„Blokada“ na pulskom kampusu – prikazan dokumentarac o studentskim prosvjedima iz 2009. godine

Tekst Daniela KNAPIĆ ● Fotografije iz arhiva PFT-a

24.01.2025.

Dokumentarni film „Blokada“ reda­te­lja Igora Bezinovića pri­ka­zan je u čet­vr­tak, 23. siječ­nja u Sivoj sobi (odnos­no tzv. „Gray room‑u“) – stu­dent­skom dnev­nom borav­ku u novoj zgra­di pul­skog sve­uči­liš­nog kam­pu­sa (biv­ša Mornarička bol­ni­ca u Negrijevoj uli­ci). Film pra­ti stu­dent­sku bor­bu za pra­vo na bes­plat­no obra­zo­va­nje te blo­ka­du Filozofskog fakul­te­ta u Zagrebu. Program je orga­ni­zi­ra­la Pulska film­ska tvor­ni­ca u surad­nji sa Studentskim zbo­rom Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, u sklo­pu svog pro­jek­ta Site Specific Cinema. Riječ je o pro­gra­mu pro­jek­ci­ja fil­mo­va u spe­ci­fič­nom pros­to­ru, koji temat­ski reagi­ra­ju na potre­be zajed­ni­ce. Odabranim film­skim nas­lo­vi­ma nas­to­ji se otvo­ri­ti i arti­ku­li­ra­li kolek­tiv­na sje­ća­nja, aktu­al­ne pro­ble­me i mogu­ća rje­še­nja, te moti­vi­ra­ti na istra­ži­va­nje novih pros­to­ra i upoz­na­va­nje spe­ci­fič­nos­ti gra­da Pule.

Dinamični doku­men­ta­rac „Blokada“ kro­no­lo­ški pra­ti doga­đa­je iz 2009. koji­ma su stu­den­ti nas­to­ja­li sen­zi­bi­li­zi­ra­li jav­nost oko pro­ble­ma veza­nih uz pra­vo na bes­plat­no obra­zo­va­nje u RH (koje je pri­je „uskla­đi­va­nja s Bolognom“ bilo svi­ma osi­gu­ra­no). Sama blo­ka­da Filozofskog fakul­te­ta tra­ja­la je 33 dana, tije­kom trav­nja i svib­nja 2009. godi­ne, a pro­s­vje­di su se ubr­zo pro­ši­ri­li i na više od 20 fakul­te­ta diljem Hrvatske, pa tako i na pul­sko Sveučilište koje je tada bilo blo­ki­ra­no 20 dana.

Film kre­će od pre­li­mi­nar­nih sas­ta­na­ka i dalje pri­ka­zu­je zauzi­ma­nje zgra­de FF od stra­ne stu­de­na­ta te pro­ces komu­ni­ka­ci­je i poku­ša­ja komu­ni­ka­ci­je tih stu­de­na­ta s auto­ri­te­ti­ma (vlas­ti­tim pro­fe­so­ri­ma, čla­no­vi­ma Vlade RH i medi­ji­ma). Zanimljivo je da je to bilo vri­je­me Vlade Ive Sanadera, u kojoj je Ministar obra­zo­va­nja bio Dragan Primorac. Prva reak­ci­ja Vlade bila je da blo­ka­du fakul­te­ta, pa i naj­av­lje­ne štraj­ko­ve, sva­le na leđa opor­be i zaklju­če da iza sve­ga sto­ji SDP, pri čemu su ima­li pomoć i nekih Primorcu nak­lo­nje­nih medi­ja. Na intim­ni­joj razi­ni film pra­ti i živo­te akte­ra u vri­je­me blo­ka­de, nji­ho­ve među­sob­ne kon­flik­te, ali i beskom­pro­mis­nu zajed­nič­ku bor­bu te, konač­no, dono­še­nje odlu­ke o pres­tan­ku blo­ka­de i o nas­tav­ku bor­be dru­gim sredstvima.

Nakon pro­jek­ci­je usli­je­dio je raz­go­vor putem vide­opo­zi­va s auto­rom fil­ma Igorom Bezinovićem, dr.sc. Sašom Vejzagićem koji je tada bio stu­dent i aktiv­no sudje­lo­vao na pul­skim pro­s­vje­di­ma, te gos­tom dr.sc. Igorom Dudom, redo­vi­tim pro­fe­so­rom Odsjeka za povi­jest Filozofskog fakul­te­ta u Puli.

