Recenzija: Benno Meyer-Wehlack  „Šlatenšames ili Berlin na moru“ (Disput, Hrvatsko filološko društvo, 2018.)

Autor romana „Šlatenšames ili Berlin na moru“ njemački je pisac, scenarist i dramaturg te osobito cijenjeni autor radiodrama Benno Meyer-Wehlack. Većini hrvatske književne publike poznat je kao autor „Zagrebačkih bilježnica: 1967. – 1987.“, zbirke esejističkih bilješki objavljenih 1988., koje su nastale za vrijeme boravaka u Zagrebu i Hrvatskoj, budući da je sa svojom životnom i umjetničkom partnericom, književnicom Irenom Vrkljan živio na relaciji Berlin-Zagreb.

Roman neobičnog naslova „Šlatenšames“ (izraz s jidiša koji je najprikladnije prevesti kao Katica za sve) objavljen je tek posthumno, 2015., godinu nakon autorove smrti, iako je prvu verziju napisao još 1969. U nas je objavljen prošle godine u odličnom prijevodu Sandre Brkljačić u biblioteci Na tragu klasika nakladnika Disput i Hrvatsko filološko društvo.

Roman je to snažnog autobiografskog pečata, opisuje put sazrijevanja sedamnaestogodišnjeg Rolfa Hellhoffa, koji za tog mladića započinje u proljeće 1945. kada se vraća pješice u Berlin iz logora za radno-obveznu mladež na Baltiku. Povratak, naravno, nije bez opasnosti i čitavim putem protagonist, mučen glađu, pothranjenošću, nedostatkom adekvatne odjeće, uči preživljavanje kroz često neugodne susrete s drugim dezerterima, prestrašenim civilima i sovjetskim vojnicima. Kada se napokon dočepa Berlina, tamo ne nalazi roditelje jer su evakuirani iz grada pa mora naći smještaj i hranu kako bi zadovoljio najosnovnije egzistencijalne potrebe. Rješenje mu se ponudi u vidu kazališta Tribüne koje obnavlja poznati njemački glumac Viktor de Kowa i koje prvo u porušenom Berlinu otvara vrata publici već 1. lipnja 1945.

Rolfu je kazalište, uz film, i u dječačkim mirnodopskim vremenima bilo u središtu  interesa pa ga u novonastalim prilikama vidi kao svojevrsni izlaz i svoju životnu priliku te pristaje raditi sve što je potrebno na njegovoj obnovi, ispomagati glumcima i kazališnom osoblju u uprizorenju predstava sve dok i sam ne dobije manju ulogu. Repertoar kazališta prilagođava se Sovjetima, kasnije Englezima, ali i njemačkom puku, unatoč svim nedaćama željnom zabave, a Rolf se također prilagođava te učinkovito i gotovo nevidljivo obavlja povjerene mu zadatke i postepeno zadobiva povjerenje uglednih kazališnih ljudi. Zahvaljujući kazalištu, uspijeva ignorirati glad, iscrpljenost, nenalaženje krova nad glavom, probleme snalaženja na crnom tržištu. Kazalište za Rolfa postaje njegov svijet, a svijet oko sebe počinje promatrati kao kazalište.

Autor vjerno opisuje svijet kazališta, glumce, njihove strasti, poroke, dekadentne odnose u kojima se neiskusni mladić mora snalaziti kako bi se uspeo na hijerarhijskoj ljestvici, pritom se svojom samozatajnošću koristi kao plaštem nevidljivosti u cilju očuvanja individualnosti jer se poučen ratnim, ali i poratnim iskustvima, boji bilo koje grupe koja bi mu nametanjem svoje volje mogla oduzeti dio identiteta.

Autor je roman podnaslovio kao „Pripovijest iz poraća“, pripovijest je to iz poslijeratnog Berlina, iz vremena gladi i bijede od 1945. do 1947., no on svoj pogled na razoreni Berlin iznosi precizno i objektivno, bez mistificiranja i introspekcijskih uljepšavanja, a slično prikazuje i unutarnji svijet svog junaka. „Šlatenšames ili Berlin na moru“ jest bildungsroman povratnika iz rata, kroz precizno izoštrene kadrove mi pratimo svojevrsni sentimentalni odgoj i sazrijevanje mladog čovjeka u teškim društveno-povijesnim okolnostima, no roman svojim značenjskim slojevima nadilazi takve okvire. Ako bismo ga promatrali samo kroz fabulu u užem prostorno-vremenskom kontekstu povijesnih zbivanja, sveli bismo ga na stereotip te tako previdjeli puni značaj ispreplitanja estetske i životne stvarnosti u kojem se kazalište može shvatiti i kao metafora života. Autorov glavni problemsko-tematski fokus: život kao umjetnost i umjetnost kao život zamislivi su i van tako dramatičnog društveno-povijesnog okvira, no ovdje on, ispripovijedan osebujnom pripovjedačkom tehnikom i stilom, doprinosi doživljaju očuđenja.

