Razgovor: Japanski kipar Masayuki Nagase o životu i radu u Istri

Multikulturalnost je obilježje koje Istra i njeni žitelji rado ističu i njime se ponose, a svoj doprinos tome dao je i pomalo zaboravljeni japanski kipar, Masayuki Nagase koji je u Istri, u jednom periodu svog života, prebivao i umjetnički djelovao. Rođen je u Kyotu, studirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Tokiju od 1968 do 1971., a od 1971. do 1976. usavršavao se u tradicionalnom naukovanju za klesanje kamena u granitnim kamenolomima Inade u Ibaragi-kenu, u Japanu. Sudjelovao je na brojnim međunarodnim kiparskim simpozijima u Europi, te u Čileu, Kanadi i SAD-u, izložio je niz umjetničkih projekata na javnim prostorima u Sloveniji, predavao na Međunarodnoj ljetnoj akademiji likovnih umjetnosti u Salzburgu, u Austriji, a 1997. godine preselio se u SAD i osnovao svoj studio u Berkeleyju u Kaliforniji. Posljednjih 20 godina svojim umjetničkim projektima istražuje razvoj čovječanstva kroz međudjelovanje umjetnosti, prirode i zajednice te je otkrio da interaktivno djelovanje umjetničkih djela postavljenih na javnim mjestima može biti kanal za ponovno uspostavljanje veza i komunikacije unutar zajednice, gdje se kroz kontakte i dijalog između različitih skupina ostvaruje dublje međusobno razumijevanje svih uključenih u taj proces.

Od 1979. do 1996. godine Masayuki Nagase živio je i radio u Istri gdje je otvorio svoj klesarski studio te 1980. godine, u suradnji s kulturnom organizacijom “Bratstvo” iz Marušića, sudjelovao u osnivanju Međunarodne škole skulpture “Kornarija” u Marušićima, nazvanoj prema istoimenom kamenolomu iz kojeg je korišten materijal. S drugim uglednim međunarodnim predavačima, tijekom sedam godina djelovanja škole, obučavao je preko stotinu studenata iz raznih zemalja, a mnogi njihovi radovi i danas se mogu pogledati u Parku skulptura u Marušićima.

Na fotografijama tako redom možemo vidjeti radove  Carlosa Lizariturrya iz Šanjolske, Francisca Gazitua iz Čilea i njegovih studenata te Gail Morris iz Velike Britanije.

S obzirom da se ove godine obilježava 40 godina od osnutka tog Parka skulptura, u kratkom razgovoru s umjetnikom, prisjetili smo se njegove povezanosti s Istrom i doznali ponešto o njegovim umjetničkim i životnim promišljanjima.

Kako to da ste odlučili doći u Marušiće i Grožnjan, vama toliko daleka mjesta i kako to da ste odlučili tamo i ostati toliko dugo?

Prvo sam stigao u Austriju, 1979. godine, jer sam tamo sudjelovao na Lindabrunn Sculpture simpoziju, a potom sam otputovao u Portorož posjetiti kiparski simpozij Forma Viva, čiji me je voditelj Toni Biloslav, koji je bio ravnatelj Obalnih galerija Piran, potakao da ostanem u Istri i bavim se umjetničkom djelatnošću. Odveo me je u mjesto Marušići gdje je sa suradnicima osnivao školu skulpture. Jako mi se svidjelo prekrasno okruženje i osjećao sam se vrlo dobrodošao i prihvaćen. Mještani su mi pomogli u pronalaženju malene, prazne kuće, koja dugo nije bila u upotrebi te sam u njoj osnovao svoj studio u kojem sam razvijao svoj umjetnički rad u narednih sedamnaest godina.

 

Kako ste se osjećali u Istri? Jeste li bili usamljeni? Je li osamljenost nužan dio magije stvaranja umjetničkih djela?

Nisam se osjećao usamljeno. Zapravo sam ostvario mnoga prijateljstva za mog boravka u Istri i mogao sam se družiti po cijeli dan ako sam želio. Imao sam bliske susjede, a u tom području živjeli su i mnogi umjetnici. No jednako tako cijenio sam i svoju samoću koja mi je pomagala da, kroz razne dimenzije, bolje spoznam sebe i svoj rad.

Kakav utjecaj na vaš rad je imalo okruženje u tom vremenu, je li Istra djelovala inspirativno na vaš rad?

Istra je za mene bila posebna tada i to još uvijek jeste. Budući da sam živio u ruralnom području u blizini šume, imao sam priliku gledati i osluškivati prirodu i njene mijene kroz sva godišnja doba. Bilo je to vrlo inspirativno za moj rad.

