Pia Corve: Tanke su crvene linije koje vode od prostitucije do umobolnice
Predstavljena izložba “Ombrelle rosse- storie portate dal vento/Crveni kišobrani- priče koje nosi vjetar”
Priredio B. V. • Fotografije iz arhiva HUIU
Međunarodna tiskovna konferencija povodom otvorenja izložbe „Ombrelle rosse- storie portate dal vento/Crveni kišobrani- priče koje nosi vjetar“ na kojoj su i o kojoj govorili: Pia Covre, Pantxo Ramas, Milan Radošević i Nuša Hauser, održana je u utorak, 13. svibnja, u Bloku Hrvatskog udruženja interdisciplinarnih umjetnika u Puli.
Konferencija je ujedno bila i prilika kratkog upoznavanja s dijelom predmeta koji govore o projektu unutar kojeg se izložba i priprema, kao i prilika za najavu otvorenja koje slijedi u petak, 16. svibnja, u 17 sati u prostoru Cavò u Trstu, uz sudjelovanje svih partnera projekta: Cizerouno, Lister Sartoria Sociale, Stalna konferencija za mentalno zdravlje u svijetu “Franco Basaglia” (Conferenza Permanente per la Salute Mentale nel Mondo „Franco Basaglia“) te Odbor za građanska prava prostitutki (Comitato per i Diritti Civili delle Prostitute), u suradnji s mrežom sex- radnica i saveznica “Ombre Rosse”.

Izložba predstavlja rezultate istoimenog projekta, u kojem se kišobrani s margina naših svakodnevnih života transformiraju u objekte koji pričaju priče- zaboravljene, skrivene, isključene. – To su priče o različitosti, emancipaciji i održivosti, protiv svake stigmatizacije i isključenosti. Nastale su iz konkretnih iskustava basaglijevskih udruga, socijalnih zadruga i sex- radnica, donoseći u fokus one glasove koji su često prešućeni. Kroz spašene kišobrane- polomljene, izgubljene ili pronađene nakon prosvjeda- gradi se prostor susreta, kreativnosti i nove vrijednosti. Ti se kišobrani transformiraju u frizbije, zmajeve, kabanice za djecu, postajući alatima za raspravu, izražavanje i stvaranje u zajedničkim radionicama, muzejskim prostorima i galerijama, rekao je Pantxo Ramas. Izložba otvara i pitanja odnosa između isključenosti i izražavanja, te ukazuje na izazove i potencijale koje izlaganje i vidljivost donose. Dio upravo tih predmeta bili su izloženi na konferenciji za novinare, a oni koji će im se pridružiti u konačnom postavu u Trstu sutra, 16. svibnja, jesu i oni koji sagledavaju temu koja je u fokusu kroz povijesni presjek perioda koji je značio zajedničku realnost s ovu i onu stranu granice. Naime, dio izložbe čine upravo dokumenti (pretežito digitalizirane fotografije i razglednice) Povijesnog i pomorskog muzeja Istre koji je iste ustupio kako bi se muzeološki kvalitetenije artikultirale informacije koje su rezultat istraživanja života kada je aktivnost sex-radnica bila u najintenzivnijem trenutku, na razmeđi 19. i 20. stoljeća.

Dr.sc. Milan Radošević je govorio upravo o izvorima kojima se Hauser služila kako bi se suradnički proveo dio izložbe. Kazao je da se najviše podataka o prostituciji u Puli, nekada važnoj vojnoj luci, nalazi u pazinskom Državnom arhivu, a podaci od 19. stoljeća nadalje prisutni su i u arhivima Opće bolnice Pula. – Podaci o prostituciji u bolničkim arhivima vezani su prije svega za spolno prenosive bolesti, no otkrivaju nam i imena, uzrast i porijeklo hospitaliziranih osoba. U tisku nadalje nalazimo i podatke o javnim kućama, koje su se zvale “case di tolleranza”, a znamo u kakvom kontekstu koristimo danas riječ tolerancija. Svima su poznate priče o javnim kućama u Ulici Castropola kroz povijest, naveo je. Upozorio je pritom ukratko i na realnosti datog povijesnog trenutka, prilike u kojima su nastajale i bivale otvorenima, no i na činjenicu da se glavnina informacija kojima raspolažemo, izuzev spomenutih bolničkih registara, iščitavala na stranicama crne kronike koja je mahom sadržavala informacije o prijestupnicima, izgredima, remečnju javnog reda i mira i sl. kriminalnih radnji. Hauser je dodala kako se stigma koja je u fokusu diskriminacije i predrasuda u aktivizmu kojeg zastupa Pia Covre činjenica koja je i u tom trenutku povijesti bila snažno prisutna, što kroz ophođenje prema sex-radnicama, tako i kroz zloupotrebu sloboda te ugroze osnovnih prava i ugleda.

Pia Corve govorila je, naime, o činjenici da “ova izložba predstavlja rezultate istoimenog projekta, koji je u ovome obliku priveden kraju, ali će se nastaviti u raznim drugim oblicima, a gdje se kišobrani s margina svakodnevnih života transformiraju u objekte koji pričaju o različitosti, prenose potresna iskustva seksualnih radnica. – Ne koristimo termin prostitutke, u talijanskom se jeziku razgovorno koriste i termini zoccola, puttana, no sve su to pogrdni nazivi upravo zato jer se poistovjećuju s diskrimantornim odnosom prema ovoj ranjivoj skupini. Koristimo naziv sex-workers. U svim gradovima gdje je kroz povijest postojala vojna baza, gdje je bilo na tisuće vojnika, a u gradovima koji su bili velike vojne luke, bilo je i puno seksualnih radnica. Crveni su u ovome projektu kišobrani, ali su tu i tanke crvene linije koje vode od prostitucije do umobolnice. Te priče nastale su iz konkretnih iskustava basaglijevskih udruga, socijalnih zadruga i seksualnih radnica, donoseći u fokus one glasove koji su često prešućeni, kazala je, između ostalog, Corve, koja je jedna od najistaknutijih predvodnica aktivizma za zaštitu ugleda i prava sex-radnica u Italiji, a kroz organizaciju Odbor za građanska prava prostitutki, čija je osnivačica 1982. godine.
Projekt „Ombrelle rosse“ financiran je od strane Autonomne Regije Friuli Venezia Giulia kroz natječaj Kreativnost 2023 s ciljem jačanja veza između kulturne kreativnosti i proizvodnog sektora.