Stvarnost o kojoj autor govori teško je odrediva i krajnje je podložna subjektivnoj percepciji protagonista pa kao takva često varira bez obzira odnosi li se na prostor, vrijeme, osobe ili neki drugi fenomen. Objektivna stvarnost koja bi sve obuhvatila u totalitetu za junaka ne postoji. Iz stvarnosti uniformi koju će smijeniti stvarnost ruševina i otužnog pansiona u sumnjivoj četvrti mladi čovjek bježi u umjetničku stvarnost oblikovanu maštom. Prošlost mu je opterećujuća, budućnost neizvjesna, a sadašnjost izabire sam od trenutka kada na obali Baltika obuva civilne cipele i kreće na neizvjesno putovanje, moglo bi se reći, iz nulte točke. Trenutna sadašnjost shvaćena kao voljni izbor pojedinca bliska je egzistencijalističkom poimanju svijeta. Svijet romana određen je eksplicitnim i implicitnim promišljanjima pojmova vremena, prostora, slobode, odgovornosti, umjetnosti, nužnosti i slučajnosti.

Benno Meyer-Wehlack i Irena Vrkljan

Roman započinje rečenicom: „Radilo se o životu.“ Smjernica je to koja nam ukazuje da pisca život zanima kao filozofska tema, kao najveća vrijednost i jedina konstanta, ali i kao skup prividnih banalnosti, zbivanja koja fabularno teku od točke do točke kao i samo kretanje Rolfa Hellhoffa, uz glagole kretanja, naglašeno i glagolima opažanja. Na taj način ostvarena je neposrednost pripovijedanja i radnja koja se odvija gotovo filmski, iz prizora u prizor, iz scene u scenu, što je dodatno istaknuto čestim reminiscencijama i mijenjanjem perspektive pripovjedača. Filmičnost u romanu postoji, a dramatičnost, barem ona bliska teatralnom, izostaje u situacijama u kojima bismo je možda očekivali, sedamnaestogodišnjak se vodi svojom mladenačkom logikom i emocijama, kolektivne i stereotipne reakcije odraslih ostavljaju ga često ravnodušnim, a ono što sam proživljava vrlo emocionalno popraćeno je autoironičnim odmakom i spoznajom da promjene u svijetu utječu na promjene u čovjeku, ali da isto tako čovjek promjenama u sebi mijenja barem vlastiti mikrosvijet što je mogući put do neke kvalitetnije stvarnosti.

Korištenje različitih perspektiva, poigravanje glagolskim vremenima, uzdizanje pojava i predmeta na metonimijsku i simboličku razinu, česte eliptične rečenice, jezična konciznost, ekonomično i minuciozno pripovijedanje odlike su pisanja Benna Meyer-Wehlacka. Roman ima snažni autobiografski pečat, temelji na motivima iz autorova života, promišljen je i proživljen. Njegovu autentičnost pojačava spominjanje konkretnih geografskih pojmova, trgova, ulica, trgovina, kina, poznatih ličnosti iz tadašnjeg kazališnog života… Knjiga je to koja govori o konkretnom čovjeku i konkretnom životu, ali svojim univerzalnim značajem nadilazi lik i djelo samo jednog čovjeka. Roman je slojevit i ne da se jednoznačno shvatiti, ali može se reći da se kroz čitavo djelo provlači humanistička poruka o životu čiji je puni smisao ostvariv tek kroz umjetnost, nezamislivu bez slobode društva i pojedinca.

Tekst Dušanka BABIĆ

Leave a Reply


+ 8 = 9

KULTURISTRA – Webpage of the Department of Culture of the Region of Istria


Kulturistra.hr is a website project that was startedby the Region of Istria and Metamedij Association with the goal to develop the cultural information services in the Region of Istria.
The project wants to offer information about recent events, as well as give access to different data bases, which will contain information about all the people involved in the Istrian cultural scene, cultural events, international contests, and potential international partners. This project aims to improve the communication on the vertical and horizontal level, which means between cultural institutions of the Region of Istria, between institutions and artists, and between the cultural institutions, artists, and the public.

CONTACT US

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2019 | Impressum