Autentičnost čini kulturnu industriju uspješnijom
S ciljem propitivanja kulture, odnosno kulturne industrije toj je tematici posvećena emisija Metazine, emitirana 16. Listopada na Radio Puli. Kao odlični sugovornici pokazali su se stručnjakinja za kulturnu politiku i teoriju medija, Milena Dragičević Šešić te Luis Bonet, profesor na diplomskom studiju kulturnog menadžmenta u Barceloni.
Već je na samom početku Dragičević Šešić istaknula potrebu osmišljavanja novih prioriteta u području kulturne politike.
‑Čini mi se da svakih nekoliko godina, donosioci odluka, u domeni kulturnih politika, a i mi stručnjaci za kulturnu politiku moramo osmisliti neke nove prioritete da bismo i sami sebi ostali interesantni, pa je tako posljednjih godina nova „mantra“ postala kulturna industrija, zatim kreativne industrije, a onda se krenulo u razmišljanje da bi kulturne politike trebale davati podršku kulturnim industrijama jer one omogućuju zapošljavanje, zaradu, i naravno, izvoz, veli Dragičević Šešić.
Uvjeti za uspjeh kreativne industrije
Navela je razlikovanje tzv. „copy-paste“ industrija i onih uistinu razvijenih, kreativnih industrija.
Prve su zadužene za plaćanje autorskih prava, dok ove druge dobro zarađuju na tome. Zbog čega su jedne uspješnije od drugih ovisi i o tome koje tržište „pikira“ određena kreativna industrija.
One koje zasnivaju svoju produkciju na engleskom jeziku imaju puno više opcija te ujedno se nalazi na većinskom tržištu, onome anglo-američkom. Druge industrije koje kreiraju na manjinskom jeziku, ne mogu dobiti toliko velik značaj budući da su ograničene upravo segmentom jezika. Takve industrije neće moći ostvariti nikada tako veliki dohodak niti zapošljavati toliki broj ljudi.
Ukoliko naprave velik broj ustupaka, onome što se zove ukus većinskog tržišta, mogu to i postići. No tu onda ne možemo govoriti o nekoj kvaliteti, dodaje Dragičević Šešić.
Kao odličan primjer navela je vrlo popularne turske telenovele.
Iako se na prvi pogled čini da je riječ o vrloj jakoj kreativnoj industriji, tu nije riječ o onoj istinskoj umjetnosti u kulturi, već produktu masovne kulture. Po tom pitanju, ono se ne razlikuje od proizvoda dobre majice, budući da se u obje industrije unosi određena kreativna komponenta, ali je usmjerena upravo na masovno tržište.
S druge strane, profesor Luis Bonet ne slaže se s čestom tvrdnjom da kreativne industrije mogu uspjeti u onim područjima gdje ima velikih produkcija, primjerice velikih televizijskih i filmskih kuća.
‑Kreativnost nije nešto što postoji isključivo u velikim gradovima i u bogatim zemljama. Kreativna industrija doista postoji svugdje gdje je moguće razviti novu ekonomiju na ovakvim kulturnim uslugama. Naravno, potrebno je ispuniti neke preduvjete, a to su primjerice transparentnost i dobra suradnja, navodi Bonet.
Istaknuo je i da se kulturna politika mora voditi fleksibilno jer se ne može održati monopol nad situacijom, pa tako i vjeruje da ima mjesta za kreativne industrije u manjim te slabije razvijenim područjima, pogotovo za glazbu, književnost i audiovizualne umjetnosti.
Kao posebnu prednost navodi trenutnu globalizaciju svijeta gdje netko tko živi u maloj zemlji kao što je Hrvatska može ostvariti kontakte sa svakim i bilo gdje.
Međutim, ono što se traži jest i autentičnost jer ljudima brzo dosade uobičajene usluge, pa je potrebno biti i inovativan te kreativan.
Opisujući kreativne industrije i u kojim uvjetima se one mogu razvijati, ne smije se zaboraviti i na vrlo važnu vezu kulturne politike i kreativne industrije. Kako veli Dragičević Šešić, one su povezane zbog toga što ova produkcijska grana omogućuje vidljivost kulturnoj politici.
‑Mi sada pokušavamo pronaći lažne argumente ističući da ulaganjem u jedan film, mi otvorimo dosta radnih mjesta, pa se i mnogo ljudi ljudi angažira i dobiju ugovore.
Sve je to točno, ali samo za taj period za koji se snima film. Kasnije, sve te službe ne mogu naići na isto takvo tržište pa se otežano razvijaju, napominje Dragičević Šešić.
Dodaje da je svakako za ulaganje u film, ali za one ambiciozne, autorske projekte, a ne toliko u one kojima se želi samo ostvariti spektakl.
Zaključila je da kulturne politike moraju i dalje biti vezane za pomoć i podršku različitim, klasičnim domenama kulture jer se kreativne industrije razvijaju i mimo javne pomoći.
One djeluje na tržištu, javna pomoć treba biti okrenuta k njihovim segmentima koji su tržišno nepopularni, pa je poželjna pomoć za književne, umjetničke i druge časopise.
Napisala: Vlasta Vujačić
