USUSRET ČETVRTOM ETNOFILM-U: RAZGOVOR S TAMAROM NIKOLIĆ ĐERIĆ

Etnografski muzej Istre (EMI) četvrtu godinu zaredom organizira ETNOFILm, međunarodni festival etnografskog filma. Ovogodišnji ETNOFILm održat će se od 3. do 5. svibnja u Multimedijalnom centru grada Rovinja, a donosi nam preko 20 filmova iz čitavog svijeta. Osim filmskih projekcija, na programu ETNOFILm-a bit će i izložba fotografija francuskih autorica, dok će antropološki stručnjaci, Jay Ruby i Marcus Banks, predstaviti zajedničku knjigu te održati predavanje. U sklopu festivala održava se i šestodnevna radionica vizualne antropologije koju će voditi prošlogodišnji laureat ETNOFILm-a, profesor Alan Grossman. Više o samom festivalu, ovogodišnjem programu te o tome kako se u njega uključiti saznajte iz našeg razgovora s Tamarom Nikolić Đerić, kustosicom EMI-ja i voditeljicom projekta ETNOFILm.

fvbxb

Što je to ETNOFILm, kako je on nastao?

Etnografski muzej Istre je još prije četiri godine započeo s projektom ETNOFILm-a. S jedne strane, naša želja, kao djelatnika muzeja, bila je da sami sebi približimo ono čime se naša struka bavi. Željeli smo znati više o produkciji svjetskih etno filmova te učiniti dostupnima one filmove koji, nažalost, kroz druge filmske festivale nisu toliko zastupljeni. S druge strane, željeli smo i široj publici predstaviti čime se Etnografski muzej Istre bavi, odnosno, čime se etnografija i etnologija općenito bave. Odabrali smo upravo film jer smatramo da je ovo najpristupačniji medij za naš ‘izlazak u javnost’ te ‘otvaranje’ i predstavljanje publici.

Zašto je ETNOFILm zanimljiv i kome je namijenjen?

Mislim da je naš festival zanimljiv širokom spektru ljudi zato što je ovdje riječ o temama koje nisu usko specijalizirane. Filmovi donose priče o najrazličitijim kulturama, kako o našoj kulturi, tako i o kulturama iz drugih zemalja naše regije, kao i iz svijeta. Međutim, ove priče nisu usko vezane samo uz tradicijske oblike kulture, već se one bave i urbanim temama – pitanjima odnosa čovjeka i životinja, čovjeka i prirode i slično. Kada sam selektirala ovogodišnji program, učinilo mi se da je aktualna tema upravo međusoban odnos čovjeka i okoline, tj. prirode. Tako neki filmovi problematiziraju utjecaj čovjeka na prirodu te povratni utjecaj prirode na čovjeka. Tu su priče o uzgajalištima riba koja narušavaju ekosistem u norveškim krajevima, a o sličnim problemima govore i autori iz Južnoafričke republike i Tajvana. Možemo slobodno reći da je ETNOFILm namijenjen i biolozima i kulturnjacima, i mlađim i starijim generacijama. Široki raspon tema je ono što privlači naše goste. Apeliram na naše Istrane da nam se pridruže jer sigurno neće zažaliti.

hh

Kako je koncipiran ovogodišnji ETNOFILm festival? Što nas sve očekuje u okviru festivala?

Općenito, program će biti bogat, uz koncert, i izložbu te mislim da svojom raznolikošću može privući publiku. Već 27. travnja započinje međunarodna radionica vizualne antropologije koja se ove godine održava uz potporu UNESCO-ova ureda iz Venecije. Ovo je novost za naš festival te nam ukazuje na to da je UNESCO prepoznao kvalitetu festivala u domeni očuvanja nematerijalne kulture.

Zahvaljujući ovoj potpori, održat ćemo okrugli stol na temu metodologije vizualne antropologije u istraživanju i prezentiranju nematerijalne kulture na kojem će sudjelovati mladi vizualni antropolozi, etnolozi i muzejski djelatnici s područja jugoistočne Europe – BiH, Makedonije, Srbije, Slovenije i Hrvatske. Okrugli stol održava se dan prije samog festivala. Prvog dana festivala, 3. svibnja, bit će i otvorenje izložbe dviju francuskih autorica. Riječ je o fotoeseju koji, kroz spoj fotografije i zvuka, govori o imigrantima iz Afrike u Francusku te njihovom povratku, odnosno izgonu u Afriku.

