Izložba Elvisa Bertona „Ruke“ u Gradskoj galeriji Pula

B. V.

01.04.2025.

Samostalna izlož­ba „Ruke“ likov­nog umjet­ni­ka Elvisa Bertona iz Pazina bit će otvo­re­na u petak, 4. trav­nja u 20 sati, u Gradskoj gale­ri­ji Pula. Na pul­skoj izlož­bi, kojom ujed­no obi­lje­ža­va 25 godi­na priz­na­tog umjet­nič­kog dje­lo­va­nja, Berton će prvi put pred­sta­vi­ti isto­ime­ni cik­lus od 15-tak sli­ka na plat­nu veći­nom sred­njih i veli­kih for­ma­ta. Izložba će biti otvo­re­na do 29. travnja.

„Rukama dodi­ru­je­mo, grli­mo, never­bal­no komu­ni­ci­ra­mo, piše­mo, stva­ra­mo i uni­šta­va­mo, jede­mo, radi­mo, sli­ka­mo, obav­lja­mo raz­no­raz­ne (sva­kod­nev­ne) stva­ri, zato sam ih i pos­ta­vio kao glav­ni motiv isto­ime­nog cik­lu­sa sli­ka koji je nas­tao u pos­ljed­njih pet godi­na, a ins­pi­ri­ran je među­ljud­skim odno­si­ma, život­nim situ­aci­ja­ma kao i soci­jal­nim, druš­tve­nim te osob­nim emo­tiv­nim i psi­hič­kim sta­nji­ma“, pojas­nio je Berton.

Kustos izlož­be Mladen Lučić u pred­go­vo­ru kata­lo­ga ističe:

„Možda više nego ikad rani­je autor se sada meta­fo­rič­ki bavi čovje­kom, odnos­no nje­go­vu inti­mu, stras­ti, osje­ća­je i duhov­na kole­ba­nja pri­ka­zu­je mašto­vi­tom igrom ruku. Odgovor zašto je autor iza­brao upra­vo ruke kako bi pomo­ću njih izra­zio svoj pogled na među­ljud­ske odno­se, soci­jal­ne ampli­tu­de, psi­hič­ka sta­nja druš­tva kao i osob­ne emo­ci­je može­mo potra­ži­ti u ese­ju fran­cu­skog povjes­ni­ča­ra umjet­nos­ti Henria Focillona Pohvala ruci iz 1934. godine:…Veliki su umjet­ni­ci pok­la­nja­li izu­zet­nu paž­nju stu­di­ji ruku. Kao lju­di što više od dru­gih smrt­ni­ka žive ruka­ma, oni su osje­ti­li nji­ho­vu sil­nu moć. Umjetnost je pro­izvod ruku. One su ins­tru­ment stva­ra­nja, ali pri­je sve­ga i organ spoz­na­je. Ruka dodi­ru­je svi­jet, ona ga osje­ća, pod­či­nja­va, pre­obra­ža­va. Ona se ne zado­vo­lja­va pos­to­je­ćim već želi stvo­ri­ti ono čega nema…

„Stoga je logič­no da Berton svo­ju sadaš­nju pri­ču pri­po­vi­je­da upra­vo pomo­ću ruku kao nije­mih tuma­ča raz­li­či­tih ljud­skih, ali i auto­ro­vih fizič­kih, psi­hič­kih i emo­tiv­nih sta­nja. Svojim klup­ča­njem, prek­la­pa­njem, gomi­la­njem i ispre­si­je­ca­njem Bertonove ruke eks­pre­siv­no tuma­če odno­se žene i muškar­ca, pri­ča­ju o spa­ja­nji­ma i ras­tan­ci­ma ili govo­re o spu­ta­nos­ti i slo­bo­di. Slike su svjes­no rađe­ne hor­ror vacui mani­rom koja poten­ci­ra  nemir i kole­ba­nja ljud­ske psi­he, a poten­ci­ra­ju je raz­lom­lje­ne i kolo­ris­tič­ki impul­ziv­ne poza­di­ne koje se mogu išči­ta­ti i kao meta pro­jek­ci­je pri­če koju nam ruke kazu­ju. Te poza­di­ne, rađe­ne kao odre­đe­ni pat­c­hwork geome­trij­skih, aps­trak­t­nih i figu­ra­tiv­nih pri­ka­za, čes­to se pre­ta­pa­ju s prvim pla­nom kom­po­zi­ci­ja, sti­li­zi­ra­nim ruka­ma koje su naj­češ­će crne boje a svo­jim ple­som pri­zi­va­ju vege­ta­bil­ne moti­ve i Matissovsku ara­be­sku. Time je autor, iako se sada iko­no­graf­ski odre­dio za meta­fo­rič­nost, oni­rič­nost i fan­taz­ma­go­rič­nost, ostao vje­ran pri­ro­di kao svo­joj prvoj, omi­lje­noj i pre­poz­nat­lji­voj temi. Elvis Berton je i ovim cik­lu­som zadr­žao samo­svoj­nost i nepre­dvi­di­vost svog autor­skog izra­za te pot­vr­dio svoj nemir­ni istra­ži­vač­ki duh koji ga je na kri­li­ma mar­gi­nal­nog likov­nog izra­za usta­lio kao spe­ci­fič­nog eks­pe­ri­men­ta­to­ra u kon­tek­s­tu recent­nih istar­skih umjet­nič­kih praksi.“

Elvis Berton rođen je 1970. u Pazinu. Likovni put zapo­či­nje 1996. godi­ne, a četi­ri godi­ne kas­ni­je kre­će nje­go­va boga­ta izla­gač­ka dje­lat­nost. Dosad je izla­gao na 40 samos­tal­nih i više od sto­ti­nu skup­nih izlož­bi u zem­lji i ino­zem­s­tvu (Austrija, SAD, Poljska, Nizozemska, Francuska, Slovačka, Slovenija, Italija, BiH, Srbija).  Osvrt o nje­go­vu umjet­nič­kom radu dali su broj­ni hrvat­ski likov­ni kri­ti­ča­ri, a stru­ka ga je za stva­ra­laš­tvo u više navra­ta nagra­di­la. Njegov rad Ni gušter, ni bik, ni mač­ka (iz cik­lu­sa Beštije) ušao je u Zbirku mar­gi­nal­ne umjet­nos­ti Muzeja suvre­me­ne umjet­nos­ti u Zagrebu. Od 2008. godi­ne član je Hrvatskog druš­tva likov­nih umjet­ni­ka, a od 2014. i Hrvatske zajed­ni­ce samos­tal­nih umjet­ni­ka. Živi i stva­ra u Katunu Trviškom u oko­li­ci Pazina.