“Na standardu sam se više volio praviti važan” – večer s Dragom Orlićem u DCu Rojc

U sklopu svog ciklusa razgovora pod zajedničkim naslovom „Permesso di soggiorno“ u četvrtak 17. studenog pulski novinar i pisac Bojan Žižović ugostio je u Dnevnom boravku DCa Rojc jednu od živućih istarskih legendi  – pjesnika, pisca, slikara, novinara, satiričara i sakupljača narodnoga blaga Dragu Orlića.

Domaćin je razgovor otvorio pitanjem: Da li Orlić ima više objavljenih knjiga ili Franci Blašković (koji je uglazbio više od 40 Orlićevih pjesama) albuma? Ispalo je da Franci sa svojih preko 80 CDa ipak Orlića „šiša“ za nekih 10 objavljenih naslova. Uzor im je, kazao je Orlić, Giaccomo Scotti koji je objavio 100 knjiga, a iz Napolia se, u vrijeme kad su svi bježali na zapad, preselio prvo u Pulu, a zatim u Rijeku. Žižo mlađi pohvalio se kako je on napisao više pjesama za Francija, čak 110, a Orlić je zaključio:“ Ti si imao sreću ko i ja da imamo Francija.“ Iskoristio je, potom, prigodu da se prijatelju novinaru Eliu Velanu, koji je na događaj došao iz Rovinja („a mnogi moji pulski prijatelji se nisu udostojili“), oduži pročitavši svoju pjesmu Battana.

drago

Najnovija Orlićeva knjiga objavljena je u srpnju ove godine. Riječ je o već  9. zbirci „Lipi moji“, koja sadrži kolumne njegovog  satiričkog alter-ega Zvaneta Lakodelca i to one koje su u satiričnom prilogu Glasa Istre La Kost objavljene od 2010 do 2013. Kaže da se do danas već  nakupilo materijala za još dvije sljedeće zbirke. Iako to nije namjeravao, Orlić ovu kolumnu piše već gotovo 40 godina, od kad je prvu 1977. objavio u Porečkom glasniku. Likovi koji se u njima pojavljuju ne stare i postali su već dio istarskog folklora slično Jurini i Franini. Npr. u kolumnama je Jadranku Kosor zvao „Kosirica“ i danas mu ljudi često spomenu taj nadimak kada pričaju o njoj. Nizale su se tako anegdote oko kolumne i oko Orlićevih novinarskih dogodovština (npr. iz vremena kad je, radeći „u fušu“ paralelno s novinarstvom i kao instruktor skijanja, priloge iz porečke svakodnevice znao telefonom diktirati iz nekog skijaškog središta). Posebna su poslastica istarske poslovice koje je u početku prikupljao kako bi ih mogao ubaciti u izjave jedne od najsimpatičnijih likova u kolumni –Šjore Mafalde („O kuši o kome vojo mi“, „Bižonja viver per non morir“ i sl.) a zbirka je s vremenom narasla na preko 2000 poslovica i objavljena je u  zasebnoj knjizi. Kao uzor za koncept „starog komunjare i ateista“  Zvane Lakodelca, osim Broja 1 iz Alan Forda,  Orlić ističe Miljenka Smoju, jer iako je uvijek kritičan i aktualan, nastoji imat „krijanciju“. Ipak, mnogi se nađu uvrijeđenima,  npr. Ivan Jakovčić se znao vrijeđati, „ali sada se vrijeđa ča ne pišemo o njemu.“

O sudbini La Kost (koji je najcenzuriraniji prilog u Glasu Istre, kako je napomenuo grafički urednik Buba koji čuva mnoge neobjavljene priloge) Orlić kaže da će funkcionirati dalje, bilo u Glasu Istre ili kao zasebna novina.

Još jedna zanimljivost oko multitalentiranog Orlića je i to što je objavio dvije knjige u kojima je dijelove Biblije preveo na istarski dijalekt – Libar od Joba („ ne bih vam preporučio da to čitate, jer to što bog preko svog izaslanika sotone radi tom jadnom Jobu je nešto najstrašnije što je ikad itko napisao“) i , zajedno s Danielom Načinovićem „Kanat vrhu svih kanti“ (Pjesma nad pjesmama, koju doživljava kao vrlo lijepu erotsku poeziju, što se popovima baš ne sviđa). Kaže da ga prevođenje Biblije zabavlja, „kad nemaš ča pametno delati i kad ti radovi u vrtu ne uspijevaju“, iako nema nikakvog razloga to prevoditi jer zna da istrijani to neće čitati budući se „pučanstvo naučilo čitati na književnom jeziku“.  Što se tiče svog ateizma kaže da kad bi svi vjernici bili toliko vjerni koliko je on vjerni ateista, Istra bi bila Vatikan. Upitan zašto nije prevodio Marxa, odgovorio je da bi za to bio trebao odležati koju godinu u zatvoru, poput Moše Pijade. Usput se dosjetio i vica kad je Moša došao u raj i sveti Petar zamolio je boga da mu dopusti pokušati  ga preobratiti. Nakon nekog vremena bog ga upita „Sveti Petre, kako ti ide s Mošom?“ – Ne kaže se Sveti Petre nego Druže Petre!“

drago-2„Na standardnom hrvatskom sam se više volio praviti važan“ –nastavio je Orlić priču o svom pisanju, dodajući da istarskih pjesnika ima tona, al svi oni zapravo nemilosrdno kopiraju Mate Balotu („moja mati, moj otac, naša koza, ulika i sl.) pa je usput pročitao i svoju pjesmu na istarskom posvećenu pijancima, te „Svjetina je neurotična“ u kojoj se poigrava miješajući istarski s hrvatskim standardom.

Dotakao se i svojih ranih filmaških dana u filmskom klubu Jelen u Puli, kad mu je u jednom filmu glumio i Franci, kao i gimnazijskih dana (upisao je razrednu nastavu „jer su tamo išle sve ljepotice“). Kaže da mu je žao što nije nastavio pedagošku karijeru. Samo je jednu godinu radio kao učitelj, ali je zato neko vrijeme bio i savjetnik gradonačelnika Poreča za kulturu. Iz gimnazije se rado sjeća prof. Ljubice Ivezić, koja mu je predavala Dječju književnost i  predmet neobičnog naziva „Ratef“ (Radio, televizija i film).

Na kraju razgovora odbio je čitati dijelove iz kolumni „Lipi moji“ jer mu ide na živce kad ga ljudi na feštama pitaju „budite nam Zvane Lakodelac“, ali podsjetio je i na svoj slikarski rad (i Zvaneta je sam naslikao), te ponudio Bradi iz Dnevnog boravka da postavi njegovu novu izložbu „Samo je vrime kič“, koja se trenutno može pogledati u Zaboku i „šara po Istri“.

Tekst Daniela KNAPIĆ

Fotografije

Leave a Reply


6 + = 8

KULTURISTRA – Webpage of the Department of Culture of the Region of Istria


Kulturistra.hr is a website project that was startedby the Region of Istria and Metamedij Association with the goal to develop the cultural information services in the Region of Istria.
The project wants to offer information about recent events, as well as give access to different data bases, which will contain information about all the people involved in the Istrian cultural scene, cultural events, international contests, and potential international partners. This project aims to improve the communication on the vertical and horizontal level, which means between cultural institutions of the Region of Istria, between institutions and artists, and between the cultural institutions, artists, and the public.

CONTACT US

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2019 | Impressum