“Uslojeni iskazi stanja” Sanje Simeunović Bajec i “Ponuda autoportreta” Željka Bobanovića u Fonticusu

U prostorijama kultne grožnjanske Gradske galerije Fonticus, u subotu 23. ožujka, voditelj galerije i kustos Eugen Borkovsky otvorio je dvije samostalne izložbe: “Uslojeni iskazi stanja” Sanje Simeunović Bajec i “Ponuda autoportreta” Željka Bobanovića/Don Bobe, predstavivši umjetnike i njihova djela posjetiteljima među kojima je bio prisutan i novi predsjednik HDLU Istre Milan Marin. Izložbe je moguće pogledati do 23. travnja.

Od 17 izloženih radova pulske slikarice Sanje Simeunović Bajec, od kojih je njih 12 veličine 50 sa 70 centimetara i tri 50 sa 100 centimetara, nastalih u posljednje dvije godine, neki su već prethodno bili izlagani u njenom rodnom gradu pod nazivom “Recikliranje uma”. Tehnike kojima su nastali pripadaju podjednako slikarskom i crtačkom načinu stvaranja, a izraz je apstraktan, na putu prema figurativnom. Autorica se koristila bijelim reljefnim zidnim tapetama kao podlogom, a motivi, djelomično i zbog same orijentacije svih izloženih radova, podsjećaju najviše na pejzaže. Ovom njenom serijom koja odiše nenametljivim, moglo bi se reći ženskim, senzibilitetom, skladnih boja, pročišćenih motiva na podlozi koja podsjeća na čipku, ujedno i završava ovaj ciklus. Autorica ističe da je na stvaranje takvih radova bila nadahnuta sveprisutnim trendom u ukrašavanju modernih stanova gdje svima dostupne i sve maštovitije zidne tapete postepeno istiskuju potrebu za ukrašavanjem i oplemenjivanjem životnih prostora umjetničkim slikama.

Borkovsky pojašnjava kako Sanja Simeunović Bajec ovom izložbom predstavlja niz radova povezanih pristupom tehnologiji, a koji tvore smislenu cjelinu. “Sve je izvedeno uvjetno kolažiranjem, djelomično ready-made postupkom i slikarsko-crtačkim zahvatima. Svi radovi odaju enformelistički označen način gradnje na podlozi: slojevi zahvata preklapaju se različitim redom. Ponegdje na radovima nalazimo oblike koji sugeriraju prepoznatljivu formu, no ovdje je važniji sam proces izvedbe. Njega možemo grubo podijeliti u faze koje se izmjenjuju. Čini se da je umjetnica najprije na čistu ili već djelomično toniranu podlogu pričvršćivala sloj ili slojeve zidnih tapeta. Tako su radovi reljefni, zbog strukture oblika na tapeti, slojeva papirnatog i/ili sintetičnog materijala, a ponegdje namazima umjetnice. Autorica, uz ekspresiju osjećanih/autobiografskih elemenata, istražuje mogućnosti raznorodnih umjetničkog jezika, ali unutar zadanog okvira – jednakih dimenzija podloge. Rezultati usuglašavaju individualnost, subjektivnost i slučajnost u umjetničkom procesu. Ovaj ciklus zapravo tvore pojedinačne priče ujednačenog misaonog eksperimenta, a čije konačno tumačenje ostaje na samom promatraču. Iako su radovi apstraktni, ne osjećamo da bi se još nešto trebalo događati na slojevima rada. Umjetnica zna zaustaviti djelovanje u trenutku kad kombinacije materijala i intervencija sačine zaokruženu cjelinu.”

Sanja Simeunović Bajec rođena je u Puli 1975.g. Završila je srednju školu Primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli, te 1999. g. diplomirala na Filozofskom fakultetu u Rijeci Odsjek likovne kulture, slikarski odjel u klasi prof. Ksenije Mogin. Danas radi u srednjoj školi Primijenjenih umjetnosti i dizajna – Pula kao prof. stručnih predmeta. Uz umjetnički rad i rad u školi, Predsjednica je Udruge More u kojoj je osnivač likovno kreativne radionice Artić koja aktivno djeluje u DC-u Rojc 14 god. Do sada je imala dvadesetak samostalnih izložbi koje su osim u svom gradu predstavljene i u ostalim gradovima Hrvatske. Sudjelovala je na mnogobrojnim skupnim izložbama u inozemstvu. Značajniji ciklusi su “Između dva svijeta”, “Stvarnost, opsjena i sjene”, ”Ona nit”, “Recikliranje uma” itd. Članica je HDLU-a Istre od 2000. godine.

