U publikom ugodno popunjenoj Galeriji Filodramatice na riječkom Korzu, u četvrtak 11. travnja je u organizaciji udruge Drugo more otvorena izložba pod nazivom „Ako u kamionu lete ptice, je li kamion lakši?”

Prema zamisli kustosa Klaudija Štefančića izložba je objedinila radove nekoliko renomiranih domaćih i stranih autora, a sve pod zajedničkim nazivnikom znanja u suvremenom dobu. Ili bolje rečeno propitkivanja različitih diskursa znanja, odnosno osnovnih postulata pozitivizma.

– Pozitivizam je neka vrsta povijesnog fenomena koji se javlja početkom građanskog društva gdje ideja znanstvenog bavljenja prirodnim fenomenima polako ulazi u društvo. Pojavljuje se matematika kao neki univerzalni jezik kojim barataju znanstvenici, a pokušava se pronaći jedan univerzalni jezik koji bi obuhvatio sve fenomene uključujući i čovjeka. Tu dolazi do nekog konsenzusa koji se gradi na prirodnim znanostima, objasnio je

Štefančić nadodavši kako pozitivizam gotovo totalitaristički smatra kako se apsolutno svi, ne samo astronomski ili fizikalni fenomeni mogu objasniti vrlo racionalno, kauzalističkim i logičkim zaključivanjem.

Upravo je ubrzani razvoj digitalne tehnologije doveo do svojevrsne renesanse takvog načina razmišljanja.

– Danas društvene mreže i napredak u digitalnoj tehnologiji omogućavaju sakupljanje ogromnog broja podataka. Na temelju njih dobivate neku bazu znanja i onda mislite, odnosno neki znanstvenici misle kako mogu na temelju algoritamske obrade tih podataka doći do nekog uzorka, skrivene strukture koja će otkriti zapravo što to stoji iza društvenih odnosa i iza naše interakcije. Prije nego što je Cambridge Analytica od toga napravila biznis to je u osnovi bilo čedo dvaju psihologa s Cambridgea koji su godinama tamo radili i razvijali algoritamski način kako da se najkraće otkrije osobnost čovjeka, nastavio je Štefančić.

– To je pozitivizam koji je ponovno ojačan digitalnom tehnologijom i programima koji rade bez našeg znanja. Mislim da je taj digitalni pozitivizam sulud. Da nema utemeljenja i mislim da je umjetnost jedno od društvenih područja koje može ukazati na, da tako kažem, „lažno ruho” pozitivizma, ako ne i na nešto više, zaključio je Štefančić koji vjeruje kako postoje područja koja su znanosti nedostupna te kako su upravo ona predodređena za umjetnost.

Izložba se tako pita postaje li danas umjetničko znanje, koje naglasak stavlja na osjetilnu spoznaju, sve bitnije i ima li ono ikakvu društvenu ulogu. Pritom dovodeći u vezu različit spektar umjetnika od Arama Bartholla koji figurira kao haker ili medijski umjetnik pa sve do poznatog hrvatskog slikara Željka Kipkea čiju je sliku „Redeo Rebus Ante Circinum“ posebno za ovu priliku iz svojeg fundusa ustupio zagrebački Muzej suvremene umjetnosti.

Dva predstavljena rada izravno govore o problemu „Big data” (problem masovnog prikupljanja podataka). Prvi je instalacija „BYOD – Bring your own disc (and crush it)“ Berlinskog umjetnika Arama Bartholla koja posjetitelje poziva na uništavanje kompjuterskih diskova za pohranu podataka. Barthollov rad potaknut je čuvenim slučajem Edwarda Snowdena, zviždača koji je javnosti otkrio strahovite razmjere nadzora koje pomoću najnovijih digitalnih tehnologija provode britanska i američka vlada te pritiscima tih vlada da dobiju i unište otkrivene podatke. Ispada da fizički uništiti MacBook nije nimalo lako, a zbog same prirode interneta trud je ionako uzaludan.

Problemom masovnog prikupljanja podataka bavi se i rad „Outage“ autorice Erice Scourti. Radi se o umjetničinoj biografiji koja je uznemirujuće detaljno napisana od strane nepoznate treće osobe, samo na temelju njezinog digitalnog otiska – profila na društvenim mrežama, e-mail korespondencije, njezine aktivnosti na Mreži i sličnih podataka koji o svima nama stoje negdje u bespućima interneta samo čekajući da ih netko zbroji i iz njih izvuče rezultat, profit ili izbornu pobjedu.

