Održan performans Nazara Rakhmanova „Pokrov“ u galeriji Novo

Tekst Boris VINCEK • Fotografije Nastasja MILETIĆ

11.04.2025.

Performans umjet­ni­ka Nazara Rakhmanova pod nazi­vom „Pokrov“ odr­žan je u čet­vr­tak, 10. trav­nja u pul­skoj gale­ri­ji Novo. Događaj je orga­ni­zi­ran kao pred­pro­gram fes­ti­va­la impro­vi­zi­ra­nih izved­be­nih umjet­nos­ti Improspekcije u surad­nji s gale­ri­jom Novo, udru­gom Metamedij i udru­gom Objekt ple­sa, a obu­hva­ća umjet­ni­ko­vu rezi­den­ci­ju u gale­ri­ji te per­for­mans i vide­oins­ta­la­ci­ju koja će osta­ti izlo­že­na do 24. travnja.

Brojne pri­sut­ne poz­dra­vi­la je vodi­te­lji­ca gale­ri­je Novo Marijeta Bradić iz udru­ge Metamedij koja je potom pred­sta­vi­la autora.

- Nazar Rakhmanov je tatar­sko-ruski kore­ograf i ple­sač koji tre­nut­no pre­bi­va u Amsterdamu, a u Pulu je došao na krat­ko­traj­nu rezi­den­ci­ju povo­dom pred­pro­gra­ma zagre­bač­kog fes­ti­va­la Improspekcije. Ovaj pro­gram je goto­vo u pot­pu­nos­ti orga­ni­zi­ra­la Dora Brkarić s kojom već dugo­roč­no sura­đu­je­mo, a ovo nam je dru­ga surad­nja u samoj gale­ri­ji. S nama je veče­ras i Tea Kantoci koja uz Doru orga­ni­zi­ra fes­ti­val, kaza­la je Bradić i napo­me­nu­la da je per­for­mans usa­đen u samo mjes­to podri­je­tla umjetnika.

Dora Brkarić je kaza­la da se u kus­to­skom timu fes­ti­va­la pri­dru­ži­la lani te da je za ovu godi­nu odlu­či­la pozvat Rakhmanova s kojim je zajed­no stu­di­ra­la u Amsterdamu.

- Bilo mi je važ­no pre­ni­je­ti nešto što sam isku­si­la lani, doni­je­ti to u Pulu i Hrvatsku, osna­žit sce­nu i pro­izvest raz­mje­nu umjet­ni­ka kod nas. Festival Improspekcije se već 19 godi­na odr­ža­va u Zagrebu pa smo dio pro­gra­ma htje­li de-loka­li­zi­ra­ti i zbog toga smo danas u Puli. Posebno mi je dra­go što smo u gale­ri­ji Novo koja na ovaj način upot­pu­nju­je svo­ju izla­gač­ku dje­lat­nost per­for­ma­tiv­nim sadr­ža­jem i pro­mo­ci­jom suvre­me­nog ple­sa koji ne mora biti samo ples već pri­ka­zat širok dija­pa­zon izved­be i doživ­lja­ja. Nazarov je rad jako emo­ti­van i osta­vio mi je jako zna­ča­jan dojam kada sam ga prvi put doži­vje­la. Radi se zapra­vo o nje­go­vom diplom­skom radu u SNDO‑u (School for New Dance Development) u Amsterdamu, kaza­la je Brkarić.

Detalje o samom nas­tan­ku rada te izvo­ri­šte dvi­je od tri veli­kih pro­jek­ci­ja u gale­ri­ji Novo objas­nio je sam autor: „U svib­nju 2020. godi­ne, u loc­k­downu, gra­dim Pokrov: koc­ku 2 x 2 metra, u kojoj mogu hoda­ti, nose­ći je kao odje­ću i pokret­no sklo­ni­šte. Nosim je uli­ca­ma i okol­nim kra­jo­li­kom svog rod­nog gra­da (Iževsk, Udmurtija, Rusija). Posjećujući mjes­ta koja čuva­ju uspo­me­ne iz mog dje­tinj­stva, skri­ven sam od oko­li­ne i pogle­da kako bih raz­miš­ljao o svom tre­nut­nom iden­ti­te­tu i pri­pad­nos­ti ovoj zem­lji u intim­nom dodi­ru s nje­zi­nim tlom. Početak rata u Ukrajini sru­šio je moje ide­je o povrat­ku, ide­je o tome da tamo živim, radim i volim. Od tada sam znao da mi je sud­bi­na pos­ta­ti europ­ski nomad. Pokrov je pobje­gao iz zem­lje podri­je­tla; ovo je poglav­lje snim­lje­no u Sakartvelu (Gruziji) bli­zu ruske gra­ni­ce. Što zna­či “pri­pa­da­ti” sada i ovdje, ako si pri­sil­no rase­ljen ratom te isto­vre­me­no nosi­telj kul­tu­re i jezi­ka biv­ših kolo­ni­za­to­ra i tre­nut­nih oku­pa­to­ra zemlje?’’.