Razgovor su mode­ri­ra­li Tin Celner, povjes­ni­čar, alum­ni Filozofskog fakul­te­ta u Puli i biv­ši član Studentskog zbo­ra Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, te vodi­telj PFT Marko Zdravković – Kunac.

Kako je Bezinović na počet­ku raz­go­vo­ra objas­nio, film je nas­tao kao des­ti­lat pre­ko 230 sati snim­lje­nog mate­ri­ja­la i konač­na, 53-minut­na, ver­zi­ja pre­mi­jer­no je pri­ka­za­na tek 2012. godi­ne na Zagreb Doxu. U vri­je­me sni­ma­nja on je već bio diplo­mi­rao Filozofiju i Sociologiju na zagre­bač­kom FF‑u, ali se i dalje kre­tao u stu­dent­skim kru­go­vi­ma, budu­ći još nije bio okon­čao svoj para­lel­ni stu­dij na Dramskoj aka­de­mi­ji. Tako je i bio pozvan sni­ma­ti tijek stu­dent­skog bun­ta još od prvih sas­ta­na­ka pri­je same blo­ka­de. Oduševljen, posu­dio je kame­ru (tada još nije bilo „pamet­nih“ tele­fo­na koji­ma bi se moglo sni­ma­ti) i kre­nuo. Napomenuo je da je ujed­no i sudje­lo­vao u svim akci­ja­ma, ne odva­ja­ju­ći svoj akti­vis­tič­ki i doku­men­ta­ris­tič­ki anga­žman. “Jedno od luđih sni­ma­nja u živo­tu, sigur­no nepo­nov­lji­vo“, rekao je Bezinović, napo­mi­nju­ći da se stu­dent­ski ple­num nas­ta­vio sas­ta­ja­ti sve do 2012. godi­ne kad se ras­pr­šio u raz­ne dru­ge ini­ci­ja­ti­ve. Podsjetio je da su tada pos­to­ja­li i AKP- Anti-kapi­ta­lis­tič­ki pokret, Radnička bor­ba i neke dru­ge frak­ci­je u NGO sek­to­ru poput poput CMS‑a (Centra za mirov­ne stu­di­je) i Multimedijalnog ins­ti­tu­ta Mama, odnos­no da je blo­ka­da iznje­dri­la cije­li niz for­mal­nih, nefor­mal­nih i medij­skih ini­ci­ja­ti­va. Praktički – oci­je­nio je – i stran­ke Možemo i Radnička fron­ta ima­ju svoj kori­jen u tim stu­dent­skim prosvjedima.

Tin Celner pod­sje­tio je i na jedan dru­gi Bezinovićev film, „Susreti“, u kojem su stu­den­ti par mje­se­ci kas­ni­je podr­ža­li pro­s­vje­de selja­ka. „Radio sam ga pod adre­na­li­nom još od pret­hod­nih doga­đa­ja, a danas mi je važan jer kad ga ponov­no pogle­dam tuž­no mi je vidje­ti kako se brzo može od nekog viso­kog entu­zi­jaz­ma, zado­volj­stva i opti­miz­ma doći do razo­ča­ra­nja u druš­tve­nim pokre­ti­ma“, kazao je Bezinović.

Film je aktu­alan i u svje­tlu novih doga­đa­ja u Srbiji – bilo je i pozi­va Bezinoviću da mu se orga­ni­zi­ra­ju pro­jek­ci­je u Beogradu, ali kako je nedav­no izda­na pre­po­ru­ka da se ne odla­zi u Srbiju, on ne mis­li da bi mu to bio dobar potez. Naime, srp­ske vlas­ti pro­zi­va­ju Hrvatsku (toč­ni­je malu knji­ži­cu „Blokadna kuha­ri­ca“ objav­lje­nu tije­kom blo­ka­de FF‑a) hap­se ili već na gra­nič­nim pri­je­la­zi­ma ne pro­pu­šta­ju hrvat­ske gra­đa­ne, kri­ve­ći ih za poti­ca­nje blo­ka­da koje se sve više šire Srbijom. Podsjećamo, ini­ci­ra­ne su tra­gič­nim doga­đa­jem u kojem je lani 1. stu­de­nog u Novom Sadu pogi­nu­lo 15 gra­đa­na pod netom obnov­lje­nom nad­streš­ni­com i do danas nit­ko za to nije odgo­va­rao. Pokrenuli su ih stu­den­ti, ali sada već ima­ju masov­nu podr­šku svih slo­je­va i zahva­ća­ju uli­ce svih većih srp­skih gradova.

