(Ne)vidljivi – mladi u kulturi: Razgovor s braćom Pekica
Tekst Paola ALBERTINI • Fotografije Paola Albertini i arhiva INK
Frane i Bartol Pekica braća su koja su privukla veliku pažnju publike filmom „Filice“ prikazanim u Kinu Valli, koji je ispraćen ovacijama. Bila je to posebna projekcija i svjetska premijera toga filma održana proteklog srpnja.
Film je nastao u produkciji Udruge Šikuti Machine, a mladi redatelj, Frane Pekica koji je zaslužan i za montažu filma, ove je godine na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu upisao smjer filmska i TV režija.
„Filice“ je snimao s mlađim bratom Bartolom, srednjoškolcem, upečatljivu glazbu potpisuje Marino Morosin, a producenti su njihova mama Mirjana Doblanović Pekica i Mladen Lučić Luc, a za zvuk je zaslućan Zoran Medved. Film je sufinanciran sredstvima Istarske Županije.
Inače, braća Pekica, suradnici su ekipe Kino 15+, programa Kina Valli u sklopu kojeg biraju filmove za prikazivanje u kinu i druže se s ostalim mladim ljubiteljima filma.
Ljubav prema filmu
Kako kažu Frane i Bartol, prvi susreti s filmom bili su im Pula Film Festival, Pulica u kaputu i gledanje filmova kod kuće od najranije dobi. „Ljubav se razvila malo nakon desete godine kad nam je zrman Matej pokazao neke polu glupe američke filmove i Nolana“, kažu.
Njihov dokumentarni film „Filice“ nagnao je mnogobrojnu publiku na čest smijeh, ali i na pokoju suzu. Prikaz njihovog noneta, tipičnog osamdesetogodišnjaka, a opet vrlo osebujnog starca, vrlo je dojmljiv i dirljiv. Filice, poput mnogih „trdih“ Istrijana kaže da se mora vajk delati i da ne triba stati, no on je i pun ljubavi prema tom delu, zemlji, svome blagu, a posebno unucima i sinu te svojoj ženi. Iako pomalo glasan i grub, i sam u filmu priznaje da mu je obitelj sve na svijetu.
Prikaz života i neprestanog rada na selu, brige o životinjama i polju, paljenje vatre i igranje briškule, ono je što vas dirne s obzirom na to da rijetki danas tako žive, čak i na selu.
Ideja za snimanje noneta došla je, kažu, jer su smatrali da se takav karakter mora pokazati na velikom ekranu. „Još jedan razlog mogao bi biti to da ga ni sami baš ne razumijemo, pa smo si pokušali kroz snimanja malo bolje objasniti kakva je to osoba naš nono“, pojašnjavaju.
To što je film dirnuo mnoge im je iznimno drago jer se njihov trud rada na filmu isplatio.
„Kamera kojom snimamo je u većini slučajeva kamera OŠ Svetvinčenat koju imamo na raspolaganju jer je naša mama voditeljica školske radionice MeKa, radionica medijske kulture. S tom smo kamerom dobro upoznati jer smo u osnovnoj školi snimali razne kratke filmove. Nismo uvijek te sreće da imamo kamere u rukama kada nono radi nešto zanimljivo, pa je velik broj kadrova snimljen mobitelima“, ispričali su nam.
Praktički je cijela njihova obitelj sudjelovala u radu na ovom filmu: „U radu smo surađivali dosta dobro, iako je bilo nekih nesuglasica nije bilo većih problema, svatko je dao svoj doprinos. Iako je ponekad bilo malo naporno i teško, drago nam je da smo završili projekt ovako kako jesmo“.
Podrška prijatelja im je jako važna, a sudeći po reakcijama publike u Kinu, ona je velika. „Ima prijatelja kojima nije stalo do toga, ali baš smo nakon projekcije vidjeli dvije prijateljice koje su bile na svim našim projekcijama do sada. Što god drugo imale u planu uvijek odgode da stignu na film! Zahvaljujemo se svima koji nas podržavaju i neka tako nastave!“, kažu te dodaju kako bi voljeli da što više ljudi vidi film i da ide na mnoge festivale i u distribuciju.
Perspektivna budućnost mladih kreativaca
Frane je „upao“ na Akademiju i bio pri vrhu liste i kaže nam kako se na smjer režije prima pet osoba, a bilo ih je prijavljeno više od 30. „Više od 75 posto ljudi otpada pa je zbog toga teško. Sam proces je napet jer stalno iščekujemo neke rezultate, liste… Inače ništa posebno teško“, ispričao nam je.
Bartol uz film i glazbu voli i kazalište, pa je tako upravo on ponio titulu Gledatelja kazališne sezone „Oda mladosti“ 2023/2024. Kako kažu iz Istarskog narodnog kazališta, on je svojim entuzijazmom, redovitim i angažiranim praćenjem kazališnih predstava osvojio ovu za INK i njegovu publiku iznimno važnu titulu. INK ove godine je utemeljilo tu nagradu, a glavna je želja bila zahvaliti pojedincima koji aktivno i strastveno prate programe kazališta te istaknuti njihovu posvećenost i privrženost u praćenju kazališne umjetnosti.
„Nagrada INK‑a znači mi puno, iako je to donekle nagrada za uživanje jer ipak u kazalištu je većina provedenog vremena uživanje. Drago mi je da je utemeljena ova nagrada i nadam se da će potaknuti i druge mlade, ali i starije na praćenje kazališnog programa INK‑a. Još jedna zahvala Istarskom narodnom kazalištu, ravnateljici Gordani Jeromeli Kajić te umjetničkom voditelju Matiji Ferlinu“, rekao nam je Bartol.
Dok se Frane sprema na Akademiju, Bartolu je u planu nastaviti baviti se umjetnošću, bilo to filmskom ili glazbenom. „Iako jako volim film, za mene je glazba bitniji dio života, ne samo u obliku slušatelja, već i stvaratelja. Planiram se više posvetiti gitari i sviranju nego stvaranju filma, ali ću definitivno nastaviti raditi na filmu uz Franeta i druge suradnike“, zaključuje
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija.
