Plesno gostovanje „Kompas“, monodrama „Ljudski glas“ i Tribina s Borutom Šeparovićem sljedeći tjedan u INK‑u
B. V.
Predstava Kompas istražuje međuljudske odnose te dinamiku bliskosti i udaljavanja, monodrama Ljudski glas donosi poetski pogled na ljubav i gubitak, a Tribina s Borutom Šeparovićem otvara diskusiju o angažiranoj umjetnosti i društvenim pitanjima.
Predstava „Kompas“ Simonea Aughterlonyja, Petre Hrašćanec i Saše Božića (utorak, 28. siječnja u 20 sati), nastala u okviru dvogodišnjeg istraživačkog projekta Twins koji je pokrenula umjetnička organizacija 21:21, oprezno plovi prema razumijevanju stranaca, dok razumijevanje nestaje.

Predstava izaziva duboko promišljanje o identitetu, stranosti i razumijevanju, povezujući suvremene kazališne pristupe s klasičnim mitološkim motivima. Kroz scenski pokret i ritualnu izvedbu, ona postavlja pitanje što znači “stranac” u kontekstu današnjeg društva, dok se u isto vrijeme bavi kompleksnim procesima samoproučavanja i identiteta. Ispričana iz ženske perspektive, predstava reinterpretira priču o Odiseju, unoseći nove dimenzije u klasični ep. Ovaj projekt, koji je rezultat dvogodišnjeg istraživanja unutar umjetničke organizacije 21:21, naglašava neizvjesnost u razumijevanju i susretima s drugima, dok, paradoksalno, sama ideja razumijevanja ostaje izvan dohvata.
Pokret na sceni koristi snažnu simboliku, gdje ritmički obrasci i fizičke akcije premošćuju vrijeme i prostor, stvarajući vizualne slike koje nadmašuju verbalnu komunikaciju. Ove slike postaju ključne za prepoznavanje odnosa između unutarnjeg i vanjskog svijeta, te unutrašnjih potresa koji se javljaju tijekom susreta s nepoznatim.
Predstava je, dakle, ne samo odgovor na klasične grčke drame, ispričane iz ženske perspektive već i duboko angažirana umjetnička refleksija koja se bavi pitanjem kako se danas prepoznaje “drugi” i kako taj susret oblikuje našu svakodnevicu.

Tribina s Borutom Šeparovićem na programu je u četvrtak, 30. siječnja u 20 sati. Borut Šeparović je 1967. godine u Zagrebu. Diplomirao je filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te na postdiplomskom studiju Das Arts (Napredni studiji u izvedbenim umjetnostima) u Amsterdamu. Utemeljitelj je umjetničkog kolektiva MONTAЖ$TROJ čiji je umjetnički voditelj i redatelj od osnivanja 1989. Od svog osnutka MONTAЖ$TROJ je prepoznat po stvaranju eksplozivnog fizičkog teatra, kao i po naglašeno multimedijalnom i interdisciplinarnom djelovanju kojim rastvara jasne granice umjetničkih grana čime postaje zaštitni znak angažirane umjetnosti kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu, o čemu svjedoče nacionalne i internacionalne nagrade, te interes vodećih svjetskih medija za Šeparovićev rad. MONTAЖ$TROJ je ostvario europske i američke turneje.
Od 1997. do 2002. godine Šeparović djeluje u zapadnoj Europi. U Nizozemskoj osniva skupinu Performingunit i stvara kazališne projekte u okviru međunarodnih koprodukcija. Djelovao je kao pedagog na Akademiji St. Joost u Nizozemskoj te je vodio umjetničko-istraživačke radionice u brojnim zemljama (Hrvatska, Njemačka, Nizozemska, Norveška, Srbija, Italija, Crna Gora). Sredinom 2000-tih Šeparović započinje svoje dugogodišnje eksperimentiranje s propitivanjem kazališne reprezentacije, artivizma, izvedbene participativnosti, stvarajući niz interdisciplinarnih i angažiranih projekata čiji konačni sadržaj određuje sama publika. Usto, uvodi i razvija osebujne izvedbene forme u kojima stvarni ljudi, mahom pripadnici marginaliziranih društvenih skupina reprezentiraju sami sebe, ispitujući time emancipacijski i dokumentaristički potencijal kazališnog medija. Šeparović u svom radu eksperimentira sadržajem i izrazom, propitujući emancipacijski potencijal društveno angažirane umjetnosti, te postavlja u središte društvene pažnje bolne probleme naše zajedničke stvarnosti. Njegov trajni interes je stvaranje angažiranog kazališta i umjetnosti koji uvijek nanovo propituju i problematiziraju okruženje u kojem nastaju.
Krajem rujna Lexington Books, Rowman and Littlefield, jedan od boljih američkih izdavača specijaliziranih za humanističke i društvene znanosti, posebice znanosti o kulturi i umjetnosti, objavio je knjigu Lea Rafolta “MONTAŽSTROJ’S EMANCIPATORY PERFORMANCE POLITICS: NEVER MIND THE SCORE“. Knjiga se bavi širim teorijskim i filozofskim kontekstom izvedbenih umjetnosti i umjetnosti performansa u bivšoj Jugoslaviji, fokusirajući se na više od tri desetljeća politički angažiranog izvedbenog djelovanja grupe MONTAŽSTROJ. Njihovo djelovanje autoru je samo polazište za dublju analizu nekih od ključnih pojmova suvremenog “art-ivizma” u puno širem postpolitičkom i globaliziranom kontekstu prije, za vrijeme i nakon raspada Jugoslavije i njezine socijalističke paradigme. Tribina s vodećom figurom te grupe stoga će se i baviti pitanjima agonizma, angažmana, terorizma, poslijeratne traume, političkog populizma, socijalnog darvinizma, participacije i javnosti te subverzijama javne sfere u različitim teorijskim matricama, osluškujući pritom njihovu rezonantnost u umjetnosti, kulturi, politici i sl.

Komad „Ljudski glas“ (petak, 31. siječnja i subota, 1. veljače u 20 sati) djelo je Jeana Cocteaua koje su drugi umjetnici najviše interpretirali. Provokativni mononadrealistički kazališni diktat otvara prostor za diskusiju o mnogim temama i vapi da u svakom vremenu bude tumačen i iznova interpretiran, pa tako i danas. Glas žene koja u “živčanom rastrojstvu” pokušava pronaći smisao i logiku u svojem životnom i emotivnom kolapsu, koji dolazi kao posljedica nečega što iz naizgled banalne situacije prerasta u osobnu tragediju, predstavlja svojevrsnu potragu za identitetom. Kakva je metamorfoza tog glasa, i što se dogodi ako, u nadrealističkom duhu, taj dramski predložak postane osobni iskaz ili pseudoopera koja se zatim preobražava u apstraktnu zvučnu instalaciju? Čiji je moj ljudski glas?