Videa koja doku­men­ti­ra­ju nje­gov rad u Rusiji pro­ji­ci­ra­na su na zido­ve, dok je tre­ći pro­ji­ci­ran na plat­no koje visi u pros­to­ru gale­ri­je. Njegov sadr­žaj sni­man je tije­kom auto­ro­ve pul­ske rezi­den­ci­je i doku­men­ti­ra nje­go­vo šeta­nje koc­kom u pros­to­ru gale­ri­je. Performativni ele­ment pra­ti rad­nju ove tre­će pro­jek­ci­je pa autor pred publi­kom i u real­nom vre­me­nu izvo­di sve što je pret­hod­ni dan doku­men­ti­rao. Kombinacija pro­jek­ci­ja i nji­ho­vih zvu­ko­va s izved­bom u živo dono­si slo­je­vit tour de for­ce u kojem domi­ni­ra­ju sje­ta, tuga, bijes s natru­ha­ma his­te­ri­je, no u konač­ni­ci sve zavr­ši u smi­re­nom tonu kojeg zaokru­žu­je refren pje­sme Georgea Michaela „Careless Whisper“. Autor je isti per­for­mans pono­vio i u petak, 11. trav­nja za sred­njo­škol­ce pul­ske Gimnazije.

Nazar Rakhmanov je tatar­sko-ruski kore­ograf sa sje­di­štem u Amsterdamu. Diplomirao je na odsje­ku Komparativnih reli­gij­skih stu­di­ja na Moskovskom sve­uči­li­štu. Osim toga, diplo­mi­rao je na SNDO‑u (School for New Dance Development) u Amsterdamu. Njegov rad istra­žu­je sje­ci­šte pokre­ta, teh­no­lo­gi­je i nevid­lji­vih pri­sut­nos­ti, pomi­ču­ći gra­ni­ce nači­na na koji pozor­ni­ca može ugos­ti­ti dru­gost i ne-ljud­sko. S poza­di­nom u buto­hu i fizič­kom kaza­li­štu, istra­žu­je kako ples može otkri­ti ne samo tje­les­nost ljud­skog tije­la, već i nje­go­vu pove­za­nost s dru­gim vrsta­ma, enti­te­ti­ma i sila­ma. Izvođačko tije­lo vidi kao are­nu u kojoj se raz­li­či­te sile sukob­lja­va­ju i pro­ži­ma­ju, pro­pi­tu­ju­ći vid­lji­vo i nevidljivo.Rakhmanov je eks­pe­ri­men­ti­rao s izved­ba­ma u pot­pu­nom mra­ku, posre­do­va­ni­ma vide­oka­me­ra­ma, a nje­gov rad čes­to uklju­ču­je ekra­ne, infra­cr­ve­ne snim­ke i kore­ograf­ske teh­ni­ke za utje­lov­lje­nje dru­gih enti­te­ta. Njegov diplom­ski rad Pokrov spo­jio je osob­ne i geograf­ske izvo­re kroz tro­ka­nal­nu vide­oins­ta­la­ci­ju. Inspiriran puto­va­nji­ma po Indoneziji, u svo­ju je prak­su inte­gri­rao ele­men­te Jaranan trans ple­so­va. U radu Yurodifice istra­ži­vao je poli­tič­ke i osob­ne dimen­zi­je rata i egzi­la kroz fik­ci­ona­li­zi­ra­ni moku­men­tar­ni for­mat. Njegov se umjet­nič­ki izraz razvio od intros­pek­tiv­nog foku­sa na vlas­ti­to tije­lo i povi­jest, do šireg anga­žma­na s dru­gim tije­li­ma i kolek­tiv­nim nara­ti­vi­ma, obli­ku­ju­ći jedins­tven kore­ograf­ski jezik tran­sfor­ma­ci­je i hibridnosti.

Improspekcije su ini­ci­ja­ti­va pokre­nu­ta 2007. s ciljem razvo­ja i afir­ma­ci­je impro­vi­za­tor­ske sce­ne u Hrvatskoj te pro­mi­ca­nje među­na­rod­ne i među­dis­ci­pli­nar­ne surad­nje na podru­čju impro­vi­za­ci­je kao izved­be­ne umjet­nos­ti. Projekt se odvi­ja kroz jav­ne izved­be, radi­oni­ce, istra­ži­vač­ke pro­gra­me i otvo­re­ne disku­si­je tije­kom čita­ve godi­ne s impro­vi­za­cij­skim fes­ti­va­lom kao sre­diš­njim događajem.

 

Ovaj tekst sufi­nan­ci­ran je sred­stvi­ma Fonda za poti­ca­nje raz­no­vr­s­nos­ti i plu­ra­liz­ma elek­tro­nič­kih medija.