3. Bijenale industrijske umjetnosti otvoreno u Rijeci kao dio Art Kvarta Benčić

Muzej Moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci (MMSU) i njegova bliža okolica ove su subote bili poprištem cjelodnevnog kulturno – umjetničkog programa. Radilo se je o otvorenjima triju, samo naoko, nepovezanih manifestacija, a s njima i novog Art Kvarta Benčić.

U Klubu Jadran koji se nalazi tik do ulaza u muzej, dvorištu PIK-a te u prostorima MMSU-a održan je program zatvaranja projekta „Kantrida FKK 2020” – Europski kvart kulture. Projekta koji se je tijekom čitavog ljeta kontinuirano odvijao na riječkim plažama kao svojevrsna dopuna službenom programu EPK Rijeka 2020.

Čin zatvaranja bio je obilježen bogatim programom koji je zapravo i početak jedne nove priče čija bi lokacija trebao biti upravo Klub Jadran. Da je tome tako trebalo bi jamčiti ime vlasnika Kluba, Damira Čargonje Čarlija, neizostavnog aktera riječke kulturne scene u posljednjih 20 godina. (Osnivač Galerije O.K., bivši voditelj kluba Palach, osnivač K.U.N.S.-a…).

– Ovo je bio mali igrokaz koji to nije, jedna vrsta pseudokazališnog monologa koji je nastao povodom zatvaranja ovogodišnjeg projekta FKK Kantrida s idejom da se jedan običan i veoma specifičan funkcionalni objekt prenese s plaže u centar grada. U kontekstu prče koja na jedan diskretan način slavi ideale društveno korisnog rada i figure radnika na terenu bivšeg industrijskog prostora Rikard Benčić. Koji se danas nalazi u dodiru s Muzejem moderne i suvremene umjetnosti. Rad je također u doticaju s programom kojeg smo ovoga ljeta imali na Kantridi i na Biviu te s figurama koje su nam na neki način obilježile taj period. Jedna od njih je i Lovro Draginić, funkcionalni objekt s plaže, spasilac i prijatelj koji je pristao transformirati se u živu sliku onog spomenika koji se nalazi na ulazu u tvrtku „3. maj”, kazao je Marko Stamenković, autor „Igrokaza koji to nije”.

U sklopu objekta otvorena je i Mala galerija s radom Ivana Kožarića koji je nastao 2002. u sklopu site- specific projekta Goli otok – Novi Hrvatski Turizam te Kino Jadran s dokumentarnim filmom Nadije Mustapić i Marina Lukanovića.

U još neobnovljeni dio u prizemlju MMSU-a smjestio se je radikalni izložbeni projekt Art / Rat / Tranzicija. Radi se vrhuncu tromjesečnog projekta prezentacije ključnih momenata, segmenata, poetika i inovativnih umjetničkih praksi koje su se prelamale i križale na novijoj i suvremenoj riječkoj umjetničkoj sceni u posljednjih tridesetak godina. U ovom slučaju njegovom trećem i posljednjem dijelu.

U performansu pod nazivom “Rijeka, BigArt Violić band, netaktilna zvučna skulptura dimenzije – doseg čujnosti” Žarko Violić je koristeći zvuk kao kiparski medij kreirao zvučnu skulpturu po uzoru na onu koju je sa svojim studentima stvorio prije 24 godine.

– Kada sam prvi put dobio novce za jedan katalog umjesto toga poveo sam 40-ak ljudi u Dubrovnik i dao im zadatak da naprave svoje zvučne autoportrete. Ako je to lupanje o koljena, ako je to nekakav oblik koji zvoni, ako je to šutnja… ako iza toga stojiš može. Radi se o radu čiju video snimku možete vidjeti u susjednoj prostoriji. U to doba su, danas poznati, Maljković, Čurković, Vukić i Stojnić bili mladi studenti. One od njih koji su danas došli zamolio sam da naprave novi zvučni autoportret. Uključili smo i nekoliko mlađih studenata te stvorili jedan novi rad, kazao je Violić koji za sebe kaže da je obični kipar bez glazbenih ambicija.

– Radi se o običnom kiparskom radu, samo se ne radi u glini već su ovi ljudi meni dozvolili kada sam ih pitao da li mogu s njima modelirati. I ja sam modelirao grupom direktno rukama kao što bih i s glinom. Jer glina nije kamen kod kojega treba paziti. Glinu staviš, pa nije dobro, pa ju opet nalijepiš, pa skineš…. Nikada unaprijed ne planiram što ću raditi. Dionicu svaki put slože njezini akteri, zaključio je Violić.

