Književno-filmske Bijele večeri Kluba Pulske filmske tvornice započinju novu sezonu u četvrtak, 22. rujna, u 20 sati, a na programu će biti ekranizacija egzistencijalističke drame „I konje ubijaju, zar ne?“ Horacea McCoya (1935.) u režiji Sydeya Pollacka iz 1969. godine.

Radnja ovog kratkog romana odvija se u jednoj velikoj dvorani gdje se održava plesni maraton. U romanu je odlično opisana čemerna atmosfera tridesetih godina prošlog stoljeća u vrijeme velike ekonomske krize u SAD-u, kada ljepota plesnog maratona, koji nema sretnog završetka ni u pobjedničkog para, postaje ružna metafora života i društva. Narator priče je glavni junak Robert Syverten, naivan mladić iz Hollywooda koji želi postati filmski redatelj, a u njenom je centru odnos s plesnom partnericom Glorijom Beatty koji ima tragične posljedice.

Horace McCoy nije bio plodni pisac proze, a većinu svog profesionalnog života proveo je u Hollywoodu kao scenarist. No unatoč maloj produkciji (svega četiri romana i nekoliko kratkih priča), McCoya pamtimo kao jednog od predvodnika tvrdo-kuhanih krimića i noir romana. „I konje ubijaju, zar ne?“ nije bio popularan u SAD-u, no bio je prepoznat i rado čitan u francuskim egzistencijalističkim krugovima. McCoy je za razliku od Steinbecka, koji je vremena Velike depresije opisao na gotovo naturalistički način, tu temu pretvorio u metaforu koja izvrsno funkcionira na više razina…

Prvi pokušaj filmske adaptacije ovog romana seže u rane 1950-e godine, kada su Norman Lloyd i Charlie Chaplin bili u potrazi za projektom na kojem bi mogli surađivati (Lloyd kao redatelj i Chaplin kao producent). Lloyd je kupio prava na McCoyev roman za 3.000 dolara, glavnu ulogu trebao je igrati Chaplinov sin Sydney, a mlada zvijezda Marilyn Monroe trebala je igrati u ulozi Glorije. Sve je propalo početkom lova na komuniste senatora McCarthyja koji se obrušio na Chaplina, pa je rad na projektu stao. Ekranizacije se krajem 1960-ih prihvatio Sydey Pollack koji je za glavnu žensku ulogu odabrao Jane Fonda. Nezadovoljna scenarijem, Fonda je prvo odbila igrati u njemu, no popustila je na nagovor muža Rogera Vadima. Fonda je u svojoj biografiji napisala da je to bio ključni trenutak u njenoj karijeri i da se prvi put našla u situaciji da ju redatelj pita za savjet. Zbog težine i ozbiljnosti teme film je dobio vrlo visoke ocjene kritike i bio je nominiran za Oscara u čak devet kategorija.

Bijele večeri program je Kluba PFT-a kojeg vodi novinar Boris Vincek i koji iz mjeseca u mjesec dovodi ekranizacije popularnih (i manje poznatih) romana i kratkih priča. Strukturiran je poput kluba čitatelja, a projekcijama prethodi kratak uvod u film i roman, dok je nakon gledanja na rasporedu diskusija s publikom. Koncept Bijelih večeri pretpostavlja da je ona unaprijed pročitala knjigu kako bi diskusija o adaptaciji i prijelazu priče sa stranice na ekran bila zanimljivija i potpunija.

Priredio B. V.