„To nije nas­ta­lo u vaku­mu“ – vra­tio se Saša Vejzagić na doga­đa­je iz 2009. – „Pitanje komer­ci­ja­li­za­ci­je obra­zo­va­nja pokre­nu­to je još 2008. kao među­na­rod­ni trend. Već smo 5. stu­de­nog 2008 ima­li prvi pro­s­vjed, koji se uz Zagreb dogo­dio i u Puli i taj se dan danas obi­lje­ža­va kao Međunarodni dan bor­be pro­tiv komer­ci­ja­li­za­ci­je obra­zo­va­nja.“ U to je vri­je­me Pula, iako je pos­to­ja­lo Sveučilište, ima­la spe­ci­fi­čan pro­blem da nije ima­la ni kam­pus ni dom ni men­zu, pa se upra­vo to iskris­ta­li­zi­ra­lo kao naj­važ­ni­ji zah­tjev na tom prvom pro­s­vje­du. Vejzagić je dalje pri­čao kako su se odvi­ja­le stva­ri u Puli i kako je, nakon sas­tan­ka u SUP‑u, Studentskoj udru­zi Pula u Rojcu – una­toč pro­tiv­lje­nju stu­de­na­ta Ekonomskog fakul­te­ta – izgla­san ula­zak u blo­ka­du, koja je tra­ja­la od 27. trav­nja do 14. svib­nja 2009. godine.

Bezinović je dodao da je pono­san što se nje­gov film gle­da i danas, što doka­zu­je da nije pro­pa­gan­dis­tič­ki, odnos­no ods­lu­žio je u ono vri­je­me svo­ju pro­pa­gan­dis­tič­ku svr­hu, a danas pri­ka­zu­je duh vre­me­na koji je oči­to pri­mje­njiv i na tre­nut­ne pro­s­vje­de u Srbiji.

Prof. Duda pojas­nio je da je u vri­je­me blo­ka­de bio asis­tent, bio je baš pre­dao dok­to­rat i čekao da se on u Zagrebu obra­di, pa je tako imao dovolj­no vre­me­na za pra­će­nje sve­ga što se među stu­den­ti­ma doga­đa­lo. Ocijenio je da su lju­di veći­nom bili izne­na­đe­ni, poje­di­ni su se u šoku čak i pita­li čemu sve to, jer se do tada u Puli nisu susre­ta­li s tim feno­me­nom stu­dent­skog bun­ta ili bilo kak­vom ide­jom pro­s­vje­da… „Meni i dru­gi­ma koji su to podr­ža­va­li bilo je zanim­lji­vo to pra­ti­ti jer: naši stu­den­ti konač­no rade nešto odluč­no, nešto što ima neki širi zna­čaj i može ima­ti druš­tve­ni uči­nak, doni­je­ti neke koris­ti. Zato smo si rek­li: ide­mo to pra­ti­ti i pomo­ći koli­ko može­mo“, rekao je prof Duda, nas­tav­lja­ju­ći pri­ču… Tadašnji dekan Robert Matijašić mir­no je pre­dao stu­den­ti­ma klju­če­ve, tako da pro­ble­ma oko počet­ka blo­ka­de nije bilo. Što se tiče pro­fe­so­ra, neki se za nje­nog tra­ja­nja uop­će nisu pojav­lji­va­li na fakul­te­tu, ali oni koji su pru­ži­li podr­šku bili su tamo sva­ki dan i pra­ti­li kako si stu­den­ti u blo­ka­di orga­ni­zi­ra­ju život – foaje zgra­de u Ronjgovoj se dos­lov­no pre­tvo­rio u kamp gdje je sti­za­la hra­na, crta­li su se tran­s­pa­ren­ti i živje­lo se dan i noć. Nije bilo tako masov­no kao u Zagrebu, ali zna­lo se pres­pa­va­ti i na fak­su u Puli. U podr­š­ci stu­den­ti­ma prvi je isko­ra­čio Odsjek za povi­jest, pro­fe­so­ri su se lako usu­gla­si­li, tim više što su zna­li da su kolo­vo­đe bili upra­vo stu­den­ti Povijesti, a povje­re­nje u njih nije bilo upit­no. Bilo je važ­no pored cilje­va podr­ža­ti i meto­de, jer neki jesu podr­ža­va­li cilje­ve ali su se zgra­ža­li nad meto­da­ma, u smis­lu „mla­dim lju­di­ma se one­mo­gu­ću­je obra­zo­va­nje“, sto­ga je bila važ­na podr­ška koju je Odsjek za povi­jest služ­be­no pre­do­čio Vijeću Filozofskog fakul­te­ta. Svaku večer odr­ža­va­li su se ple­nu­mi, dvo­ra­na je bila pre­pu­na i sje­di­lo se i po podu, odlu­ke o nas­tav­lja­nju blo­ka­de dono­si­le su se sva­kog dana uve­čer za slje­de­ći… “Uvijek je bio impre­si­van taj tre­nu­tak kad cije­la dvo­ra­na diže ruku u znak podr­ške nas­tav­ku. Vidjeli smo i na fil­mu krat­ko uklju­če­nje Zagreba i Splita putem vide­olin­ka. Tada je to izgle­da­lo goto­vo nes­tvar­no“, kazao je prof. Duda.