Svojevrsnu tekstualnu izložbu video umjetnika Željka Bobanovića zvanog Don Bobo, koja nosi ime “Ponuda Autoportreta”, ne promatramo nego je čitamo i promišljamo. Njegovim se radovima čovjek-umjetnik prebacio iz likovnosti u književnost i filozofiju, putujući tako umovima promatrača odnosno čitatelja koji je tražio sliku, a našao riječi, pokušavajući dokučiti je li autor sit slika, ili željan zabave, ili pak samo buntovan i pomalo drzak. Za razliku od prijašnjih Bobanovićevih tekstualnih izložaka koji su bili otisnuti na bijelom listu papira, ovoga puta crna slova nalaze se na 13 radova na podlozi od zrcala. Približavajući se ispisanim riječima i porukama, ugledat ćemo u odrazu svoje vlastite “autoportrete”.

Kustos kaže: “Željko Bobanović nastavlja igru oblikovanja znakovima. Tu su proizvodi koji imaju vizualni, ali i značenjski identitet i samosvojnost. Ovdje se misli, prije svega, na slovni znak. No, njemu se pridružuje i znakovitost koju predstavljaju podloge ovih radova: ogledala. Neki od Željkovih zapisa pravi su zgusnuti eseji. Oni su mnogoznačni i možemo ih doživjeti na više načina: kao mudre izreke, ali i kao poetske iskaze. Neki zapisi mogu biti monolog, ali neki i dijalog. Većina značenja odiše meditativnim porukama spoznaja. Iako možda pasivno, ovo je umjetnikovo ukazivanje na ljudsku opterećenost egom. Ovaj projekt u svom sastavu ima elemente grafema, a likovnost je ostvarena plasmanom u obliku uokvirenih slika, kompozicijama omjera veličine znakova, praznih prostora i reljefnošću odnosa slova i podloge. Posjetilac, promatrač pa čitatelj, ne mora nužno tražiti doslovno značenje ovih sklopova riječi, već pokušati doživjeti na neki prvi dojam, spontani način. Ovaj izložbeni projekt, napose komentar o njemu, bori se sa znakovima. Onim slovnim, ali više onima koje, zapravo pasivno, iskazuje autor. Njih doživljava promatrač koji ujedno i gleda i ogleda se. Iako možemo pogledom sa strane vidjeti samo tekstove, svakako ćemo se naći i zabilježeni u nekom od odsjaja ogledalne slike.”

Željko Bobanović (Don Bobo) rođen je 3. svibnja 1961. godine u Splitu. Diplomirao je na ADU u Zagrebu 1986. godine. Bavi se videom, fotografijom, dizajnom, grafikom i slikanjem. Rado istražuje kombinirajući tehnike i medije. Priredio je nekoliko samostalnih izložbi i multimedijskih projekata: Poreč, Rijeka, Pazin, Fažana, Višnjan, Vižinada, Buje, Trst, Novigrad, Grožnjan. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja. Djeluje kroz svoj mm studio „D13“. Živi u Višnjanu u Istri.

Tekst Marko ŠORGO

Fotografije Lidija KUHAR

Leave a Reply


6 + = 8

KULTURISTRA – Webpage of the Department of Culture of the Region of Istria


Kulturistra.hr is a website project that was startedby the Region of Istria and Metamedij Association with the goal to develop the cultural information services in the Region of Istria.
The project wants to offer information about recent events, as well as give access to different data bases, which will contain information about all the people involved in the Istrian cultural scene, cultural events, international contests, and potential international partners. This project aims to improve the communication on the vertical and horizontal level, which means between cultural institutions of the Region of Istria, between institutions and artists, and between the cultural institutions, artists, and the public.

CONTACT US

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2019 | Impressum