U večernjim satima prvog dana započet će i filmski program. Tijekom drugog dana ETNOFILm-a Marcus Banks i Jay Ruby predstavit će svoju knjigu, dok će trećeg dana, u subotu, održati predavanje na temu svojih recentnih istraživanja i projekata. Zatvaranje festivala bit će oko 21 sat, nakon čega ćemo ponovno predstaviti pobjednike. Svake večeri očekuju nas i ugodna druženja. Post-projekcijski program još se organizira, ali ga možemo već sada najaviti.

Možete li nam reći više o knjizi Jay Rubyja i Marcusa Banksa?

Ove godine imamo veliku čast ugostiti Jaya Rubyja i Marcusa Banksa, dvije osobe koje su mnogo doprinijele recentnom razvoju vizualne antropologije. Prošle su godine oni izdali knjigu ‘Made to Be Seen: Perspectives on the History of Visual Anthropology’ (‘Napravljeno kako bi bilo viđeno: Perspektive povijesti vizualne antropologije’; prijevod autora) koja je kompendij znanja o vizualnoj antropologiji. Knjiga se bavi vizualnom antropologijom u širem smislu, ne samo u smislu etnografskog filma, već i u smislu fotografije te tijela kao načina vizualnog komuniciranja.

Ruby i Banks su u svojem djelu zaista ušli u sve pore vizualnosti, kao i u način na koji se vizualna antropologija odnosi prema vizualnom. Mislim da će njih dvoje održati zanimljivu prezentaciju, kao i predavanje. Profesor Ruby se inače bavi multimedijalnim etnografijama. Dakle, on ide i korak dalje od etnografskog filma gdje kroz multimediju, fotografije, video snimke, razgovore i arhivske fotografije pravi kolaž koji govori o nekoj zajednici. Konkretno, Ruby se bavio Oak Parkom, naseljem u Chicagu u kojem je odrastao. On je stoga prilično autorefleksivan, što je vrlo bitno u današnjoj antropologiji. Danas je važno da se i sam antropolog ili etnolog i postavi prema vlastitoj temi.

ghjfgjf

U natječaju za 4. ETNOFILm tražili su se dokumentarni filmovi koji inovativno pristupaju kulturnim fenomenima i etnografiji svakodnevnice. Na koji su to način filmovi koje će se ove godine prikazivati inovativni?

Zanimala nas je inovacija u metodologiji. Tražili smo novine, ne samo u vizualnoj koncepciji, tehnici snimanja, već i u samom istraživanju. Zato me posebno veseli što ove godine imamo puno autorefleksivnih i esejističkih filmova. Statične smo intervjue ove godine stavili u drugi plan. Važna nam je bila i participacija autora u samom fenomenu – participacija autora i individualca ili zajednice koju istražuje, kao i mogućnost iščitavanja autorovog antropološkog i etnološkog istraživanja. Imamo, primjerice, temu gdje je narator glavni lik filma i prepričava čitav svoj život. Ova je priča toliko dobro uklopljena u životno putovanje autora i subjekta filma da autoru uspijeva čitav život prenijeti kroz film, na jedan vrlo suptilan i topao način. Imamo i zaista divnih studentskih filmova gdje se vidi da su oni doista dobro prihvaćeni od društva te se to osjeća kroz kameru.

 Također, imamo i tajvanski film iz televizijske produkcije. Autori ovog filma su godinu dana snimali jednu zajednicu, a kako su i sami postali dio te zajednice, na ljudski i topao način mogli su prikazati njen svakodnevni život. Moram naglasiti da je naša želja bila potaknuti i hrvatsku produkciju te smo odabrali tri hrvatska filma s kojima smo jako zadovoljni. S obzirom na to da je riječ o filmovima koji i drugdje u svijetu mogu konkurirati ostalim dokumentarnim filmovima, nadam se da će se njihovim prikazivanjem i više potaknuti ovakva vrsta produkcije.

