Razgovor s redateljem Rajkom Grlićem

Još uvijek ima nade za normalan život u Hrvatskoj

• Jedan od zapaženijih hrvatskih autora na 24. Sajmu knjige u Istri, svakako je bio Rajko Grlić. Poznati režiser, scenarist, producent, profesor a odnedavno i pisac, u Puli je promovirao svoju knjigu “Neispričane priče” koja je u kratkom vremenu požnjela vrlo pozitivne reakcije. S Grlićem smo razgovarali netom nakon završetka Sajma, a prvo smo htjeli dojmovi kakvi su mu bili dojmovi iz Pule.

– Dojmovi su izvrsni. Sajam je pun zanimljivih ljudi, pun veselja. I veličinom i duhom to je ono sto i Pula i Istra trebaju; opušteno okupljalište kreativne energije. Nekada je to bio Pulski filmski festival, ali on je, ovako kako je koncipiran ovih godina, postao čista suprotnost svakoj kreativnosti. Zato, za razliku od pisaca i izdavača koji s veseljem dolaze na Sajam knjiga, filmski radnici zaobilaze filmski festival.

Bilješke ste dugo skupljali na svom računalu i one su u konačnici pretočene u knjigu. Je li ih bilo teško objediniti?

– Knjiga je nastala iz mnoštva bilješki sakupljanih u minulih tridesetak godina. A one, kao što to obično i biva sa scenarističkim bilješkama, vrlo su raznorodne. Od natuknice koja u nekoliko rečenica opisuje dijalog koji sam upravo čuo na ulici do filmskog sinopsisa od desetak stranica čije bi pretvaranje u film koštalo stotine milijuna dolara. Između tih krajnosti našle su se i vrlo osobne, krajnje privatne priče i pričice o mojoj obitelji, o meni samom. Kada su me moj scenaristički suborac Ante Tomić i Marina Vujčić, spisateljica i urednica u Heni nagovorili da to pretočim u knjigu, valjalo je naći neki zajednički nazivnik, neki konop na koje bi mogao objesiti sve te krpice. Kako sam prije dvadesetak godina za svoju multimediju „How to Make Your Movie – An Ineractive Film School“ radio dosta opširni filmski rječnik pomislio sam da bi upravo kroz njega, kroz nekih 150 – 160 filmskih termina, mogao složiti taj tako raznorodni materijal. Tako sam na kraju i složio knjigu koja pod formom suhog filmskog rječnika priča vrlo osobne priče.

Neispričane priče sigurno su pune anegdota. Možete li nam otkriti jedan mali dio?

– Evo nekoliko najkraćih natuknica:

Camera angle

Postoje tri osnovna rakursa u odnosu kamere i objekta: donji, gornji i u razini pogleda.

Kad režiser odredi poziciju i ako pri tome ne izda posebne upute, scenci kameru uvijek postavljaju u razinu režiserova pogleda. Tako se iz filmova dosta lako može očitati da je Huston bio visok, a Polanski izrazito nizak.

Gorjani, 2012.

Negdje oko šezdesetpetog rođendana lagano postajem svjestan smrtnosti. Nema panike, nema velikog straha. Jedino što ta brojka nepovratno mijenja kut gledanja, poništava postojeću hijerarhiju važnosti i tjera da odbacim mnoštvo do jučer beskonačno važnih stvari.

Gorjani, 2017.

Ulazim u sedamdeset i prvu. Čaša vina s pogledom na Istru. „Dolce far niente.“ U mladosti bih puno bezbolnije uplovio u „slast rada“ no što mi to polazi za rukom sada, u prepuštanju „slatkoći dokolice“. Zato povremeno, da nitko ne primijeti, radom varam nerad.

P.S.

Pero Močibob me upozorava: „Pazi stari, ne pretjeruj, od sada se igra na ispadanje.“

Reakcije na knjigu su sjajne. Jeste li im se nadali?

