B*V*A*W – Javno predavanje Mateja Blenkuša, Antuna Sevšeka i Nataše Nefat

Međunarodna arhitektonska radionica Bale Valle Architectural Workshop (BVAW) – Future centers održava se u Balama od 12. do 19. rujna 2020. godine pod mentorstvom Mateja Blenkuša (Ljubljana) i Antuna Sevšeka (Zagreb), a namijenjena je studentima arhitekture i mladim arhitektima. Mentori su u nedjelju održali javno predavanje u starom kinu u Balama gdje se radionica održava.

Matej Blenkuš je na početku zahvalio svima koji sudjeluju na radionici te je napomenuo da bi u normalnim uvjetima sada svi bili u Balama. Budući da epidemiološka situacija to ne dopušta on je svoje predavanje održao putem Zooma.

– Tijekom ovog predavanja proći ću kroz radove koje smo ostvarili u sklopu arhitektonskog studija Abiro u Ljubljani kojeg vodim te nešto malo i o njegovoj povijesti. Kasnije ću se osvrnuti na tri projekta i na teme koje me najviše zanimaju zadnjih nekoliko godina, kazao je Blenkuš u svom uvodnom izlaganju i predstavio polaznicima najvažnije projekte studija poput garažne kuće u Ljubljani i Gradske knjižnice u Grosuplju. Do promjene u načinu na koji razmišljaju o materijalima došao je tijekom rada na obnovi skakaonice u Planici.

– Poanta je bila kako napraviti što više sa što manje materijala. Morate shvatiti da je raditi na skakaonici drugačije od rada na stambenoj zgradi. Ima tu puno faktora poput okoliša, ali i same veličine projekta koja je ogromna. S druge strane tu su i drugačije tehničke potrebe pa hidroizolacija ili termička izolacija nisu od velike važnosti. Saznanja koja smo stekli tijekom rada na skakaonici pomogla su nam u druga dva projekta o kojima ću pričati kasnije poput vikendice u ruralnom djelu Slovenije i vinskog podruma blizu Brežica, kazao je Blenkuš.

On je potom pričao o gostovanju na arhitektonskoj konferenciji u Kairu gdje je predstavljen i projekt izgradnje najveće zgrade na afričkom kontinentu.

– Ono što me na toj konferenciji najviše zasmetalo je nepostojanje shvaćanja da će kadgod nešto izgradimo to imati ogromne posljedice ne samo na uporabu prostora već i na uporabu vremena. Ono što sada Kairo radi je potpuno zanemarivanje činjenice da će ono što izgradimo tamo i ostati dugo vremena. Tada sam se pitao što će se dogoditi sa starim Kairom i napuštenima zgradama u centru koje nisu nikad bile dovršene te hoće li taj novi Kairo biti samo korak dalje u tom trendu. Ja osobno vjerujem da arhitektura nisu samo zgrade i mjesta, ono što ostane u tim zonama, gradićima i gradovima i u našim životima je ta vremenska dimenzija, kazao je Blenkuš i napomenuo da u arhitekturi treba uvijek razmišljati o trajnosti onoga što se gradi.

– Materijali govore o prolasku vremena, prostor je trag vremena, vrijeme transformira prostor u mjesto – to su glavni pojmovi na kojima mi kao studio intenzivnije radimo zadnjih nekoliko godina, zaključio je Blenkuš i opisao sve faze planiranja i izgradnje vikendice na granici s Hrvatskom blizu Kumrovca, o odnosu zgrada prema krajoliku, povijesnim tragovima prijašnjih građevina te o limitiranju materijala za gradnju (beton, drvo, opeka).

Antun Sevšek koji je bio prisutan u starom kinu u Balama također je govorio o svojim dosadašnjim radovima s naglaskom na onima povezanim s kulturom.

– Kulturni i javni prostori su u osnovi jedini projekti na kojima sam radio tako da imam iskustva s programima poput ovog kao jedan od pripadnika nezavisne kulture i kao arhitekt. Prva tema mog predavanja tiče se onog što bi mogli nazvati mjestom za zbivanja ili „event space“. Tijekom studija arhitekture 1999. godine u Zagrebu priključio sam se Platformi 9,81 koja se zalagala za poboljšanje kurikuluma fakulteta i borila se za interesantniju edukaciju. Jedna od prvih stvari koje smo počeli raditi jest uvođenje alternativnih edukacijskih programa u sklopu kojih smo „kolonizirali“ prostore fakulteta i oko njega. Pozivali smo različite umjetnike i arhitekte da se tome priključe i vrlo smo brzo ustanovili da su ti prostori premali za takvu vrstu okupljanja pa smo počeli sa serijom predavanja naziva „Arhitektonski život“ koja su održavana svaka dva tjedna na različitim mjestima diljem grada, kazao je Sevšek

Bio je to važan trenutak za mnoge od njih jer su shvatili da postoji poveznica između velikog broja neiskorištenih prostora i potrebe za programima koji bi ih mogli nastaniti. Dakle, većina tih predavanja koja su održana u napuštenim halama, parkovima i ispod mostova koristila su minimalnu opremu kao što je projektor, stol i stolice te na kraju DJ set ako je to bilo moguće organizirati. Ovaj tip istraživanja o mogućnostima povezivanja napuštenih prostora i njihovih raznih mogućih uporaba kulminirao je 2005. godine organizacijom velikog dvotjednog festivala u bivšoj tvornici alkohola u Zagrebu. Taj festival se zvao „Operacija grad“ koji se vrlo brzo pretvorio u veliki kolektiv koji je aktivan i dan danas. Jedna od glavnih nakana te organizacije je bilo i konstantno mapiranje prostora koji bi se mogli koristiti za kulturne potrebe.

