50. obljetnica Mladena Milotića u Gradskoj radionici

„Sretnik sam jer radim ono što volim“

Svojih pola stoljeća umjetničkog djelovanja u nedjelju, 6. rujna je u vrtu Gradske radionice obilježio Mladen Milotić, poznati pulski slikar, grafičar i galerist. Izložio je dvadesetak slika, izbor iz svih svojih ciklusa i kreativnih faza, a na platnu su se cijelo večer izmjenjivale fotografije njegovih radova. Povjesničarka umjetnosti Kristina Tamara Kučiš Franić, u svojstvu moderatorice, predstavila ga je kao velikog eksperimentatora koji od samih svojih početaka istražuje različite stilove i koncepte, a jednako se dobro snalazi kako u figurativnom tako i u apstraktnom slikarstvu.

Autor, za kojim je 87 samostalnih i 328 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, te brojne nagrade za slikarstvo, grafiku i skulpturu, dao je kratak pregled svog likovnog puta. Iako zbog toga žali, nikad nije pohađao akademiju jer roditelji nisu bili imućni i tražili su od njega da što prije okonča školu za električara, kako bi dobio „siguran posao“.

Sve je krenulo 1970. kad je tijekom služenja JNA odabran za zadatke pisara, što mu je pružilo dovoljno slobodnog vremena koje je maksimalno iskoristio istražujući svoj talent za crtanje.

„Kad sam se vratio kući“, priča Milotić „kupio sam uljene boje i platno (morao sam ga sam impregnirati, jer se u to vrijeme nisu mogla kupiti već pripremljena platna), malo sam se raspitivao kod ljudi u gradu koji su se tada bavili slikanjem, učio od njih, dobio osnovne upute o tehnici ulja na platnu i krenuo. Osnovna motivacija moje odluke da ću se baviti umjetnošću bila je: ostaviti za sobom nešto vrijedno i trajno.“

Nakon vojske zaposlio se u Uljaniku, provevši 11 godina na poslu kontrolora električnih instalacija, koji mu je također pružao dovoljno slobodnog vremena za bavljenje umjetnošću. Uskoro je oformio i likovnu sekciju u sklopu KUD-a Uljanik i tijekom pet godina dok joj je predsjedavao broj članova se popeo s početnih deset na 50-ak. U to vrijeme sekcija je bila vrlo jaka, često su se organizirale skupne izložbe i često je na njima i Milotić bivao nagrađivan.

Punopravnim članom HDLU-a Rijeka postao je 1979. godine (istarski HDLU tada još nije postojao) i izlagao dalje na njihovim zajedničkim izložbama. Od nagrada kao osobno najdražu ističe Srebrni cvijet revije Vikend, koju je na izložbenom Salonu 1981. podijelio s Ivanom Obrovcem i dala mu je velik podstrek za daljnji rad. Osim nagrada, rado se prisjeća otvorenja izložbi, ali i brojnih likovnih kolonija na kojima je sudjelovao, razmjenjivao iskustva i puno učio od kolega.

Caffe bar Art, u kojem je izlagao svoje radove, ali i organizirao izložbe mnogih drugih autora otvorio je 1972. godine u roditeljskoj kući To ga je iskustvo ponukalo da se okuša i u poslu galeriste, te je 2001. na Kapitolinskom trgu 1 (gdje je sada „Makina“) otvorio svoju Galeriju Milotić. Tu je odradio 80-ak izložbi, ali je nakon šest i pol godina odustao: „Dobivao sam donacije od Grada Pule, od županije, TZ-a, Ministarstva, ali sve je to bilo nedostatno. Svaka je izložba (uključujući prijevoz radova, honorare autora, domjenak, režije i ostale troškove) koštala između 5 i 6.000 kuna, a donacijama sam uspijevao pokriti svega 2-3.000. Ostatak sam morao nadomještati iz svog džepa, jer je npr. samo tiskanje kataloga koštalo 3.000 kuna… Zato sam odlučio prestati.“

Umjesto prostora na Forumu, dio svog poslovnog prostora „Bubamara“ u Šijani (od kojeg veći dio i danas iznajmljuje drugim subjektima i to mu predstavlja financijsku sigurnost zahvaljujući kojoj se i dalje uspijeva baviti slikarstvom) pretvorio je u prodajnu galeriju koju i danas vodi. Otvorena je 2008., samostalnom izložbom pokojnog akademskog slikara Martina Bizjaka i do danas se u njoj sakupila impozantna zbirka od 1.500 radova, što Milotićevih, što 15-ak drugih autora, koji čekaju na svoje kupce. „Ima tu preko 4,5 milijuna kuna vrijednosti“ priča Milotić, „da imam i deset života ne bih to uspio prodati, jer je slab interes građanstva. Tu i tamo netko naleti, ali obično bude: „moram se konzultirati s mužem/ženom pa ćemo doći odabrati“, ali se ne vrate. Ovo više nije posao kojim se možete baviti. Ljudi danas kupuju u Bauhausu, Pevecu one kineske reprodukcije i objese ih u apartmane, dnevne boravke…“

Unatoč poteškoćama, Milotić ne odustaje od svoje ljubavi. I dalje svoje radove izlaže na izložbama (iako kaže da posljednje vrijeme uglavnom ne slika nove radove kako ih ne bi gomilao i češće nadograđuje svoje stare slike), a posebno voli ex tempore manifestacije: „Smatram se sretnikom, jer sam među rijetkima koji se cijeli život bave onim što vole“, zaključio je.

Na kraju je Kristina Tamara Kučiš Franić najavila još jedno događanje u kojem će sudjelovati ona i Milotić – novi program Gradske radionice pod nazivom Art forum, koji kreće ovog četvrtka u 20 sati. Riječ je o opuštenim raspravama na temu umjetnosti u kojima će svaki put sudjelovati jedan likovnjak, jedan povjesničar umjetnosti i jedan duhovnjak ili filozof (različitih provenijencija). U prvom izdanju gore spomenutom dvojcu pridružit će se Damir Vukelja i pokušati Milotićeve radove analizirati sa stanovišta budizma, kojim se bavi više od 40 godina.

Tekst i fotografije Daniela KNAPIĆ

Leave a Reply


+ 5 = 11

KULTURISTRA – Webpage of the Department of Culture of the Region of Istria


Kulturistra.hr is a website project that was startedby the Region of Istria and Metamedij Association with the goal to develop the cultural information services in the Region of Istria.
The project wants to offer information about recent events, as well as give access to different data bases, which will contain information about all the people involved in the Istrian cultural scene, cultural events, international contests, and potential international partners. This project aims to improve the communication on the vertical and horizontal level, which means between cultural institutions of the Region of Istria, between institutions and artists, and between the cultural institutions, artists, and the public.

CONTACT US

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2020 | Impressum