Pulski fokus: Predstavljen katalog Mocennijevih djela u Svetim srcima
Tekst i fotografije Paola ALBERTINI
Velika retrospektivna izložba slikara, kipara i grafičara Gualtiera Mocennija dobila je i popratni katalog „Djelo srca i uma“ koji je 27. ožujka predstavljen u Muzejsko-galerijskom prostoru Sveta srca u kojem je postavljena i izložba.
Dvojezično hrvatsko-talijansko izdanje ima gotovo 90 stranica, a dosad je najobimniji katalog posvećen djelima ovog autora objavljen u Hrvatskoj.
„Djelo srca i uma“, naslov kataloga i istoimene retrospektivne izložbe u Svetim srcima, citat je preuzet iz teksta kojeg je o Moceniju napisao čuveni francuski likovni kritičar Pierre Restany. Na promociji su govorili ravnatelj Arheološkog muzeja Istre Darko Komšo, autorica teksta Slađana Bukovac i autor, Gualtiero Mocenni poznat kao Valter.
Komšo je rekao kako je izložba otvorena u povodu 90. autorovog rođendana i 70. obljetnice karijere, a veliko je slavlje održano u tri navrata – u siječnju prilikom otvorenja, za Noć muzeja te 6. veljače povodom autorovog 90. rođendana.
U katalogu se urednica Dunja Martić Štefan trudila što više obuhvati ona djela koja su manje, rjeđe ili uopće nisu objavljivana, što nije bio lak zadatak jer je cijeli opus radova izloženih u Sv. Srcima formiran na osnovi onoga što se Mocenniju nalazilo u ateljeu na Verudi koji je jako mali. Stoga se na katalog čekalo jer su morali raskrčiti mali atelje i još manji depo i nisu mogli početi raditi na katalogu dok nisu razvrstali radove, rekla je Bukovac.
Istaknula je kako je suština ovog projekta bila je Mocennija vratiti kući. „On je umjetnik talijanske kulture istarskih pejzaža koji se nakon 70 godina života između Milana i Pule doselio u Pulu“, dodala je.
Kako je rekla, Mocenni je most između dviju kultura u Istri, između talijanske i hrvatske kulture: „Bilo bi to jednostavno da je on to danas, ali on je to od jako osjetljivog političkog razdoblja kada tih mostova praktički nije bilo. On je to postigao vrhunskom umjetnošću i blagim, krajnje tolerantnim karakterom te socijalnim vještinama koje samo on ima. Ta njegova uloga je neprocjenjiva“.
Izjavila je da je Mocenni utkan u kulturu Pule i Istre te posebno je istaknula da je on samouki autor: „Taj napor, ta samodisciplina, pa ako hoćete i mentalne sposobnosti koje su potrebne da sami nadoknadite godine rada s profesorima u ustanovi, to mogu samo natprosječni ljudi“.
„Kod autodidakta je pitanje utjecaja još interesantnije nego kod slikara koji su pohađali akademiju, jer nisu imali formalnih učitelja i profesora pa je njihov razvojni put utoliko zagonetniji i teže ga je dešifrirati. U svojim ranim pulskim godinama Mocenni je malo umjetničkih djela imao priliku vidjeti uživo; sjeća se monografija koje je proučavao u gradskoj knjižnici, a osobito je zapamtio onu Marina Tartaglie. Kad bi zaradio nešto novca, otišao bi vlakom u Zagreb, gdje je bilo moguće kupiti mala monografska izdanja izdavačke kuće Skira iz Ženeve. Kupio bi dvije ili tri knjige, a ostatak novca potrošio na putnu kartu“, ispričala je Bukovac.
Posebno je fascinantno da je Mocenni 70 godina isključivo prodajom svojih djela uzdržavao suprugu i othranio troje djece, on je autor koji je živio isključivo od prodaje svojih djela. Na žalost mnoga su zbog toga sada nedostupna za javnost ali njegova ostavština je fascinantna za Pulu, smatra Bukovac.
„Uz moj tekst o njegovom stvaralaštvu, a nije bilo lako sažeti tolike godine rada, uspjeha, projekata, skulptura, tu je i njegov životopis, prikaz njegovih djela te slike s otvorenja izložbe“, rekla je.
„Važnost ovog umjetnika za Pulu i Istru nije isključivo likovna. Osim što je među predvodnicima suvremene skulpture u javnom prostoru, Mocenni je jedna od ključnih pojava istarske multikulturalnosti – on je kulturni most, jednako solidan i snažan kao i njegova djela, koji je na vlastitim leđima iznio dobar dio poslijeratne ‘normalizacije odnosa’ među zaraćenima i zavađenima“, zaključila je Bukovac na kraju.
Mocenni je izrazio zahvalnost na radu ovoga kataloga koji je, rekao je, prava knjiga – više monografija nego katalog.
„Ovo je monografija koja obuhvaća slike iz svih perioda moga rada. Bolje nisam mogao ni zamisliti. To je iziskivalo velik trud i to je nešto što će zauvijek ostati“, izjavio je i napomenuo da će ga poslati u New York i Milano čime će Pula putovati. Ispričao je kako su katalogom obuhvaćene slike stare 70 godina za koje nije znao ni gdje stoje. A radova ima za još deset izložbi, zaključio je.
Urednica kataloga i kustosica izložbe je Dunja Martić Štefan, autor fotografija je Srećko Niketić, a oblikovanje kataloga potpisuje Vjeran Juhas. Uredništvo ove edicije čine ravnatelj Komšo i Adriana Gri Štorga, koja je i tajnica uredništva te Katarina Zenzerović, a za preventivnu zaštitu djela pobrinula se Monika Petrović. Lekturu za hrvatski jezik potpisuje Dubravka Blaško, a za talijanski Simone Mocenni Beck.
Najavljena je i svojevrsna izložba u izložbi, izbor crteža iz Mocennijevog opusa koji će biti priređen unutar postava izložbe koja ostaje otvorena do 18. svibnja 2025. godine.
