Koncert Sva lica tanga privukao brojne ljubitelje glazbe

Vrijeme je u subotu bilo naklonjeno Gradskoj radionici i gostima koji su u suncem okupanom vrtu udruge prisustvovali Art forumu i koncertu dvaju vrsnih glazbenika – harmonikašice Martine Jembrišak i klarinetista Davora Rebe – održanom u njegovu sklopu. Kako i sam naslov „Sva lica tanga“ sugerira, oni su ovim koncertom željeli pružiti slušateljima doživljaj tanga u njegovim mijenama, od izvornih do suvremenih varijacija s primjesama jazza i klasike, za što je uvelike zaslužan „otac tanga nueva“ Astor Piazolla. Stoga je na programu bilo čak šest njegovih kompozicija.

Jembrišek i Rebe odsvirali su i „Anantango“ svestranog španjolskog glazbenika i skladatelja Gorka Hermose, „Fou Rire“ Richarda Galliana (francusko-talijanskog umjetnika koji se posljednjih desetljeća fokusirao na skladanje tango i jazz skladbi za harmoniku), kao i dvije skladbe domaćih autora – „Kak tanga dva“ Veronike Reutz Drobnić i „Tango Ostinato“ Vladimira Gorupa, koje su ovom prigodom premijerno izvedene.

Nakon srdačnog pljeska kojim je duo nagrađen, moderator Art foruma Marjan Sinožić je zahvalio voditelju pulskog ogranka HGU i asistentu na Muzičkoj akademiji pulskog Sveučilišta Sandru Vešligaju za posredovanje u realizaciju ovog događaja i predao mu riječ. Vešligaj je prvo predstavio mladu i talentiranu Martinu Jembrišak koja je diplomirala na Glazbenom Sveučilištu Fryderyka Chopina u Varšavi te za sobom ima brojne nastupe, kao i preko 30 domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja. Trenutno se glazbeno usavršava na  Muzičkoj akademiji u Detmoldu i dovršava svoj prvi album, a za iduću godinu priprema u suradnji s flautisticom Andreom Jelavić projekt pod naslovom „Male priče”. Radi se o praizvedbi 50 novih originalnih skladbi za flautu i harmoniku nastalih u suradnji s kompozitorima iz cijeloga svijeta. Sandra voli istraživati mogućnosti harmonike i srodnih instrumenata te je raduju suradnje s drugim glazbenicima i, posebno, kompozitorima koji pišu za harmoniku.

Klarinetist Davor Rebe je profesor na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji i s Jembrišek surađuje tek od nedavno. Upoznali su se lani na festivalu na kojem su oboje nastupili, a povezao ih je interes za tango u suvremenim inačicama. „Tango me uvijek privlačio. Htio sam ga svirati kako bih napravio mali otklon od simfonijske klasične glazbe i rada na Akademiji, i bavio se malo stvarima koje nisu striktno vezane za klasičnu glazbu“, kazao je Rebe.

Razgovor je potom vrludao u različitim pravcima, počevši od priče o bandoneonu, instrumentu sličnom harmonici na kojem se izvorno svirao argentinski tango, i Astoru Piazolli te njegovim zaslugama za populariziranje tanga i tzv. „tango nuevo“. Rebe je usporedio Piazzolu s nedavno preminulim legendarnim srpskim klarinetistom Božidarom Bokijem Miloševićem, jer su oboje vrsni školovani glazbenici koji su se stjecajem životnih okolnosti okrenuli tradicijskom i “narodnom” glazbenom izričaju svoje domovine te je drastično unaprijedili nadogradnjom elemenata klasike i jazza. Netko se dosjetio i domaćeg primjera, istarskog velikana Ivana Matetića Ronjgova, čije su 140-ta obljetnica rođenja i 60-ta obljetnica smrti ove godine prošle gotovo nezamijećeno. U nastavku su se sudionici dotakli i vedskih tumačenja glazbe i, općenito, vrijednosti glazbe u našim životima. „O glazbi je teško donositi vrijednosne sudove jer je to jezik srca, emocija, a i daleko više od toga… Svatko za sebe zna koliko mu i koja glazba vrijedi. Glazbi se ne sudi“, zaključio je arhitekt Branko Bratković, citirajući potom Prousta: „Nemojte podcjenjivati glazbu malih ljudi, jer ona ima veliku ulogu u njihovim životima.“.

Na pitanje iz publike kako izgleda svirati u duetu dva raznorodna instrumenta, Jembrišak je odgovorila da su se u interpretativnom smislu suočili s nizom problema, izazova i novih otkrića vezanih uz akustiku, različito funkcioniranje samih instrumenata i njihovo usklađivanje. Naime, puno je zahtjevnije uskladiti tempo, dinamiku i zvuk ovih različitih instrumenta i stvoriti kompaktnu cjelinu, jer se radi o potpuno drugačijem pristupu nego kad, primjerice, sviraju dvije harmonike. Rebe se na to nadovezao rekavši: „Pri stvaranju zajedničkog izričaja treba imati na umu da smo svi jedinstveni. To pogotovo vrijedi kad se prvi put sastanu dva instrumenta koja nisu baš ‘navikla’ svirati jedan s drugim. Potrebno je vrijeme da se to uskladi… Upravo zbog naše jedinstvenosti, a i zato što se svi iz dana u dan mijenjamo, konstantno se trebamo usklađivati. Zajedničko muziciranje je stalno usuglašavanje, traženje sklada između dvije jedinstvene pojave. To je cjeloživotni proces. Čak i u slučaju glazbenika koji dugo zajedno sviraju ili kada mislite da ste nakon mnogo godina ‘sve prokljuvili’, otvori se neka nova dimenzija u vama i u partneru (ili partnerima). Upravo taj proces konstantne potrage za dodatnim skladom najviše oduševljava umjetnike – taj ‘pozitivan kompromis’ koji stvara dodatnu ljepotu u vječnom posezanju za skladom.“

Tekst i fotografije: Daniela KNAPIĆ

Leave a Reply


1 + = 7

KULTURISTRA – Webpage of the Department of Culture of the Region of Istria


Kulturistra.hr is a website project that was startedby the Region of Istria and Metamedij Association with the goal to develop the cultural information services in the Region of Istria.
The project wants to offer information about recent events, as well as give access to different data bases, which will contain information about all the people involved in the Istrian cultural scene, cultural events, international contests, and potential international partners. This project aims to improve the communication on the vertical and horizontal level, which means between cultural institutions of the Region of Istria, between institutions and artists, and between the cultural institutions, artists, and the public.

CONTACT US

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2020 | Impressum