 Koliko će se filmova prikazivati? Je li ih bilo teško odabrati?

Bilo ih je iznimno teško odabrati. Stiglo je više od 120 filmova, a izvan roka me kontaktiralo desetak autora koje smo rezervirali za narednu godinu. Za četvrto izdanje festivala konačno smo odabrali ukupno 24 filma. Odlučili smo maksimalno iskoristiti vrijeme i prikazati što je više dobrih filmova moguće. Prikazivat će se osam filmova dnevno.

Iz kojih sve zemalja dolaze filmovi?

Produkcije su iz Australije, Tajvana, Indonezije, Njemačke, Italije, Francuske, SAD-a, Argentine, Brazila i Južnoafričke republike. No, teme nisu nužno iz tih zemalja. Primjerice, film u njemačkoj produkciji možda tematizira Egipat.

 Kako su filmovi podijeljeni, tj. hoće li četiri kategorije – filmovi školovanih autora, etnologa/antropologa; filmovi čiji autori nisu etnolozi/antropolozi; filmovi televizijske produkcije; studentski radovi – i ove godine biti jednake onima iz prošlih godina?

Zasad nam se ovakav koncept festivala čini najzahvalnijim. Televizijska produkcija je nešto slabije zastupljena, a mi je želimo zadržati upravo kako joj bi dali priliku da se istakne. Školovani antropolozi, to smo mi; tako je festival i nastao. Studenti su nam vrlo bitni jer se oni se formiraju, i kroz naš festival, kao budući antropolozi. Konačno, kategorija ‘neantropologa’ nam je jako značajna, s obzirom na to da u razmatranjima etnografskog filma ima autora koji se zalažu za to da etnografski film bude strogo produkt stručnog istraživanja. Smatram da i među ljudima koji nisu iz struke postoje osobe s određenim senzibilitetom koji im omogućava da naprave divan i kvalitetan etnološki i antropološki film.

 Kako komentirate kvalitetu filmova prijavljenih na natječaj?

Jako smo zadovoljni. Čak smo razmišljali o tome da jedan dan produžimo festival kako bi mogli prikazati sve filmove. Ipak, i za ova tri dana gledali smo odabrati najbolje. Naravno, kvalitetu filmova konačno će publika procijeniti. U ovom kontekstu moram reći da smo i prošlih godina primali i prikazivali uistinu kvalitetne i dobre filmove. Mislim da se to odrazilo i u prošlogodišnjem gostovanju našeg filma pobjednika na Trento film festivalu gdje se prikazuju samo najbolja godišnja ostvarenja sa svih važnijih festivala etnoloških filmova diljem Europe.

Dodatna potvrda naše kvalitete su i suradnje u post-festivalsko vrijeme kada naši filmovi odlaze na gostovanja u zagrebački Grič i Dokukino, u Art-kino u Rijeku, ili, pak, na Vinkovačke jeseni. Ove godine otputovali smo u Pariz kako bi selektirali filmove i uspostavili suradnju s Međunarodnim festivalom etnografskog filma ‘Jean Rouch’ te nam iz organizacije ovog festivala dolazi i predsjednik žirija četvrtog ETNOFILm-a, Jacques Lombard. Od samog početka, održavamo i redovitu suradnju s beogradskim festivalom etnografskog filma gdje smo dosad održavali prezentacije našeg rada i predavanja.

Koji su ciljevi ETNOFILm festivala?

Ciljevi su višestruki. Naš prvi cilj je naglasiti važnost vizualnih metoda u istraživanju i interpretiranju nematerijalne kulture te se kroz film kao medij približiti široj publici. Također, kroz film želimo upoznati različite kulture i kulturne fenomene i raditi na promociji kulturne različitosti i razumijevanja te različitosti. Treći cilj je biti platforma za razmjenu ideja s međunarodnom strukom, tj. kolegama iz svijeta te omogućiti našim studentima priliku da pokažu svoj rad, upoznaju druge ljude i razmjenjuju ideje.

jkhjkhjkhj

Kako da ‘običan čovjek’ shvati pojmove etnologije i antropologije? Što je npr. etnografija svakodnevnice?