Željko Kipke, koji je s uljem na platnu naziva „Rodeo Rebus Ante Circinum“ i kratkim filmom „Bulevar 9 života u 12 figura i P.S.“ sudjelovao na izložbi, prema riječima kustosa također na različite načine narušava pozitivističku kulturu pričajući svojim slikama, knjigama i filmovima jednu gotovo ezoteričnu priču o drugom svijetu i drugačijoj povijesti umjetnosti mimo logike koja danas vlada u društveno humanističkim znanostima.

Serija fotografija „Maksimir 23. lipnja 2007.“ likovnog umjetnika, kustosa i kritičara Antuna Maračića u kojima su prilikom njegovog fotografiranja parka u kadar slučajno uletjeli ljudi – biciklistica koja se svakim sljedećim pritiskom okidača nalazi bliže autoru te šetači koji se naziru u pozadini, na neki način kritizira distanciranje subjekta i objekta znanja.

Nadomak velebnog balkona Galerije Filodramatice koji je ubrzo nakon otvorenja izložbe vrvio posjetiteljima željnim svježeg zraka, našao se je i jedan fiktivni. Radi se o video radu „Cigareta s Goranom“ multimedijalne umjetnice Nike Radić koji nam pruža gotovo voajeristički uvid u svakodnevicu dvoje ljudi koji na svom balkonu sjede i razgovaraju. Rad koji svojom projekcijom u stvarnom mjerilu gotovo da pobuđuje nostalgiju nad vremenima u kojima se je uvid u tuđe živote mogao steći samo virenjem kroz njihove prozore. Vremenima koja se suvremenim odnosom između privatnog i javnog čine odavno izgubljenima.

dav

Detektivskom preciznošću konceptualna umjetnica Branka Cvjetičanin u svom radu „Oslobođenje Toma“ izložila je djeliće slagalice koja propitkuje koje fizičko i metafizičko mjesto danas, gotovo deset godina nakon njegove smrti, zauzimaju radovi doajena hrvatske moderne umjetnosti Tomislava Gotovca.

– „Oslobođenje Toma“ posvetila sam hrvatskom umjetniku Tomu Gotovcu, odnosno njegovom radu „Pogled na Rajnu“ koji je danas smješten na 12. katu Erste grupe u Beču. Zapravo se bavi temom pristupa radovima koji su otkupljeni od strane Erste fondacije, odnosno bilo koje druge fondacije, institucije ili banke koje nisu kulturne i umjetničke institucije te o činjenici da mi kao obični ljudi više nemamo pristup takvim radovima, kazala je Cvjetičanin dodavši kako je institucije svojim radom mapirala upravo kako bi nam bolje prikazala međusobnu vezu velikih institucija poput UN-a i njegovih specijaliziranih agencija te velikih banaka ili NGO sektora.

Što se planova za budućnost tiče, Cvjetičanin ističe svoj angažman na festivalu socijalne, kulturne i umjetničke prakse u mjestu Krapan kraj Raše.

– I dalje se radi i djeluje u Istri, točnije u Krapnu gdje svake godine održavamo festival Krapan EU Kapital. Festival ćemo održati i ove godine uz druženje i stvaranje umjetničkih radova te drugih aktivnosti proizašlih iz direktnog rada sa stanovnicima Krapna.

Izložba svoje ime posuđuje iz članka „If birds in a truck fly, does the truck get lighter?“, objavljenog u časopisu Sveučilišta Stanford The New Scientist, a koji je slikovito ukazao na probleme koji proizlaze kada se u spoznajnom procesu oslanjamo isključivo na racionalno mišljenje.

I za kraj sigurno vas zanima odgovor na postavljeno pitanje. Ne, kamion nije lakši. Točnije rečeno, ponekad je lakši, ponekad teži, što ovisi o smjeru potiska krila. Ako je zamah krila ptice bio prema gore, uređaji nisu mogli izmjeriti nikakav vertikalni potisak, pa je ona efektivno bila bez težine. Ako je zamah krila bio prema dolje, sila zamaha bila je toliko velika da je pticu činila dvostruko težom. Kako ptice, međutim, mašu krilima u različito vrijeme, kamion je u prosjeku zadržao istu težinu.

Je li izložba uspjela u svom ukazivanju na „lažno ruho” pozitivizma možete procijeniti i sami sve do 30. travnja, radnim danima od 17 do 20 sati.

Tekst i fotografije Andrea JELOVČIĆ