Pulski fokus: Predstavljen katalog Mocennijevih djela u Svetim srcima

Tekst i fotografije Paola ALBERTINI

28.03.2025.

Velika retros­pek­tiv­na izlož­ba sli­ka­ra, kipa­ra i gra­fi­ča­ra Gualtiera Mocennija dobi­la je i poprat­ni kata­log „Djelo srca i uma“ koji je 27. ožuj­ka pred­stav­ljen u Muzejsko-gale­rij­skom pros­to­ru Sveta srca u kojem je pos­tav­lje­na i izložba.

Dvojezično hrvat­sko-tali­jan­sko izda­nje ima goto­vo 90 stra­ni­ca, a dosad je naj­o­bim­ni­ji kata­log posve­ćen dje­li­ma ovog auto­ra objav­ljen u Hrvatskoj.

„Djelo srca i uma“, nas­lov kata­lo­ga i isto­ime­ne retros­pek­tiv­ne izlož­be u Svetim srci­ma, citat je pre­uzet iz tek­s­ta kojeg je o Moceniju napi­sao čuve­ni fran­cu­ski likov­ni kri­ti­čar Pierre Restany. Na pro­mo­ci­ji su govo­ri­li rav­na­telj Arheološkog muze­ja Istre Darko Komšo, auto­ri­ca tek­s­ta Slađana Bukovac i autor, Gualtiero Mocenni poz­nat kao Valter.

Komšo je rekao kako je izlož­ba otvo­re­na u povo­du 90. auto­ro­vog rođen­da­na i 70. obljet­ni­ce kari­je­re, a veli­ko je slav­lje odr­ža­no u tri navra­ta – u siječ­nju pri­li­kom otvo­re­nja, za Noć muze­ja te 6. velja­če povo­dom auto­ro­vog 90. rođendana.

U kata­lo­gu se ured­ni­ca Dunja Martić Štefan tru­di­la što više obu­hva­ti ona dje­la koja su manje, rje­đe ili uop­će nisu objav­lji­va­na, što nije bio lak zada­tak jer je cije­li opus rado­va izlo­že­nih u Sv. Srcima for­mi­ran na osno­vi ono­ga što se Mocenniju nala­zi­lo u ate­ljeu na Verudi koji je jako mali. Stoga se na kata­log čeka­lo jer su mora­li ras­kr­či­ti mali ate­lje i još manji depo i nisu mogli poče­ti radi­ti na kata­lo­gu dok nisu raz­vr­sta­li rado­ve, rek­la je Bukovac.

Istaknula je kako je sušti­na ovog pro­jek­ta bila je Mocennija vra­ti­ti kući. „On je umjet­nik tali­jan­ske kul­tu­re istar­skih pej­za­ža koji se nakon 70 godi­na živo­ta izme­đu Milana i Pule dose­lio u Pulu“, doda­la je.

Kako je rek­la, Mocenni je most izme­đu dvi­ju kul­tu­ra u Istri, izme­đu tali­jan­ske i hrvat­ske kul­tu­re: „Bilo bi to jed­nos­tav­no da je on to danas, ali on je to od jako osjet­lji­vog poli­tič­kog raz­dob­lja kada tih mos­to­va prak­tič­ki nije bilo. On je to pos­ti­gao vrhun­skom umjet­noš­ću i bla­gim, kraj­nje tole­rant­nim karak­te­rom te soci­jal­nim vje­šti­na­ma koje samo on ima. Ta nje­go­va ulo­ga je neprocjenjiva“.

Izjavila je da je Mocenni utkan u kul­tu­ru Pule i Istre te poseb­no je istak­nu­la da je on samo­uki autor: „Taj napor, ta samo­dis­ci­pli­na, pa ako hoće­te i men­tal­ne spo­sob­nos­ti koje su potreb­ne da sami nadok­na­di­te godi­ne rada s pro­fe­so­ri­ma u usta­no­vi, to mogu samo nat­pro­sječ­ni ljudi“.