Možemo reći da je antropologija znanost koja se bavi čovjekom u najširem smislu te riječi. Imamo biološku antropologiju, pa kulturnu antropologiju koja je usko vezana uz etnologiju. Etnologija se u svojem klasičnom, tradicionalnom smislu bavila isključivo ruralnim sredinama, ostacima neke idealizirane kulture. Ovo je, naravno, u postmodernim teorijama odbačeno. Predmetom istraživanja postala je gradska četvrt, svakodnevni život. Etnološki fenomeni koje svakodnevno možemo vidjeti oko sebe su običaji kojima smo okruženi. Primjerice, tu su religijski običaji, poput Božića i Uskrsa, tu su maškare, a danas je u fokusu i prehrana.

 Na koji se način građani iz lokalne zajednice mogu uključiti u Vaš projekt?

Neki ljudi sudjeluju donacijama. Vrlo često to budu donacije u ‘prirodi’. Primjerice, smještaj za autore doniraju ljudi koji imaju apartmane, vlasnici kafića i restorana nam izađu u susret. To je lijep znak i ukazuje na dobru volju da stanovnici Rovinja prihvaćaju festival i da ga žele. S druge strane, polaznici radionica su prošle godine ostvarili divne filmske zapise s građanima Rovinja i tu su zabilježene životne priče samih stanovnika. To je ta participacija grada, a interakcija s našim radioničarima ovdje dolazi do izražaja. Zatim, građani su pozvani na projekcije filmova, kao i ostala zbivanja u okviru festivala jer je ETNOFILm javno dobro i služi građanstvu.

Mogu li se u ETNOFILm uključiti i volonteri?

Naravno. Javljaju nam se čak i volonteri iz Finske, ali su nam u tom slučaju problem putni troškovi. Našim volonterima plaćamo i putne troškove i smještaj i hranu. Bez obzira na troškove, volonteri na projekcijama, koji dočekuju goste te ih otprate puno nam znače. Ovim putem želim pozvati studente i učenike srednjih škola iz Istre koji su voljni nešto naučiti, dobro se provesti i družiti se s ljudima iz cijele Europe da se jave. Mogu se javiti meni, na kontakt koji se nalazi se na stranicama ETNOFILm-a.

 Kakav će biti daljnji razvoj ETNOFILm festivala?

Ja sam optimist. Vidim sjajnu budućnost! Imamo ljude koji žele gostovati na festivalu i ljude koji žele raditi puni entuzijazma. Zato mislim da festival ima svoju budućnost. Osim entuzijazma jako je bitna i institucionalna potpora za koju sam sigurna da neće izostati.
Što mislite, kako će se u budućnosti razvijati sektori kulturne baštine i turizma? Hoće li razvoj ovih sektora biti na neki način povezan?
Svakako, to je nešto što nije upitno. Pitanje je samo kako ćemo gospodariti našom baštinom.

Trebamo li se bojati eksploatacije, banalizacije kulturne baštine u turističke svrhe?

Ne trebamo se bojati jer postoji veliki broj stručnih ljudi u ministarstvima kulture i turizma te muzejima i institucijama koje će usmjeravati takav posao, a oni koji njeguju nematerijalnu baštinu znaju što žele i što ne žele. Trebamo se samo prilagoditi kulturnim fenomenima te ih maksimalno iskoristiti u promociji svoje zemlje, a da pritom ne eksploatiramo ni ljude, ni znanja. Bitno je poštivati volju zajednice, o tome gdje i kada njeni pripadnici žele pokazati svoje običaje, odnosno žele li ih uopće pokazivati i u drugim mjestima i u drugo vrijeme, no što to običaj nalaže. Sve mora biti u dogovoru sa zajednicom. Prema mojem istraživanju i iskustvu turisti žele ono lokalno autohtono, neizmijenjeno, koliko je to moguće, jer kultura se mijenja. Mislim da ovdje veliku ulogu imaju etnolozi koji bi trebali surađivati i educirati djelatnike u turističkom sektoru. Jako je bitno znati da turisti ne žele samo sunce i more, nego žele vidjeti i Kaštel u Pazinu, Arenu u Puli, Baziliku u Poreču, čuti pjevanje ‘na tanko i debelo’, kao i bitinadu. Oni žele zapravo jedan holistički pristup mjestu kojeg posjećuju.