„Kandidat za „pre­cjed­ni­ka“ Primorac, tadaš­nji Ministar obra­zo­va­nja, izja­vio je da je blo­ka­da nas­ta­vak meto­da Centralnog komi­te­ta KPJ. Dugo smo ga tra­ži­lo da se oči­tu­je, napra­vio se u bli­zi­ni fakul­te­ta i „Primorčev park“ gdje smo ga tra­ži­li po fon­ta­ni…“ pri­sje­ćao se Vejzagić zagre­bač­kog seg­men­ta stu­dent­skih blo­ka­da. Broj stu­de­na­ta na ple­nu­mi­ma se nakon 2 tjed­na počeo osi­pa­ti. U svib­nju se u Rijeci dogo­dio među­ple­num­ski sas­ta­nak, važan jer su se tu obje­di­ni­li u jedan zah­tjev, za bes­plat­nim obra­zo­va­njem, što je bilo prvo iskus­tvo direk­t­ne demo­kra­ci­je. Puležani su želje­li uba­ci­ti i zah­tje­ve za men­zu i kam­pus, ali zagre­bač­ki pred­stav­ni­ci rek­li su da nema­ju za to nad­lež­nos­ti. Kasnije su ima­li i stre­am koji se mogao gle­da­ti od kuće. Bila je to logis­tič­ka pogre­ška, priz­na­je Vejzagić, jer je onda sve manje lju­di dola­zi­lo na ple­num. Mnogi su dola­zi­li izgla­sa­va­ti blo­ka­du samo kako bi si pro­du­ži­li ne-dola­zak na nas­ta­vu. Puno je lju­di podr­šku iska­za­lo dono­še­njem hra­ne, a od medi­ja je istak­nuo samo Mašu Jerin koja je blo­ka­du pra­ti­la u Glasu Istre, dok su osta­li medi­ji stu­den­te igno­ri­ra­li. Stav Ministarstva je bio jasan, bili su pro­po­nen­ti komer­ci­ja­li­za­ci­je i tzv. prin­ci­pa uspješ­nos­ti, uvev­ši moment pla­ća­nja za neo­dra­đe­nu godi­nu, odnos­no mone­ti­za­ci­ju kroz bodo­ve, što je danas – sma­tra on – na nekim fakul­te­ti­ma dege­ne­ri­ra­lo u puku utr­ku za bodo­vi­ma, nauš­trb znanja.

Prof. Duda pod­sje­tio je da u to vri­je­me nije bilo stu­dent­ske men­ze, jelo se u men­za­ma u Domu bra­ni­te­lja i na trž­ni­ci, u koji­ma su se hra­ni­li i Uljanikovci, tako da su i današ­nji kam­pus, Studentski dom i  men­za veli­kim dije­lom dio pri­ti­sa­ka te blo­ka­de. U konač­ni­ci, blo­ka­da je sva­ka­ko bila jedan od raz­lo­ga pov­la­če­nja Primorca s minis­tar­ske fote­lje, a potom i odla­ska Sanadera i dola­zak pre­mi­jer­ke Jadranke Kosor.

Bezinović je zaključ­no oci­je­nio da je u to vri­je­me među stu­den­ti­ma pos­to­ja­la želja za radi­kal­nom pro­mje­nom, a kada je ta želja dovolj­no jaka pro­mje­na je mogu­ća. Podsjetio je da je nedav­no i u Rijeci pri­ka­zan sli­čan doku­men­ta­rac o blo­ka­di nji­ho­vog Sveučilišta, a „blo­ka­dom“ se nazi­va i današ­nji poziv na boj­kot trgo­vač­kih cen­ta­ra, te je zaklju­čio da s reak­tu­ali­za­ci­jom tema blo­ka­de u Srbiji, one pos­ta­ju ponov­no aktu­al­ne i u Hrvatskoj.