Razgovor: Goran Farkaš i Dario Marušić – “Remiks identiteta”

U sklopu radionice “Remiks identiteta” (25. – 31. svibnja) u organizaciji udruge Metamedij, koja je posvećena tradicijskoj glazbi nacionalnih manjina u Istri te njezinom remiksiranju kroz glazbene programe Ableton i Reason, stručnu podršku polaznicima pružit će priznati glazbenici i etnomuzikolozi Dario Marušić i Goran Farkaš. U razgovoru za Kulturistru od voditelja smo prvo htjeli doznati koja će biti njihova uloga i što polaznici mogu očekivati od njih:

Goran Farkaš: – Naša je uloga je da vodimo osnovnu radionicu upoznavanja polaznika s tradicijom. To ne znači da ćemo ih upoznati s time kako na primjer izgledaju romska tradicija, talijanska tradicija i svi njeni detalji već što zapravo jest taj termin „tradicija“. Problem je da se to danas shvaća na neki drugačiji način pa je tu i mistifikacija naše baštine, što ona jest – što je tuđe, a što naše… Na kraju krajeva danas će 90 posto ljudi koji žive u Istri s guštom i rukama u zrak otpjevati „Ederlezi“ ili „Đurđevdan“ dok s druge strane neku istarsku pjesmu većina ljudi u Istri nema šanse da će ju znati. Tu dolazimo do paradoksa da vlastitu kulturu koja je stoljetna ne poznajemo kao i onu drugu.

Dario Marušić: – Činjenica je da je danas kod nas pa i šire tradicija već dio šoubiznisa i uvelike predstavljena preko medija. Možemo ju pratiti preko koncerata, radija televizije i tako dalje, a ne u direktnom kontaktu. Nitko više ne ide na neku feštu gdje otkrije neke pjesme. To je postalo javno dobro i ljudi gube kriterije što je što, no ne kažem da je to loše. U svakom slučaju loše je ako te stvari pogrešno definiraju. Stvari prelaze od jednog do drugog i transformacija tradicije u vremenu i prostoru je neizbježna. Jedna pjesma koja je tradicionalna u nekom selu danas ne može i ne smije zvučati kako je zvučala kao prije sto ili 50 godina…

To onda ne bi bila živa tradicija…

Marušić: – Točno tako. Smisao tradicije jest da se ona transformira. Ali iako se transformira treba uzeti u obzir da moraju postojati određeni elementi koji moraju biti prihvaćeni od onih koji su nositelji te tradicije te da ju i dalje mogu prepoznati.

Goran Farkaš i Dario Marušić

Da li su radionice poput ove korisne kada je u pitanju približavanje tradicijske glazbe mlađim generacijama koje na drugačiji način s njom možda i ne bi došle u susret?

Marušić: – Mislim da u ovom slučaju ne bi trebali biti preveliki optimisti. Mi tu možemo dati jednu ruku u tome i ako od deset ljudi jedan to prihvati to je velika stvar. No nije stvar samo u tome, već da se toj glazbi da jedan određeni dignitet. Dati im do znanja da ne postoji glazba koja je u prvoj ligi, drugoj ili pak petoj ligi – glazba je kakva je i svatko treba prihvatiti onu glazbu koja je njemu najbliža. Zašto bi netko trebao prihvaćati tradicijsku glazbu ako mu ona ne leži? S druge strane netko bi tu glazbu možda i u potpunosti prihvatio, ali nema priliku doći u dublji kontakt s njom. Zato im treba pružiti tu mogućnost, a mi smo tu da učinimo upravo to – da mu pružimo taj izbor…

Farkaš: – Dosta ljudi smatra da kada poslušaju stare snimke tradicijske glazbe i da su ju, kada ju reproduciraju u modernijem izrazu nadgradili. No to je zapravo jedna vodoravna linija na kojoj su svi glazbeni smjerovi, dakle ne samo tradicijska glazba, tu je i elektronska glazba i svatko nađe svoj put prema glazbi koju želi. Polaznicima želimo dati do znanja da što god naprave nije nadogradnja te glazbe – možda je njen nastavak, interpretacija, intervencija na nju… ne nužno evolucija…

Marušić: – Suštinski je to transformacija, jer ne postoji samo evolucija već i devolucija. U istarskoj glazbi je to poznat fenomen. Velika je većina, pa čak i apsolutna većina onih koji su slušali o tradicijskoj glazbi u školi ili na nekim radionicama doživjela upravo tu devoluciju. Glazba koja ima neke određene karakteristike i finese se pojednostavila. To je kao i u jeziku.

