„Gdje sam, kamo idem?“ – U galeriji HUiU izlaže Kristina Antolić
Tekst, fotografije i video Daniela KNAPIĆ
Sinoć se u galeriji HUIU svojom izložbom naslovljenom „Gdje sam, kamo idem?“ predstavila još jedna zanimljiva umjetnica. Ovo je deseta samostalna izložba Zagrepčanke Kristine Antolić koja se na nastavničkom smjeru Likovne akademije u Zagrebu specijalizirala za grafiku, a u HUIU‑u je ponudila presjek svojih radova nastalih u protekle četiri godine.

Inspirirana Gaugenovom slikom „Tko smo, što smo, gdje idemo?“ i Dürerovom „Melankolijom“, autorica se predstavlja velikim trodimenzionalnim tekstilnim objektima jastučastih površina otisnutih grafikama ili oslikanih akrilnom bojom – totemima, mrežama i tapiserijama postavljenim tako da sugeriraju prostor slobodnog kretanja i moguće ih je promatrati iz različitih kutova.

U ime HUIU‑a je prisutne pozdravila Kristina Nefat, primijetivši kuriozitet da je ovo već treća za redom izložba u ovom prostoru čiji je autor žena, a izloženi radovi su vrlo osobni i prvenstveno introspektivne naravi. Naglasila je da su gotovo svi rađeni na posebnom platnu, tzv. „žutici“ (za koje je Nefat, čija je primarna struka moda, odnosno dizajn tekstila, kazala da je to vrlo podatan materijal, kako za šivanje, tako i za slikanje ili tiskanje otisaka po njemu), uz punjenje silikonskim punilom i spužvom. Radovi su, rekla je Kristina: „tematski vezani uz introspekciju, neke strahove, promišljanja gdje smo i gdje idemo, a danas je to, obzirom na situaciju koja se događa oko nas, vrlo aktualno pitanje.“
Kako je autorica kazala na otvorenju: „Malo mi je teško govoriti i zato se izražavam slikom i tek povremeno tekstom. Kada se i pojavljuje, tekst je rudimentaran, svodi se na krnje rečenice kako bi se iz njih mogla iščitati i dodatna značenja. Ovo je sve vrlo osobno i temelji se na osobnim iskustvima, ali svaki od ovih radova na izvjestan način otvara nove mogućnosti interpretacije i pretpostavljam da će ih svatko tko izložbu pogleda iščitati drugačije i u njima prepoznati dio sebe. Na nekim će radovima to prepoznavanje biti jednostavnije, kroz direktne poruke kojima se promatrač poziva da se postavi i osvijesti svoje mišljenje o tome, dok su neki više indirektni i baziraju se na određenoj simbolici iz povijesti umjetnosti.

„Moji su omiljeni motivi vezani uz renesansu, npr. dosta sam se bavila Pierom di Cosimom, zatim volim simbol minotaura – interesantan motiv kojeg je i Picasso dosta obrađivao i sl. S druge strane postoji i simbolika koja je nastala tijekom vremena, a uvjetovana je mojim planinarenjem. Kako sam fascinirana planinarka i uopće ne mogu funkcionirati ako bar jednom tjedno ne napravim neku rutu i jako puno crtam i slikam na tim svojim putanjama, tu se pojavljuju određeni motivi koje dodatno razrađujem… Ovo je jedna osobna priča, ali mislim da svatko može naći nešto za sebe u svojim interpretacijama i iščitavanjima. Nadam se da će to potaknuti druge ljude da i sami krenu u introspekcije, koje mogu biti vezane uz tekst, sliku, fotografiju…To bi bila moja poruka.“

Izložba „Gdje sam, kamo idem?“ u galeriji HUIU ostaje otvorena do 14. ožujka.