FreeZura: predavanje Tatjane Gromača u Rojcu

Pisanje kao životna nužnost

• “Ovaj svijet stalno želi pokazati kako je posao pisca suvišan i bez njega se može, ali on je zapravo nešto suštinsko. Danas se političari trvu oko toga što će djeca čitati u lektiri, što dokazuje da književnost uopće nije tako bezazlena, nevažna, suvišna i odumiruća, već je – naprotiv – jako važna, jer se kroz nju događa unutarnja, moralna i estetska, izgradnja ličnosti. Ako je prava, pisana riječ ostavlja duboke tragove. Naročito kod mladih, u konstitutivnoj životnoj dobi, događaju se fatalni susreti s određenim književnim tekstovima koji mogu usmjeriti i koncipirati cijeli njihov život”, ovako o svom spisateljskom pozivu razmišlja Tatjana Gromača, višestruko nagrađivana književnica i novinarka koja je u utorak 19. veljače u Dnevnom boravku DC-a Rojc bila gošća radionice kreativnog pisanja koju tu vodi ližnjanski bračno-spisateljski par Natalija Gregorinić i Ognjen Rađen.

Radionice se događaju u sklopu projekta Saveza udruga Rojca FreeZURA: Slobodna zajednica umjetnika u razvoju, kroz koji se mladima nudi niz besplatnih edukativnih sadržaja. Kako su i sami polaznici zaključili, bio je to jedan vrlo inspirativan razgovor o mnogim za književne stvaraoce bitnim temama.

Natalija Gregorinić, u svojstvu moderatorice, prvo je postavila pitanje o odgovornosti i Gromača se s njom složila da pisci imaju moralnu odgovornost spram okruženja u kojem žive i spram svijeta općenito, svih stvarnosti koje su postojale i postojati će, a ne samo prema ovoj današnjoj. „Ako se želimo širiti i kao ljudi i kao autori, onda idemo ka univerzalnosti, općosti. Nemoguće je baviti se literaturom, a reći: „baš me briga za konc-logore, to je bilo davno, ja ću pisati o svojoj sobi“, kaže Gromača, dodajući kako u piscu postoji unutarnja raspolućenost na homo politikusa i homo poetikusa i oni moraju surađivati, biti u ravnoteži, ali tako da homo poetikus vodi stvar, jer „moramo paziti da ostanemo na umjetničkom tlu, a da istovremeno ne budemo oni koji spavaju i čepe uši. Postoji književnost koja nas samo zabavlja i uljuljkuje, ali ja se trudim baviti složenijim i (bez pretenzija) malo dubljim književnim radom koji čovjeka stalno postavlja pred pitanja, kako mene kao autoricu, tako i onoga tko će doći u su-odnos s tim radom. Ako gledamo dio književnosti koji se ophrvao zubu vremena, uvijek je tu bila riječ o životnoj nuždi pisanja, ali i o stremljenju k ljepoti, čisto poetskoj strani. Pisac mora paziti da nju ovim društvenim muljem ne ugrozi, jer ako se to dogodi – zbogom književnosti!“

„Stvaranje je nešto čime su pisci privilegirani, to je jedan magijski posao koji ne može obavljati svatko“, smatra Gromača. „Političari to ne mogu, jer su na sasvim drugoj razini stvarnosti. Naravno, pisac treba reagirati i na političke prijepore, ali prvenstveno paziti da očuva fine rezonance i čistu nutrinu, kako bi mogao ići tamo gdje drugi ne idu i to im prenositi, odmaknut od ljudskog vašara. Naše je da rujemo i kopamo, kroz snove, slutnje, strahove, sve nejasno, maglovito, skriveno i nalazimo znakove pored puta“, razmišlja Gromača i dodaje kako pisac mora pisati jer se time „otvara svjetlosti koju pisanjem prizemljuje u nečiju zatamnjenu javu“, što nije nimalo sebičan čin: „Ja dajem glas onima kojima smatram da je potreban, obespravljenim klasnim i socijalnim manjinama, ali ne pišući neku idealizirajuću, naivnu, književnost. Pisac mora biti jako dobar psiholog, doprijeti do ljudskosti, do duboke ljudske srži u bilo kome, jer jedino tako dolazi do doticaja s čitateljem“, kaže Gromača.

Mladim polaznicima radionice koji se žele baviti pisanom riječju podijelila je mnogo korisnih savjeta. Uz ostalo, istaknula je potrebu za stalnim učenjem, čitanjem i nadograđivanjem svog stila. Cilj mora biti iznjedriti što izvrsnije djelo, a i odbacivanje već napisanih pasusa dio je tog procesa („objavila sam sedam knjiga, a s odbačenim stranama bilo bi ih i 15“) i ne treba ga se plašiti, kao ni dugotrajnih, mukotrpnih „suhih“ faza, jer upravo one dovode do novih uvida i proboja u dublje razine vlastitog stvaranja. „Zbog toga je (ne samo za pisce) vrlo važno imati redovite intervale svjesnog osamljivanja i kreativnosti, radi poniranja u sebe, kroz meditaciju i iskreno, dubinsko samo-propitivanje. Međutim, pisac ne smije biti izoliran i zaštićen, već uronjen u život, kako bi bio cjelovit u svom pisanju, ali i u življenju“, zaključuje Gromača.

Tekst i fotografije Daniela KNAPIĆ

Leave a Reply


9 + 2 =

KULTURISTRA – Webpage of the Department of Culture of the Region of Istria


Kulturistra.hr is a website project that was startedby the Region of Istria and Metamedij Association with the goal to develop the cultural information services in the Region of Istria.
The project wants to offer information about recent events, as well as give access to different data bases, which will contain information about all the people involved in the Istrian cultural scene, cultural events, international contests, and potential international partners. This project aims to improve the communication on the vertical and horizontal level, which means between cultural institutions of the Region of Istria, between institutions and artists, and between the cultural institutions, artists, and the public.

CONTACT US

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2019 | Impressum