Mogu li na budući ETNOFILm svoje studentske filmove prijaviti bilo koji studenti ili je festival otvoren samo za studente antropologije i etnologije?

Mogu se prijaviti bilo koji studenti se bave istraživanjem u kulturi. Kulturološki studiji su danas vrlo blizu onoga što su kulturna antropologija i etnologija. Vjerujem da bi se mogli uključiti čak i studenti povijesti koji se bave poviješću svakodnevnog života. Općenito, ETNOFILm je otvoren za sve studente, ali i istraživače u kulturi koji nisu studenti.

Jeste li na natječaju za četvrti ETNOFILm primili radove i hrvatskih studenata?

Imali smo samo jedan, i to video sekcije sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Nadam se da će se kroz našu radionicu u ETNOFILm uključiti još više hrvatskih studenata. Kod nas se nažalost vizualna antropologija predaje kao jednosemestralni kolegij. To je vrlo kratko vrijeme da bi profesor uopće imao vremena praktično raditi sa studentima, pa je uglavnom riječ o teorijskim predavanjima. Nemaju ni prostora za veće istraživanja. Stoga je jedan od ciljeva naše radionice pružiti platformu našim studentima i istraživačima u kulturi da naprave neki film i da praktično iskoriste svoje znanje.

Smatrate li da je radionica vizualne antropologije za koju kotizacija iznosi 60 € nekim hrvatskim ili stranim studentima preskupa? Što je sa studentima koji si ne mogu priuštiti da se prijave na radionicu?

Smatramo da radionica nije preskupa s obzirom na to da su u ovu cijenu uključena predavanja, radni materijal, i hrana za šest dana. Smještaj je, također, povoljniji za studente. Ako znamo da se ovakve radionice – pod vodstvom jednako kvalitetnih profesora – izvan Hrvatske naplaćuju od tisuću, pa čak i do dvije tisuće eura, ne čudi što su i studenti iz svih zemalja Europe zainteresirani da dođu u Rovinj. Naš cilj je u konačnici imati besplatne radionice, no, za to su potrebna još dodatna ulaganja i sponzorstva.

Možemo li očekivati da će se studenti ubuduće, kako bi mogli pohađati radionicu vizualne antropologije, negdje moći prijaviti za kakvu stipendiju?

Želja nam je da radionica bude potpuno besplatna, a da polaznici budu odabrani na temelju izvrsnosti, što je i danas uvjet jer je broj mjesta ograničen, a zainteresiranih puno. Na domaćoj i internacionalnoj razini postoje stipendije koje olakšavaju mobilnost studenata, a i sami smo imali iskustvo da je određeni fakultet odobrio grupi studenata budžet za boravak i istraživanje u Rovinju. Ono što smatram da bi bilo dobro i važnije od same cijene, pod uvjetom da ona ne raste, jest to da u dogovoru s fakultetima i fakultetskim odsjecima, radionica nosi određene ECTS bodove koji se studentima upisuju u indeks.

Hoće li radionica u budućnosti nositi ECTS bodove? 

Iako nismo još razgovarali s voditeljima odsjeka o toj mogućnosti, usko surađujemo s profesoricama vizualne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Zadru te kulturalnih studija u Rijeci. U skoroj budućnosti predložit ćemo im i suradnju u vidu ECTS bodova, ali zasad ne možemo ništa garantirati.

Dunja Mickov

 

Leave a Reply


6 − = 1

KULTURISTRA – Webpage of the Department of Culture of the Region of Istria


Kulturistra.hr is a website project that was startedby the Region of Istria and Metamedij Association with the goal to develop the cultural information services in the Region of Istria.
The project wants to offer information about recent events, as well as give access to different data bases, which will contain information about all the people involved in the Istrian cultural scene, cultural events, international contests, and potential international partners. This project aims to improve the communication on the vertical and horizontal level, which means between cultural institutions of the Region of Istria, between institutions and artists, and between the cultural institutions, artists, and the public.

CONTACT US

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2019 | Impressum