U vašim radovima ima nečega arhetipskoga i prirodnoga, čini se da odražavaju prirodu kao neka vrsta ogledala. Što konačno želite, odnosno koji konačni oblik tražite? Možemo li to nazvati poezijom u obliku kamena?

Jako cijenim i poštujem prirodu, a kroz svoj rad pokušavam pronaći oblike koji odražavaju moj proces apstraktnog razmišljanja kako bih svojim radom dosegao samu suštine prirode.

Promatrajući vaše radove primjećujemo da pokušavate izostaviti sve nepotrebno, naglasiti fluidnost te istovremeno ostaviti dojam spokoja.

Priroda nas uči da se sve konstantno mijenja i želja mi je da moji radovi odražavaju tu spoznaju. Zadivljen sam složenim prirodnim procesima čiji nam se rezultati na toliko jednostavne načine otkrivaju. Princip jednostavnosti učim iz prirode.

Kakav su utisak na vas ostavili Istrani? Što imaju zajedničko s ljudima iz Japana?

Smatram da su, općenito gledajući, Istrani vrlo otvoreni ljudi. Naučili su živjeti u vrlo teškim situacijama i prošli su kroz razne političke promjene u prošlosti. Mislim da znaju kako preživjeti u nepovoljnim vremenima uz dobru dozu humora. Kad dublje zavirite u ljude, shvatite da smo svi povezani.

Sjećate li se nekih anegdota iz vremena vašeg boravka u Istri?

Jako sam zahvalan tim ljudima što su me raširenih ruku prihvatili u svoju zajednicu. Nakon kraćeg boravka u Marušićima morao sam na par mjeseci otići natrag u Japan i na povratku sam bio vrlo dirnut kada sam vidio da su mi u međuvremenu mještani uredili staru kamenu kuću za stanovanje. Dozvolili su mi da se pridružim pjevačkom zboru u “KUD Bratstvo” i s njim sam odradio nekoliko turneja i posjetio razna mjesta u okruženju. Zajedno s mještanima sudjelovao sam u nekoliko akcija čišćenja šuma u Kornariji, skupa smo radili, pjevali, kuhali i pili. To su nezaboravna iskustva. Sjajna je ideja bila i to da se umjetnici okupe i ožive grad Grožnjan. Tamo je bilo mnoštvo odličnih, talentiranih umjetnika, a sjećam se vremena kada sam posjećivao Leu i Roka Zelenka, Martu i Karela Pavlinca i ostale. Još uživam u njihovim umjetničkim djelima u mom domu u Berkeleyu.

Otkrijte nam nekoliko mjesta gdje u našoj blizini možemo vidjeti vaše radove na javnim površinama. Na čemu radite sada kada živite u Kaliforniji i koji su vam budući planovi?

Nisam imao mnogo prilika raditi na javnim projektima u Istri, a neki od mojih radova u blizini su fontana na koparskoj tržnici, zidni reljef na Židovskom trgu u Piranu, kamena skulptura u Izoli, a sudjelovao sam i u izradi statue u Luciji, u Sloveniji. Poneki moji radovi nalaze se u privatnim kolekcijama u Istri. Od kada živim u Sjedinjenim Američkim Državama uglavnom radim na javnim umjetničkim projektima. Zanimljivo je raditi s različitim zajednicama za svaki projekt i s njima prolaziti kroz sam proces suradnje. Trenutno radim s jednim od indijanskih plemena iz područja East Baya San Francisca u cilju obilježavanja njihovog kulturnog nasljeđa. Volim raditi ono što je značajno i vrijedno za zajednicu u kojoj živim i nadam se da ću i dalje nastaviti u tom smjeru.

Tekst: Lidija KUHAR i Marko ŠORGO

Fotografije: Lidija KUHAR i arhiva Masayukia NAGASEA

Leave a Reply


− 4 = 3

KULTURISTRA – Webpage of the Department of Culture of the Region of Istria


Kulturistra.hr is a website project that was startedby the Region of Istria and Metamedij Association with the goal to develop the cultural information services in the Region of Istria.
The project wants to offer information about recent events, as well as give access to different data bases, which will contain information about all the people involved in the Istrian cultural scene, cultural events, international contests, and potential international partners. This project aims to improve the communication on the vertical and horizontal level, which means between cultural institutions of the Region of Istria, between institutions and artists, and between the cultural institutions, artists, and the public.

CONTACT US

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2020 | Impressum