Dakle kao jezični fenomen kada se riječi banaliziraju i gube značaj

Marušić: – Netko će reći: „Dobro, ta vaša tradicija, uvijek ponavljate jednu te istu stvar.“ Slažem se, ali je to očigledno potrebno. O ovome na radionici možda neće biti riječi, ali mi konstantno govorimo o istarskoj ljestvici koja u tradiciji ne znači ništa. Nitko ne izvodi istarsku ljestvicu, to je Ivan Matečić Ronjgov izmislio – sintetizirao je tradicijsku glazbu koja i putem te ljestvice u drugom glazbenom jeziku imitira istarsku glazbu.

To je bio pokušaj kodifikacije jednog fenomena kojeg na taj način nije moguće kodificirati.

Marušić: – To je kao da ja sada govorim nizozemski. Ja mogu reći nekoliko riječi, ali ja i dalje ne govorim nizozemski već ga pokušavam imitirati…

Koji je vaš stav prema miješanju tradicijske glazbe i suvremenih glazbenih izričaja? Koji su po vama pozitivni aspekti tih kombinacija, a koji negativni?

Marušić: – Problem ne leži u pozitivnosti ili negativnosti toga, već kako ćeš to odraditi.

Farkaš: – Teško je odgovoriti da li je nešto negativno ili pozitivno. Kad smo 70-ih ili 80-ih gledali Star Trek tamo smo vidjeli da po ravnoj plohi mašu s prstom, a danas imamo smartphone. Netko govori da je to super jer nema više tipki već ravan ekran i sa smartphoneom možeš svašta. Netko drugi pak kaže da je to apsolutna nebuloza jer su se ljudi s teme apsolutno poglupavili, ali nije ih ta stvar poglupavila. Kao što je i Dario rekao, nije bitno kako gledaš na to miješanje glazbe, da li misliš da je dobro ili loše – bitno je shvatit taj izričaj, tu bit, kako tradicijske glazbe teko i moderne. Imaš mali milijun DJ-eva ili producenata koji rade takvu vrstu glazbe, ali ne znači da ju rade dobro.

Marušić: – Sad ću govoriti kao najstariji jer sam vidio sve te stvari: iskustvo nije prenosivo. Možeš mladima pokazati smjernice, ali iskustvo moraju sami doživjeti – i to je to – mlad čovjek iskustvo nije doživio. Mladi su jako brzi i misle da su sve shvatili i to je problem, a mi smo tu da ih na to upozorimo. Ja ću možda biti jako antipatičan u komunikaciji s njima, ali to je jedini način da shvate. Danas postoji neki novi alat koji ti je na raspolaganju kojega prije nisi imao i zašto ga onda ne bi upotrijebio. Problem je u tome da moraš znati i naučiti kako ga upotrijebiti i da rezultat ne bude subverzivan već transgresivan – dakle da napraviš taj korak dalje. To je kao sa đacima umjetničke škole – čim dođu odmah bi crtali kao Picasso, ali čekaj malo…

Prvo mi nacrtaj konja…
Marušić:  – Baš tako – prvo mi nacrtaj konja…

“Remiks identiteta” – razgovor s Darijom Marušićem i Goranom Frakašom by Kulturistra on Mixcloud

 

 

web

Tekst, foto i audio Boris VINCEK

Dizajn plakata Oleg ŠURAN

 

Leave a Reply


9 + = 11

KULTURISTRA – Webpage of the Department of Culture of the Region of Istria


Kulturistra.hr is a website project that was startedby the Region of Istria and Metamedij Association with the goal to develop the cultural information services in the Region of Istria.
The project wants to offer information about recent events, as well as give access to different data bases, which will contain information about all the people involved in the Istrian cultural scene, cultural events, international contests, and potential international partners. This project aims to improve the communication on the vertical and horizontal level, which means between cultural institutions of the Region of Istria, between institutions and artists, and between the cultural institutions, artists, and the public.

CONTACT US

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2019 | Impressum