Otvorena izložba „Projekcije: Motika, Brakhage, Srnec“ u pulskoj Gradskoj galeriji

Motika je želio izaći u svjetlo, u prostor, u ono što mi danas zovemo instalacijom

• Eros Čakić, voditelj Gradske galerije Pula otvorio je u petak 15. veljače, pred brojnom likovnom publikom, izložbu „Projekcije: Motika, Brakhage, Srnec“ čije su autorice – kustosice Branka Benčić i Sabina Salamon.

Izložba je nastavak projekta koji je započeo prije par godina, istraživanjem opusa Antuna Motike (Pula, 1902. – Zagreb, 1992.) kojeg se može sagledati kao svestranog umjetnika koji se bavio eksperimentom i u hrvatsku likovnu umjetnost unio inovacije. Motiku se istovremeno percipiralo kao tradicionalnog slikara i umjetnika koji nije htio kročiti ispred svog vremena, stoga je autoricama izložbe bilo važno pokazati primjere iz njegovog vremena, dakle njegove suvremenike iz medija filma i instalacije, koji su radili slične stvari kao i on, a stekli svjetski renome.

„Taj je njegov istraživački opus ostao nezapažen zbog toga što kao da nije imao potrebu ili nije bilo vrijeme da on to realizira na način da doista izađe u javnost sa svjetlosnim ambijentom ili instalacijom“, kaže kustosica Salamon „mi danas tu imamo originale stakalca s organskim materijalom i početak su toga što je on zamišljao. On je želio da tu malu stvarnost, to nešto što držite u ruci, možete vidjeti multiplicirano kao nekakav doživljaj, ne samo vizualni nego i osjećajni“.

„Projekcije“ je skupna izložba koja u središte pozicionira nasljeđe (lumino)eksperimenata Antuna Motike i njegove eksperimente sa svjetlom i projekcijama, ali i fotokolaže.

„Na ovoj izložbi, Sabina Salamon i ja odlučile smo se za jedan povijesni segment, prikazati Motiku u kontekstu s njegovim suvremenicima iz Hrvatske, ali i međunarodne scene. Ovo je jedna sažeta i pokušala je biti precizna izložba koja Motiku stavlja na liniju eksperimentalnog filma. Tu izlazimo s jednom već nategnutom tezom, a čitamo je kroz ono što se naziva paracinema – a to je da svaki oblik jednak filmu ima jedan element blizak filmu, u ovom slučaju je to svjetlo iz projektora“, pojašnjava Branka Benčić.

Na izložbi koristeći dijaprojektore i episkope možemo vidjeti, različite transparentne podloge (poput plastike ili celofana) na koje je aplicirao materijale različitog podrijetla, organske i anorganske, kukce, biljke poput herbarija, zatim pigmente, smolu, tekućine sve kako bi pri njihovu povećanju tijekom projekcije dobio začuđujuće rezultate od neprepoznatljivih makrodetalja do apstraktnih kolorističkih formi, poput svojevrsnog tekućeg slikarstva.

Radovi renomiranih eksperimentalista Srneca, Hajdera i Brakhagea koje izložba postavlja u odnos s odabranim fragmentima Motikina opusa provode pak ideju tehnoloških promjena i inovacije, transformirajući fizičke prostore u polja imaginacije i percepcije.

Branka Benčić je kazala da je ova izložba u svom integralnom obliku bila predstavljena 2017. godine u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci gdje je okupila puno veći broj autora, od onih koji su stvarali 60-tih godina pa do suvremenih umjetnika mlađe generacije.

Riječka je izložba bila nastavak serijala „Dijalozi“ iz 2016. u kojoj umjetnik mlađe generacije Davor Sanvincenti uključuje istraživanja prirode boja, pigmenta, svjetla, tekućeg slikarstva ili muzike svjetla – ideja bliskih Motiki, putem kojih dva umjetnika posve različite generacije grade specifičnu poetsku metastrukturu.

„Govoreći o svjetlosnom slikarstvu, stremio je nečemu što slikarstvo više nije bilo. Prije je to prelazak s predmeta u prostor, od objektnosti k ambijentu“, objašnjava kustosica izložbe Salamon.