„Kod auto­di­dak­ta je pita­nje utje­ca­ja još inte­re­sant­ni­je nego kod sli­ka­ra koji su poha­đa­li aka­de­mi­ju, jer nisu ima­li for­mal­nih uči­te­lja i pro­fe­so­ra pa je nji­hov razvoj­ni put uto­li­ko zago­net­ni­ji i teže ga je deši­fri­ra­ti. U svo­jim ranim pul­skim godi­na­ma Mocenni je malo umjet­nič­kih dje­la imao pri­li­ku vidje­ti uži­vo; sje­ća se mono­gra­fi­ja koje je pro­uča­vao u grad­skoj knjiž­ni­ci, a oso­bi­to je zapam­tio onu Marina Tartaglie. Kad bi zara­dio nešto nov­ca, oti­šao bi vla­kom u Zagreb, gdje je bilo mogu­će kupi­ti mala mono­graf­ska izda­nja izda­vač­ke kuće Skira iz Ženeve. Kupio bi dvi­je ili tri knji­ge, a osta­tak nov­ca potro­šio na put­nu kar­tu“, ispri­ča­la je Bukovac.

Posebno je fas­ci­nant­no da je Mocenni 70 godi­na isklju­či­vo pro­da­jom svo­jih dje­la uzdr­ža­vao supru­gu i othra­nio tro­je dje­ce, on je autor koji je živio isklju­či­vo od pro­da­je svo­jih dje­la. Na žalost mno­ga su zbog toga sada nedos­tup­na za jav­nost ali nje­go­va ostav­šti­na je fas­ci­nant­na za Pulu, sma­tra Bukovac.

„Uz moj tekst o nje­go­vom stva­ra­laš­tvu, a nije bilo lako saže­ti toli­ke godi­ne rada, uspje­ha, pro­je­ka­ta, skul­p­tu­ra, tu je i nje­gov živo­to­pis, pri­kaz nje­go­vih dje­la te sli­ke s otvo­re­nja izlož­be“, rek­la je.

„Važnost ovog umjet­ni­ka za Pulu i Istru nije isklju­či­vo likov­na. Osim što je među pre­dvod­ni­ci­ma suvre­me­ne skul­p­tu­re u jav­nom pros­to­ru, Mocenni je jed­na od ključ­nih poja­va istar­ske mul­ti­kul­tu­ral­nos­ti – on je kul­tur­ni most, jed­na­ko soli­dan i sna­žan kao i nje­go­va dje­la, koji je na vlas­ti­tim leđi­ma iznio dobar dio pos­li­je­rat­ne ‘nor­ma­li­za­ci­je odno­sa’ među zara­će­ni­ma i zava­đe­ni­ma“, zaklju­či­la je Bukovac na kraju.

Mocenni je izra­zio zahval­nost na radu ovo­ga kata­lo­ga koji je, rekao je, pra­va knji­ga – više mono­gra­fi­ja nego katalog.

„Ovo je mono­gra­fi­ja koja obu­hva­ća sli­ke iz svih peri­oda moga rada. Bolje nisam mogao ni zamis­li­ti. To je izi­ski­va­lo velik trud i to je nešto što će zauvi­jek osta­ti“, izja­vio je i napo­me­nuo da će ga pos­la­ti u New York i Milano čime će Pula puto­va­ti. Ispričao je kako su kata­lo­gom obu­hva­će­ne sli­ke sta­re 70 godi­na za koje nije znao ni gdje sto­je. A rado­va ima za još deset izlož­bi, zaklju­čio je.

Urednica kata­lo­ga i kus­to­si­ca izlož­be je Dunja Martić Štefan, autor foto­gra­fi­ja je Srećko Niketić, a obli­ko­va­nje kata­lo­ga pot­pi­su­je Vjeran Juhas. Uredništvo ove edi­ci­je čine rav­na­telj Komšo i Adriana Gri Štorga, koja je i taj­ni­ca ured­niš­tva te Katarina Zenzerović, a za pre­ven­tiv­nu zašti­tu dje­la pobri­nu­la se Monika Petrović. Lekturu za hrvat­ski jezik pot­pi­su­je Dubravka Blaško, a za tali­jan­ski Simone Mocenni Beck.

Najavljena je i svo­je­vr­s­na izlož­ba u izlož­bi, izbor crte­ža iz Mocennijevog opu­sa koji će biti pri­re­đen unu­tar pos­ta­va izlož­be koja osta­je otvo­re­na do 18. svib­nja 2025. godine.