25. Sa(n)jam knjige u Istri: Predstavljanje romana „Lavr“ Jevgenija Vodolazkina

Posljednje predstavljanje u sklopu programa Slavenski đardin na 25. Sa(n)jam knjige u Istri bilo je predstavljanje romana „Lavr“ Jevgenija Vodolazkina, objavljenog ove godine u izdanju Naklade Ljevak. O knjizi je s autorom razgovarala moderatorica Ivana Peruško Vindakijević, a razgovor prevodio Igor Buljan, zaslužan i za prijevod ovog opsežnog romana.

Jevgenij Vodolazkin nagrađivani je ruski pisac međunarodnog ugleda, izvanredan pripovjedač istančanog osjećaja za jezik i teme vezane za različite slojeve ruske povijesti. U svojim djelima propituje ljudski život u širem kontekstu povijesti, religije i društva, a sve su mu knjige obilježene jakom duhovnom dimenzijom. Jevgenij Vodolazkin rođen je 1964. godine u Kijevu, gdje je 1986. diplomirao na Filološkom fakultetu. Godine 2000. doktorirao je obranivši doktorsku dizertaciju na temu „Svijetska povijest u književnosti stare Rusije“. Radi u Institutu za rusku književnost u Sankt Peterburgu, a od 2012. uređuje zbornik Puškinskog doma „Tekst i tradicija“.

Na pitanje moderatorice na koji način u njemu koegzistiraju znanstvenik i umjetnik, odnosno kako u sebi miri umjetnika i kritičara, Vodolazkin je na duhovit i pomalo autoironičan način odgovorio da se radi o svojevrsnoj podvojenosti u kojoj se pisac, taj homo scribens, pišući suprotstavlja kaosu, zaboravu i vremenu, a kritičar kao svojevrsni korektiv analizira i donosi sudove s filološkog gledišta. Napomenuo je još da mu je pored kritičara u njemu samom, jedini podjednako oštar sudac vlastita supruga koja sjedi u publici, na što je publika srdačnim pljeskom pozdravila gđu. Vodolazkinu.

Na sljedeće pitanje moderatorice da malo pojasni to suprotstavljanje kaosu i zaboravu Vodolazkin je rekao kako su zaborav i kaos zapravo neodvojivi jer zaborav vodi kaosu, a kaos je stanje koje smo prevladali nakon stvaranja svijeta, kaosu je suprotstavljen kozmos, riječi pomažu da se kozmos izgradi i nije slučajno da na početku bijaše riječ. Piščev zadatak je u prvom redu imenovati, pretvarati bitak u riječi. Pisac je u nekom smislu i liječnik i njegove pogreške također mogu biti pogubne kao i pogreške u medicini.

Nakon toga uslijedio je razgovor o samom romanu čiji se glavni junak također bavi liječenjem. Radnja romana događa se u 15. stoljeću u Rusiji pogođenoj epidemijom kuge. To je Rusija s i dalje snažno prisutnom poganskom prošlošću, a istodobno i duboko kršćanska zemlja. Glavni lik, seoski iscjelitelj Lavr, uz djeda travara koji ga je odgojio nakon smrti roditelja, stječe umijeće mističnog liječenja, ali ne uspijeva pomoći svojoj voljenoj koja umre na porodu. Shrvan od boli i očajan, on kreće na putovanje iskupljenja. No to nije običan put, on se proteže kroz stoljeća i brojne zemlje. Lavra put vodi od srednjeg vijeka preko epidemije kuge 1771. godine, kada kao sveta luda, odnosno jurodivi, pokazuje čudotvorne iscjeliteljske moći, do političkih previranja krajem 20. stoljeća.

Na to je Ivana Peruško Vindakijević primijetila kako „Lavr“ podsjeća na srednjovjekovna žitja, spomenula je i intervju s Vodolazkinom koji je nedavno čitala i u kojem se spominje kovanica žitje novog tipa. Vodolazkin je tada rekao kako tu konstataciju ne može prokomentirati bez sebi svojstvenog crnog humora, prisjetio se Lenjinove fraze „partija novog tipa“, a protiv Lenjina se bori čitav život i mrska mu je svaka aluzija na njegovu političku frazu, ali htio – ne htio, mora priznati da je doista napisao žitje novog tipa, s jedne strane „Lavr“ jest napisan u maniri tradicionalnog srednjovjekovnog žitja, ali napisanog suvremenim sredstvima. Ponekad kritičari tvrde da je to postmodernističko djelo, dodao je Vodolazkin, ali on se s njihovom tvrdnjom ne slaže.