Kreatorica autoportreta i sudionica Violićevog rada bila je i mlada umjetnica Ela Štefanac koja se je na izložbi predstavila i jednim vlastitim radom. Riječ je o analognoj fotografiji, crtežu izrađenom grebanjem emulzije foto papira pod nazivom „Škorpion”.

– Ovaj rad je nastao zbog vizualne asocijacije izgleda maternice i škorpiona. Nakon izrade rada, proučavala sam simboliku škorpiona gdje sam pronašla povezanost škorpiona i maternice kroz povijest. Na primjer, škorpion simbolizira materinsku samozataju i žrtvu, jer mu, prema legendi, njegovi mladi probiju utrobu i proždru ponutricu prije nego što iziđu na svijet. U gliptici Maya upotrebljava se kao simbol pokore i krvarenja i tako dalje, kazala je Štefanac.

Još jedan od Violićevih bivših studenata, a danas uspješni umjetnik Damir Stojnić na izložbi se je predstavio postavljanjem riječke verzije instalacije „Nucleart“ (LAE – MMC d.o.o. – „Ghetto“ – ARL) kojom umjetnik naglašava snažnu i dalekosežnu međuovisnost tih nekoliko jezgri, radikalnih suvremenih umjetničkih praksi, smještenih u nekoliko gradova na „jadranskom“ potezu/krivulji – od Labina i Rijeke do Splita i Dubrovnika. U vremenskoj liniji koja se proteže od osnutka Art radionice Lazareti, Labin Art Expressa i KUC Lamparna te nekoliko godina kasnije i MMC-ove Galerije OK u legendarnom riječkom Klubu Palach i splitske Galerije i „Akademije“ Ghetto.

Značajan utjecaj koji na početke i razvoj suvremene riječke kazališne, performerske, vizualne, multimedijske i teatrologijske misli, poetike, metodologije, prakse i – općenito – umjetničke scene imaju umjetnici Ulay i Jan Fabre također je istaknut prezentacijom njihovih djela, riječi i prisutnosti u site-specific postavu u potkrovlju MMSU-a.

Radilo se je o trećem, ali zato ne manje važnom, događanju koje je protekle subote realizirano u Art Kvartu Benčić kao dio projekta EPK Rijeka 2020 u suradnji s MMSU-om i Udrugom Labin Art Express. Naime, nakon labinskog, raškog i vodnjanskog dijela otvaranja 3. Bijenala industrijske umjetnosti “Ravno u Sunce”, koji se je odvio u petak, subotnji program drugog dana otvaranja započeo je u Puli, a završio otvorenjima izložbi u Opatiji i Rijeci.

Dobro posjećena jednodnevna manifestacija 3. Bijenala industrijske umjetnosti konceptom se je odlično uklopila u ostatak programa. Obuhvatila je radove „Lubanja” Jana Fabrea u kojemu ljudska lubanja oblijepljena ljuskama skarabeja u ustima drži prepariranog štakora tematizirajući pritom smrt kao prelazak u novo, jednokanalnu video instalaciju Romana Singera „Krevet”, te Ulayev rad pod nazivom „A close work, joy for loving you” iz 2015. kojim umjetnik istražuje tijelo, spol i presjek između performansa i fotografije.

– Izložbeno-glazbenim programom u riječkom MMSU-u želi se upozoriti na još uvijek neriješeno pitanje pristupačnosti osobama s invaliditetom i smanjenom pokretljivošću. Pored tog krucijalnog problema, radovima izloženim u potkrovlju Muzeja propituje se odnos rada i nerada te radikalni koncept svijeta post-rada koji napušta trenutačno dominantnu ideologiju rada, kazali su iz Muzeja.

Osim izloženih umjetničkih radova 3. Bijenale industrijske umjetnosti obuhvatio je i izložbu Pik nekad i sad te koncert riječkog glazbenika Izeta Medoševića, a da otvorenje riječkog Art Kvarta ne prođe nezapaženo pobrinuli su se i bendovi Sfumato iz Zagreba, Naporno Suicid iz Splita te ansambl JeboTon iz Zagreba koji su nastupili u dvorištu PIK-a.

Tekst i fotografije Andrea JELOVČIĆ

Leave a Reply


2 + 4 =

KULTURISTRA – Webpage of the Department of Culture of the Region of Istria


Kulturistra.hr is a website project that was startedby the Region of Istria and Metamedij Association with the goal to develop the cultural information services in the Region of Istria.
The project wants to offer information about recent events, as well as give access to different data bases, which will contain information about all the people involved in the Istrian cultural scene, cultural events, international contests, and potential international partners. This project aims to improve the communication on the vertical and horizontal level, which means between cultural institutions of the Region of Istria, between institutions and artists, and between the cultural institutions, artists, and the public.

CONTACT US

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2020 | Impressum