“Cilj je izložbe potkrijepiti tu tezu o kojoj se priča od kraja 90-tih, a to je da Motika nije samo slikar već je umjetnik koji se bavio vizualnom umjetnošću na način da je htio izaći iz medijskih okvira, izaći u svjetlo, u prostor, u ono što mi danas zovemo instalacijom.“

Motika je u svoje bilježnice zapisivao i crtao svoje ideje i velike projekte, a više od dvije tisuće nacrta govori da to nije bio njegov sporedni interes nego ozbiljna likovna tema.

Osim radova Motike, na izložbi se može vidjeti film iz 1963. autora Aleksandra Srneca pod nazivom „Počeci 2“ koji predstavlja niz posve apstraktnih sekvenci gdje je bilježenjem svjetlosnog efekta uhvatio pokret upisan u transformaciju materije svjetla.

Film je za Srneca dio kontinuiranog istraživanja apstraktne umjetnosti, svjetlosnih, optičkih i kinetičkih efekata. Koristi prozirne folije ili dijapozitive, bilo jednolično obojene ili prozirne s apstraktnim kompozicijama, a njegov je rad bez presedana u filmskoj tradiciji Hrvatske.

Film „Kariokineza“ Zlatka Hajdera iz 1965. je snimka topljenja celuloidne vrpce koja pokazuje monumentalan, gotovo subliman doživljaj eksplozije izgarajućih meteora koji se u valovima šire bezgraničnim prostorom.

I Srnec i Hajder su na liniji avangarde amaterskih stvaralaca tog vremena jer nisu išli utabanim putevima nego su prije svega eksperimentirali i istraživali nove medije.

„Zato su i postavljeni ovdje zajedno s Motikom kako bi posjetitelji mogli vidjeti te analogije koje su nas zanimale, a koje su dovoljno jak moment da Motiku predstavimo kao važnog eksperimentalnog autora“, pojašnjavaju autorice.

Na otvorenju izložbe smo imali priliku po prvi puta gledati film „Mothlight“ (svjetleći moljac) čiji je autor Stan Brakhage, eksperimentalni američki filmaš čiji rad potječe iz 1962. i nosi podnaslov Što bi moljac mogao vidjeti od rođenja do smrti, ako se crno pretvori u bijelo i bijelo u crno.

Autor ga je napravio bez kamere, lijepeći moljčeva krilca i cvijeće na filmsku vrpcu, u pozadini stoji njegova ideja restrukturiranja percepcije koju je u svojim filmovima simulirao bljeskovima boja i direktnim interveniranjem na filmsku vrpcu bojanjem i ogrebotinama. Njegov kratki film u trajanju od četiri minute, s arhivske 16 mm trake, je samo za ovu izložbu iz arhive pripremio Davor Sanvincenti pa je ovo bila jedinstvena projekcija koju se više neće moći pogledati.

„Ova je izložba samo nastavak istraživanja Motike, ali bit će još izložbi u koje ćemo uključiti suvremenije autore i nastaviti misao koju je i sam Motika razvijao – da je umjetnost nešto što proširuje našu percepciju i našu vizualnu stvarnost čini zanimljivijom“ zaključila je Branka Benčić.

Izložba u Gradskoj galeriji Pula može se razgledati do 20.ožujka.

Tekst i fotografije Ana FORNAŽAR

Leave a Reply


7 − 5 =

KULTURISTRA – Webpage of the Department of Culture of the Region of Istria


Kulturistra.hr is a website project that was startedby the Region of Istria and Metamedij Association with the goal to develop the cultural information services in the Region of Istria.
The project wants to offer information about recent events, as well as give access to different data bases, which will contain information about all the people involved in the Istrian cultural scene, cultural events, international contests, and potential international partners. This project aims to improve the communication on the vertical and horizontal level, which means between cultural institutions of the Region of Istria, between institutions and artists, and between the cultural institutions, artists, and the public.

CONTACT US

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2019 | Impressum