Dojmu srednjovjekovnog žitja doprinosi i to što likovi govore na staroruskom, pisac se zapravo majstorski poigrava, žonglira jezičnim registrima što je priličan izazov i za prevodioca konstatirala je moderatorica i zamolila Igora Buljana da kaže kako se u tome snašao. Buljan je odgovorio da mu je staroruski bio najveći izazov, nije bio sasvim siguran na koju varijantu arhaičnog hrvatskog ga prevesti, a u odluci da to ipak bude srednjovjekovna čakavska ikavica podržao ga je profesor Armin Kapetanović s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Ivana Peruško Vindakijević primijetila je da svaki jezik ima neke svoje posebnosti, neke realije imaju toliko nijansi da su neprevedive na drugi jezik. Takav jedan pojam je i „jurodivi“, najbliži prijevod tog pojma je sveta luda, ali taj prijevod je manjkav. Jurodivi je ozbiljan fenomen pravoslavne kulture, jurodivi su donekle slični asketima, no za razliku od njih koji žive po strogo određenim pravilima, jurodivi žive potpuno mimo pravila i imaju potpuno iracionalan odnos prema svijetu. Pokušavajući publici približiti sve značenjske nijanse tog pojma, Vodolazkin je ispričao nekoliko zanimljivih alegorija i parabola od kojih je najupečatljivija bila o jurodivom Nikolaju iz Pskova koji je Ivanu Groznom, nakon što je ovaj spalio Novgorod i približio se Pskovu kako bi učinio isto, ponudio krvavo meso i to za vrijeme posta. Ivan Grozni je s gnušanjem odbio i pitao jurodivog kako može to jesti, a on mu je odgovorio da to nije nikakav grijeh u odnosu na grijehe samog Groznog koji jede ljude. Jurodivi su bili jedini ljudi koji su mogli govoriti istinu i nije ih zanimalo ni bogatstvo, ni slava, a posredstvom prividnog ludila raskrinkavali su ludilo svijeta.

Osim glavnog i mnoštva sporednih junaka bitnu ulogu u romanu ima i vrijeme, odnosno bezvremenost, napomenula je moderatorica i zamolila autora da objasni zašto inzistira na konceptu bezvremenosti. On je odgovorio kako je vrijeme važan element ljudske povijesti, filozofije pa i religije. Kad je Bog prognao Adama i Evu iz raja smislio je vrijeme, u raju je bila vječnost, a vremena nije bilo. Izgonom ljudi su izgubili vječnost. Kad su dobili vrijeme, dobili su i smrt jer vrijeme je i sinonim za kraj, a najveći kraj je smrt. Čovjek ne samo da je postao smrtan, već je postepeno njegov život bivao sve kraći. U odnosu na Adama i Metuzalema koji su živjeli preko 900 godina ljudski vijek se drastično skratio, no osim vremena postoji i vječnost, a do nje čovjek ide kroz vrijeme pokušavajući shvatiti njegovu koncepciju. U tom smislu „Lavr“ je savladavanje prostora i vremena u smislu pojma kronotop koji je osmislio ruski književni teoretičar Mihail Bahtin. Što se putovanja, odnosno kretanja kroz prostor tiče, pisac nas je podsjetio na Aleksandra Makedonskog i njegova osvajanja svijeta kao prostora, a u romanu mudri starac junaka Lavra, vukući paralele s Aleksandrom Makedonskim, podsjeća kako, želimo li spoznati istinu, nije bitno samo prostorno, horizontalno kretanje, već i vertikalno, odnosno duhovno. Pri tom je Vodolazkin još jednom istaknuo specifičnost ruskog poimanja svijeta u odnosu na zapadno uspoređujući Euklidovu geometriju s geometrijom Lobačevskog.

Pred sami kraj moderatorica je upitala Vodolazkina je li osobna povijest bitnija od opće. Odgovorio joj je kako subjekt ćudoređa nije ni narod, ni država, nego čovjek, što je uočljivije u zapisima iz srednjeg vijeka u kojima su događaji organizirani na način različit od današnjeg. Ljetopisac je u nekom smislu prorok, on ne opisuje pragmatične veze, nego one više: etičke i metafizičke, te više veze uvijek su moralne, a subjekt morala je čovjek.

Vrijeme, prostor, ljubav i suptilna ironija ono su što obilježava pisanje Jevgenija Vodolazkina, zaključila je Ivana Peruško Vindakijević i upitala ga što misli o činjenici da ga mnogi književni kritičari uspoređuju s Umbertom Ecom. Vodolazkin je prokomentirao kako je Eca zanimala povijest, a njega samog zanima povijest duše te za kraj ispričao nekoliko zanimljivih anegdota koje ga vežu za slavnog talijanskog pisca.

Moderatorica je zahvalila uglednom gostu, a kako je njegovo predstavljanje bilo posljednje na ovogodišnjem Slavenskom đardinu, okupljene je pozdravila Andreja Rihter, direktorica Foruma slavenskih kultura. Zahvalila je svim gostima programa, direktorici sajma Magdaleni Vodopija, rusistici i prevoditeljici Ivani Peruško Vindakijević, moderatorici svih predstavljanja u programu, Juliji Vronskoj, upraviteljici odjela za međunarodne projekte Muzeja – imanja Lava Tolstoja „Jasna Poljana“, Dubravki Đurić Nemec iz Ministarstva kulture Republike Hrvatske, prevodiocima i svima koji su omogućili da program zaživi.

Tekst Dušanka BABIĆ

Fotografije iz arhiva 25. Sa(n)jam knjige u Istri

Leave a Reply


2 + 2 =

KULTURISTRA – Webpage of the Department of Culture of the Region of Istria


Kulturistra.hr is a website project that was startedby the Region of Istria and Metamedij Association with the goal to develop the cultural information services in the Region of Istria.
The project wants to offer information about recent events, as well as give access to different data bases, which will contain information about all the people involved in the Istrian cultural scene, cultural events, international contests, and potential international partners. This project aims to improve the communication on the vertical and horizontal level, which means between cultural institutions of the Region of Istria, between institutions and artists, and between the cultural institutions, artists, and the public.

CONTACT US

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2020 | Impressum