“Slike kao tragovi bajke” Margerite Rakić u galeriji Rigo u Novigradu

Opoziv automatizirane percepcije okoline

• U prostoru novigradske galerije Rigo, u petak 26. travnja, otvorena je prva samostalna slikarska izložba likovne umjetnice Margerite Rakić iz Pule, nazvana “Slike kao tragovi bajke”. Izloženo je osam slika srednjeg i velikog formata (100 sa 120 cm), u tehnikama akril na platnu i ugljen na papiru, na kojima motiv dijele priroda i arhitektura koje ju okružuju, odnosno ono što joj iz njezine okoline stvara najjače impresije. Izložbu je otvorila i radove, koji su nastali u posljednje dvije godine, posjetiteljima predstavila kustosica i ravnateljica muzeja Lapidarium dr. sc. Jerica Ziherl, naglasivši kako joj je drago da u mnoštvu novih i različitih medija koji nas okružuju i dalje postoji i živi slika.

“U današnjem ritmu življenja čovjek je zaboravio kako promatrati prirodu”, kaže kustosica, dok autorica pojašnjava da su ju fascinacija prirodom, koju ne doživljavamo toliko dok ju ne krenemo analizirati, te promatranje koje dovodi do osvještavanja i harmoniziranja s prirodom, uveli u neki drukčiji, bajkoviti svijet. Motive je našla u svom okruženju, vrtu, breskvinom cvijetu, trski te ruševinama koje čuvaju sjećanja, pokušavajući boje iz prirode koje su je privukle prenijeti na papir odnosno platno. Margerita Rakić je pojasnila kako joj je najbitnija povratna informacija od publike da na neki način vidi gdje se trenutno nalaz i u kojem smjeru krenuti naprijed. Umjetnici stvaraju svoj svijet na svojevrsnom proputovanju kojeg na izložbama prikazuju običnim ljudima kao kad brod istraživača dotakne neku poznatu luku, a posada ponosno pokazuje neobične predmete iz dalekih krajeva. Izražaj ove slikarice na začetku samostalne karijere pokazuje vezanost i ljubav za svoj zavičaj, ali isto tako činjenicu da je čeka dugi put u nepoznata, mračna prostranstva umjetnosti, bez putokaza, gdje se kriju nagrade i prijetnje, na kojeg mora ipak krenuti sama.

Katarina Rakić o izložbi kaže: “Margerita Rakić, svojim diskretnim umjetničkim pogledom, želi opozvati već automatiziranu percepciju vlastite okoline. U takvim dijalozima promatranja i doživljaja, umjetnica nam se obraća kako bi prizvala, ovdje i sada, našu zaboravljenu ili samo potisnutu ljepotu – onu lišenu viškova kojima je zagušen svijet stvarnosti. Možda se u tom obraćanju krije potreba za povratkom prirodi na koju se zaboravlja, možda u tome obraćanju prepoznamo ponovno otkrivanje u sebi onoga koji stoji zadivljen pred, naoko, jednostavnim, a zapravo neobično rafiniranim oblicima prirode, koja je, naposljetku, svima nama podrijetlo. Umjetnica počinje od promatranja svoje okoline kao npr. kuće i vrta koje prikazuje u diptihu “Moje okruženje”. Biljke zadržavaju biološku građu, ali se njihovi nježni obrisi polako izdvajaju, čas se gube, a čas izranjaju na bojenoj površini slikarskog platna. I u ostalim slikama, kao i u crtežima, kod umjetnice možemo nazreti težnju da se, barem u trenucima dok ih promatra, slavi prisutnost prirode – njezine ljepote, snagu, nježnosti pa i krhkosti što obuhvaća intimu njezina i našega okruženja. Stoga je Margerita Rakić nadahnuta i širim prostornim kontekstom, a to je svekolika slojevitost njezina zavičaja – Istre. Oronuli kameni zid, koji prikazuje u slici “Sjećanje” djeluje poput portala koji spaja realno i bajkovito; moguće je da se nalazimo pred scenografijom nekog minulog svijeta. No, istovremeno nam slikarica prenosi misao da nismo sami, da postoji neka gotovo nestvarna sila koja veže čovjeka s njegovom okolinom. Čovjek i priroda djeluju zajedno i međusobno, neupitno ostavljajući trag jedno na drugome, baš kao što nam svojim diskretnim umjetničkim pogledom poručuje Margerita Rakić, istovremeno propitujući samu sebe je li riječ o prirodi ili bajki, ili obrnimo, o bajki i prirodi. “

Margerita Rakić rođena je u Puli 1991. godine. Nakon gimnazije upisuje Akademiju primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Diplomirala je na odsjeku slikarstva te stječe naziv magistra primijenjenih umjetnosti (2015.), a nakon studija odrađuje stručno osposobljavanje za učiteljicu likovne kulture u Osnovnoj školi “Stoja” u Puli. Sudjelovala je u nekoliko projekata kao kostimograf (Kreativni laboratorij suvremenog kazališta iz Rijeke – izrada kostima za dvije predstave edukacijske produkcije). Na festivalu “Arterija”, u organizaciji Muzeja Lapidarium, osmislila je i vodila radionice za djecu (2017., 2018.). Sudjelovala je na 35. slikarskoj koloniji “Riviera” u Poreču (2017.). Bavi se pedagoškim radom, slikarstvom i kostimografijom. Živi i radi u Puli.

Tekst Marko ŠORGO

Fotografije Lidija KUHAR

Leave a Reply


8 − 3 =

KULTURISTRA – Webpage of the Department of Culture of the Region of Istria


Kulturistra.hr is a website project that was startedby the Region of Istria and Metamedij Association with the goal to develop the cultural information services in the Region of Istria.
The project wants to offer information about recent events, as well as give access to different data bases, which will contain information about all the people involved in the Istrian cultural scene, cultural events, international contests, and potential international partners. This project aims to improve the communication on the vertical and horizontal level, which means between cultural institutions of the Region of Istria, between institutions and artists, and between the cultural institutions, artists, and the public.

CONTACT US

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2019 | Impressum