Život je umjetnost – umjetnost je život
Premijera plesne predstave „S Robertom“ Puljanke Roberte Milevoj
Tekst Ivana-Nataša TURKOVIĆ • Fotografije Jelena JANKOVIĆ iz arhiva INK-a
Iskrenom, dirljivom i izuzetno emotivnom plesnom predstavom „S Robertom“ – čija je premijera održana u petak, 21. veljače, na Maloj sceni Istarskog narodnog kazališta – Puljanka Roberta Milevoj zakoračila je nazad u svijet izvedbene umjetnosti. Ona je kćerka, sestra, majka, prijateljica, plesačica… Kad Roberta pleše, pleše s Robertom, jer ples je njezin kreativni odnos s njom samom.
„Ovo je moja četvrta predstava u kojoj plešem sama. Ples se ne isprepliće sa mnom kao prije. Taj odnos sada je mirniji, odsutniji, ali kada se dogodi, uvijek prepoznaje neke stare navike i ispočetka nagovješćuje novo uzbuđenje“, čuli smo na početku jednosatne ispovijesti tijekom koje smo upoznali Robertu sada, a potom i njezin životni put, odnos s plesom, kao i ulogu i značaj kojega on ima zauzima u njezinom univerzumu.
Predstavom je autorica odlučila ogoliti dušu i suočiti se sa sobom direktno, bez mogućnosti nesporazuma ili nerazumijevanja. Zato se opredijelila za neuobičajeni korak u suvremenom plesu – uvesti narativnu dimenziju kao os predstave. Oblikovana poput dnevnika, predstava počinje datumom kada je Roberti ponuđena mogućnost stvaranja novog plesnog projekta, a na što pristaje nakon detaljnog razmatranja svih nedoumica koje je poziv stvorio. Jer već godinama rijetko pleše. Posljednji datum u dnevniku je dan premijere. Između ta dva datuma je Robertin život, razmišljanja, doživljaji i emocije. Od paljenja pa sve do gašenja svjetala naracija ne posustaje.
Robertino tijelo je prati i pretvara riječi u pokret i ples. Na ogoljenoj pozornici sa samo jednim rekvizitom – stolicem/pultom/podijem – ona istražuje način na koji će naraciju prevesti u dimenziju fizičke ekspresije. Kao što ogoljuje sebe, tako ogoljuje pokret i ples, gotovo ih razgrađujući na njihove bazične, nužne elemente. Naspram „raskoši“ naracije, ovdje imamo minimalizam i skromnost. Suočavanje je dovelo do objektivnog sagledavanja i razumijevanja – vlastitih mogućnosti, činjeničnih okolnosti – te otpuštanja – prošlosti, iluzija, navika.
Treću dimenziju predstavi dodao je glazbenik Nenad Sinkauz, koji na gitari i elektronici prati Robertu naratoricu i Robertu plesačicu. Pozadinska zvučna kulisa varira od kontemplativne do asocijativne, jer ponekad slučajno ili namjerno dočarava pojedine situacije. Sinakuz prati mentalna i emotivna stanja autorice nenametljivo i pažljivo. Takva izražena senzibilnost doprinijela je emotivnom naboju predstave te je u srži opčaravajuće atmosfere u koju je posljednji Robertin rad zaogrnut.
Tri dimenzije stvorile su iznimnu predstavu koju je s užitkom moguće pogledati više negoli jedanput. Ponovnu priliku u Puli imati ćemo 29. travnja u 19 sati u INK‑u, povodom obilježavanja Svjetskog dana plesa.
Koreografiju, tekst i izvedbu potpisuje Roberta Milevoj, obradu teksta i dramaturgiju Luka Bosanac, glazbu Nenad Sinkauz, oblikovanje svjetla Anton Modrušan, kostimografiju Desanka Janković, a govorno savjetovanje Jadranka Đokić.
Predstava je realizirana u sklopu kazališne sezone Oda srcu 2024./2025. Istarskog narodnog kazališta Gradskog kazališta Pula. Realizirana je u koprodukciji: UO Nikad kraja, dok je partner projekta Zagrebački plesni centar.
