PRVI DAN 21. PUF-A – GOLA VEČERA

U početku bijahu muški i ženski princip. U vremenu bez seksualnih implikacija, društvenih uvjetovanosti i bijega od prirodnih datosti, u vremenu nevine nagosti. Plesna predstava «An Hour with All-Eaters» (Sat vremena sa svejedima) izraelskog dua, Shani Granot i Neva Romana, koja je sinoć na Maloj sceni Istarskog narodnog kazališta  Gradskog kazališta Pula otvorila 21. međunarodni kazališni festival PUF studija je minimalizma utjelovljenog u golim tijelima. Prepuštanjem igri kojom izvođači, kao što program kaže, «pokušavaju održati nježnu ravnotežu između vidljivog i skrivenog, jasnog i ambivalentnog, tekstualnog i emotivnog» oni slažu priču koja ostavlja prostora mašti i interpretaciji gledatelja. Nju je moguće protumačiti bilo kao «prepjev» razvoja čovječanstva od prvobitnih Adama i Eve bilo kao nizanje elemenata mozaika na temelju slobodnih asocija.

P1090732 (600x450)

Leđima okrenuti publici su muškarac čije gudalo naizgled klizi po spolovilu proizvodeći zvuk violine i žena s ogrlicom koja zvecka dok trese grudima. Zajedno s instrumentima, nakon stvaranja atmosfere, duo ostavlja po strani i ruke. Pripijene uz tijelo one «nestaju» dok prsti oblikuju na licima maske. Plesom ograničenim na pokret nogama i promjenama posture podsjećaju na ptice koje se ophođuju i koje nas potom otkrivaju. Tijekom predstave oni će istraživati i razvijati međusobnu povezanost, a isto će tražiti i od odnosa s gledateljima. U više trenutaka izvođači ruše zid između sebe i publike te nas promatraju, isprva oprezno, a kasnije uporno, hipnotizirajuće… Čin promatranja kao i pitanje nagosti, ili bolje rečeno kože kao izvorne odjeće koja omogućava percipiranje i najmanjeg titraja oslobođenog tijela, najbolje su predočeni u trenutku dizanja zastora Velike scene, pozadine pozornice. Gledajući prazno gledalište s druge strane mi s ove smo predstavljeni kao kazališni odjevni predmet.

Za istaknuti je i humor, bio on namjeran ili slučajan, koji diže izvedbu ostvarenu bez druge glazbene pozadine osim početne «svirke» i jednostavnog kora gledatelja pri kraju predstave. Međutim, unatoč snazi mnogih slika predstava ne uspjeva održati aktivnom pažnju publike svo vrijeme njezina trajanja zbog više trenutaka praznoga hoda. Dramaturgija Anne Wagner zahtjeva još malo razrade, a isto tako i režija izraelskog dua. Dizajn svjetla potpisuju Jochen Haker i Elisabeth Strohmeier, dok su predstavu poduprli Theater Freiburg (Njemačka) i HaZira Performance Art Arena (Izrael).

P1090745 (600x450)

Anno Domini 2015., festivalska koprodukcija Hrvatske i Danske koja je nastavila večer na Željezničkom kolodvoru, ostavila je gledatelje zbunjenima. Nadrealnu priču o putovanju pletu likovi koji ostavljaju dotadašnji život te se prepuštaju novim avanturama. Za prolog i epilog, početak i kraj, zadužen je bio zbor. Između smo se susreli sa željezničarom, službenikom, djevojkom i njihovim kuferima ili aktvokama, apsurdnim situacijama, pa čak i break dancerima koji također pripadaju družini neobičnih i nespojivih likova i nosača velikog gušterovog repa.

P1090760 (600x450)

Na čelu im je čovjek tuljak koji nalikuje inkarnaciji satira – kolovođa, dirigent, majstor ceremonije… Njegove upute svi slijede, a imuni nije niti bend kojega na scenu doprema blještavi kamion-pozornica. Čovjek tuljak je početak i uzrok svega što se dešava. On dovodi ovu epopeu putovanja do trenutka kada likovi postaju sjenke iza svijetlom obojenog platna i kada oni nastavljaju dalje put vlakom. A kako je sve to počelo doznajemo tik prije epiloga zbora («The Passenger» hit-kliše Iggyja Popa) u kratkom filmu o pojavi čovjeka tuljka-satira usred grada i njegovoj tajanstvenoj privlačnosti…

P1090754 (600x450)

Što je autor koncepta Zlatko Burić htio prenijeti ovim djelom teško je zaključiti. Ovogodišnji Anno Domini nije uspio osvojiti ili šarmirati gledatelje i to prvenstveno zbog nedostatka «šuga» kao i dublje smislene poveznice. Tema je tek površinski obrađena, a isto tako i likovi i situacije.

P1090822 (600x450)

Glazbu potpisuje Hennig Frimann, scenografiju Zlatko Burić, Elisabetta Saiu i Miro Manojlović, dok su izvođači bili Vedran Štimac, Andrea Joksić, Vladimir Butković, Mia Hadžikadunić, Zlatko Burić, Iva Gajić i Kristina Lazić. Glazbenici su bili Hennig Frimann, Branko Škara, Marko Jovanović, Zbor Rondo Histriae i Miro Manojlović, pleači Aboriginal Crew, a producent Branko Sušac.

P1090777 (600x450)

Tekst i foto Ivana-Nataša TURKOVIĆ

Leave a Reply


8 − 2 =

KULTURISTRA – Webpage of the Department of Culture of the Region of Istria


Kulturistra.hr is a website project that was startedby the Region of Istria and Metamedij Association with the goal to develop the cultural information services in the Region of Istria.
The project wants to offer information about recent events, as well as give access to different data bases, which will contain information about all the people involved in the Istrian cultural scene, cultural events, international contests, and potential international partners. This project aims to improve the communication on the vertical and horizontal level, which means between cultural institutions of the Region of Istria, between institutions and artists, and between the cultural institutions, artists, and the public.

CONTACT US

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2019 | Impressum