– Bili smo ujedno i pokretači osnivanja prostora Pogona – velikog multi-kulturalnog centra u Zagrebu. Prostor je jedinstven u Europi jer njime upravljaju udruge civilnog društva i Grad Zagreb. Ono što sam s time htio reći jest da za organizaciju takvih događaja nije potreban veliki budžet, uređen prostor ili skupa oprema, kazao je Sevšek.

On je potom predstavio nekoliko radova koje je realizirao zajedno s grafičkim dizajnerom Damirom Gamulinom i koji se bave raznim problemima kao što su prilagodljivost/fleksibilnost te širok i simultan raspon uporabljivosti. Jedan od tih prostora je muzej –multi-kulturalni centar u mjestu na sjeverozapadu Hrvatske. Tamo su htjeli osmisliti prostor koji neće služiti samo za izložbe, nego i zajednici za njihove potrebe koje nisu jasno definirane i koje nisu bile u propozicijama natječaja. Drugi projekt je opremanje manje kino dvorane u Rijeci za potrebe prikazivanja eksperimentalnih filmova ili održavanja raznih radionica. Sevšek se dotaknuo i na radu u sklopu Memorijalnog centra Lipa pamti, te o načinu na koji se može preskočiti klasična uporaba multimedije.

U ponedjeljak, 14. rujna javno je predavanje održala konzervatorica Nataša Nefat, a njeno se izlaganje ticalo Bala.

– Kada se djeluje u jednom povijesnom gradiću valja biti upoznat s njegovom poviješću i biti svjesno o njegovim vrijednostima. Samo poznajući okolinu i sve njene aspekte može joj se prići s nužnim poštovanjem. To je tim važnije kada imate posla sa zaštićenim kulturnim dobrom i zato će se moje predavanje ticati povijesti urbanog razvoja Bala, kazala je Nefat.

Ona je potom govorila o prepoznavanju centra Bala kao kulturno dobro sredinom 50-ih godina prošlog stoljeća te o proglašenju Bala kao nacionalni spomenik 1969. godine. Novom revizijom njegovog arhitektonskog nasljeđa iz 2007. godine, za potrebe novog urbanističkog plana, područje koje se smatra kulturnim dobrom je prošireno kako bi obuhvatilo i ruralni okoliš. Nefat je potom govorila o arheološkim nalazištima i poviješću naselja – od prahistorije do danas, a posebno se osvrnula na povijest kaštela Soardo Bembo te o fenomenu deurbanizacije.

Javna predavanja održavaju se svaku večer, a slijedeći na redu je Marko Bolković iz udruge Sonitus koji će u utorak, 15. rujna predstaviti Visualia Festival. Umjetnica Dragana Sapanjoš će održati predavanje u srijedu 16. rujna, dok će Darko Pekica predstaviti Šikuti Machine u četvrtak 17. rujna. Dizajner svjetla Dean Skira govorit će u petak 18 rujna, dok će finalna prezentacija radova biti održana u subotu 19. rujna. Sva javna predavanja i finalna prezentacija počinju u 18 sati, a moguće ih je pratiti i putem Zooma. Poveznice za Zoom meetinge moguće je pronaći svakodnevno na službenoj Facebook stranici Mi+ projekta.

Radionica u organizaciji Društva arhitekata Istre DAI-SAI i udruge Metamedij dio je Mi plus projekta (www.miplus.hr) koji se bavi razvojem programa nezavisne kulture i novomedijske umjetnosti s ciljem stvaranja uvjeta za osnivanje kulturnog centra za produkciju i nezavisnu kulturu u Istri. Upravo je ideja osnivanja ovakvog centra tema radionice na kojoj će se izrađivati i predlagati idejna rješenja prenamjene, odnosno smještaja produkcijskog, prezentacijskog i edukacijskog centra u prostor bivše kino dvorane u Balama. U rješavanju ovih zadanih suprotnosti, odnosno smještajem urbanog, globalnog i suvremenog programa u ruralni, lokalni i povijesni kontekst, leži potencijal za razvoj jedinstvenog kulturnog proizvoda u Hrvatskoj i Europi – međunarodnog referentnog centra za istraživanje, razvoj i primjenu suvremene umjetnosti i novih tehnologija.

Projekt Mi plus je sufinanciran sredstvima Europskog socijalnog fonda, a provodi ga istoimena platforma koju čine udruge Metamedij, Faro 11, Sonitus, L.A.E. XXI i Društvo arhitekata Istre DAI-SAI, te Istarska kulturna agencija IKA-ACI. Njegov je cilj osigurati dugoročni i održivi okvir za suradnju organizacija civilnog društva i javnog sektora, razvoj suradničkih programa nezavisne kulture i novomedijske umjetnosti te stvaranje uvjeta za osnivanje centra za produkciju i nezavisnu kulturu u Istri po principu civilno-javnog partnerstva.

Izvor

Leave a Reply


7 + 3 =

KULTURISTRA – Webpage of the Department of Culture of the Region of Istria


Kulturistra.hr is a website project that was startedby the Region of Istria and Metamedij Association with the goal to develop the cultural information services in the Region of Istria.
The project wants to offer information about recent events, as well as give access to different data bases, which will contain information about all the people involved in the Istrian cultural scene, cultural events, international contests, and potential international partners. This project aims to improve the communication on the vertical and horizontal level, which means between cultural institutions of the Region of Istria, between institutions and artists, and between the cultural institutions, artists, and the public.

CONTACT US

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2020 | Impressum