– Da, reakcije su zaista sjajne, moj ego se kupa u zadovoljstvu. I ne, nisam se nadao tako širokom i tako pozitivnom krugu reakcija. Primio sam stotine mailova, SMS poruka, telefonskih poziva, zaustavljanja na ulici i u Hrvatskoj, ali i u Srbiji i Bosni i Hercegovini gdje je također nedavno objavljena. Čak ju je ovih dana Cenatr za mir u Osijeku proglasio “Knjigom godine”. Uz sve to ona mi je omogućila da usporedim reakcije i komentare s onima na filmove. Svedeno na jednu rečenicu ta bi poredba rekla; knjiga, pogotovo one s autobiografskom notom, dotiču dušu, možda za zericu intimnije a time i provociraju malo intimnije reakcije.

Kakvi su vaši dojmovi? Reakcije na nagradu?

– Prilikom primanja nagrade u Osijeku u svojoj sam zahvali rekao kako je primiti priznanje Centra za mir u trenutku kada “Lijepom našom” vladaju oni kojima je kupnja oružja državni prioritet, kojima je rat najljepše što im se u životu dogodilo, koji zazivanjem ustaštva i širenjem netrpeljivosti sakupljaju svoje birače, primiti dakle mirotvornu nagradu u tako militariziranom trenutku, izuzetna čast. Isto tako, istaknuo sam kako je lako primati nagrade. Puno je teže to što oni rade; bore se za normalan život u čemu se vjerojatno često osjećaju “donkihotovski” usamljenima. Znajući ponešto o tome, zahvalio sam na nagradi, ali prije svega na tome što svojim primjerom, svojim svakodnevljem dokazuju da ludilo nije u potpunosti pojelo ovaj naš prostor, da za normalan život još uvijek ima nade.

Živite na relaciji Amerika – Istra. Gdje boravite kada ste ovdje i koliko se vaš život tu razlikuje od onoga “vani”?

– Prvi puta sam ozbiljnije zaronio u unutrašnjost Istre prije gotovo pedeset godina. Tražili smo terene za snimanje diplomskog filma na praškoj akademiji. Na kraju smo ga snimili u potpuno pustom Oprtlju a boravili u tek otvorenom hotelu “Kaštel” u Motovunu, koji je također bio gotovo napušten grad. Od tada pa nadalje gotovo sam redovno u Istri. Tu sam često i snimao. Trokut između Buzeta, Buja i Pazina dobrim sam dijelom i prohodao. Onda smo u Grožnjanu 1995., uz pomoć mog američkog univerziteta i zaklade Otvoreno društvo, osnovali Imaginarnu Filmsku Akademiju koja je 1999., uz pomoć Istarske županije, porodila Motovunski filmski festival. Čitavo to vrijeme, svjesno ili nesvjesno, tražio sam mjesto gdje bi jednoga dana smirio svoju starost. Kada sam ga našao, u najljepšem dijelu sjeverne Istre, smjestio sam se tako da držeći u ruci času hladne Malvazije mogu vidjeti i Grožnjan i Motovun. I tu, sa suprugom koja o svemu tome brine, provodimo četiri do pet mjeseci godišnje guštajući u svemu što Istra pruža duši i tijelu.

Razgovarala Paola ALBERTINI

Fotografije Tanja DRAŠKIĆ SAVIĆ, Arhiva Sa(n)jm knjige u Istri

Leave a Reply


4 + = 11

KULTURISTRA – Webpage of the Department of Culture of the Region of Istria


Kulturistra.hr is a website project that was startedby the Region of Istria and Metamedij Association with the goal to develop the cultural information services in the Region of Istria.
The project wants to offer information about recent events, as well as give access to different data bases, which will contain information about all the people involved in the Istrian cultural scene, cultural events, international contests, and potential international partners. This project aims to improve the communication on the vertical and horizontal level, which means between cultural institutions of the Region of Istria, between institutions and artists, and between the cultural institutions, artists, and the public.

CONTACT US

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2019 | Impressum