Grad(imo) Rojc – Sinergija broj dva: “Toscana nave putana”

Druga Sinergija SURLE i ComicArta ugledala je svjetlo dana. U izdanju Saveza udruga Rojca, udruga Kontakt i Tondak, kroz projekt Grad(imo) Rojc, ovih je dana objavljena grafička novela „Toscana nave puttana“ koja prati istoimenu 98. ploču grupe Gori Ussi Winnetou Francija Blaškovića na tekstove Branka Lučića – Luca Kobre Brajdenice. Album se koncepcijski bavi mučnim periodom istarske povijesti, tekstovi su mračni i upečatljivi bez obzira na duhoviti ton u nekima od njih, a sve su to u slike pretočili i pulski likovni umjetnici.

„Sudbina je tužnom brodu Toscana namijenila da prevozi inpegulane. Tamo kamo nisu željeli. Tamo kamo su morali. Talijanske vojnike u Afriku. Deportirane Afrikance u Italiju. Ezule iz Pule i Istre u Anconu i Veneziu. Talijanske emigrante u Australiju“, povida o ovoj ploči Lučić, istarski dramatičar s adresom u Ljubljani.

Ploča je snimana u glazbenoj rezidenciji radne sobe Pionir, muziku potpisuje Franci, dok su miksanje, produkciju i mastering bili zaduženi Alen Rosanda, Branko Crnogorčić i Edi Cukerić. Urednik CD-a je Mario Benčić. Stripovi su, jednako kao i na prvoj Sinergiji koja prati album „Bazenologija“, nastali na radionici ComicArt u kojoj su stvarali Petra Gardijan, Iva Gašparić, Iva Horvat, Petra Pletikos, Denis Sardoz, Ivana Vojnić Vratarić te Marko Vojnić Gin, ujedno i urednik novele.

U deset pjesama tekstovi obrađuje nesretne sudbine ljudi iz Istre, Primorske i Trsta. To je zapis ne-dobrog vremena, od 1918. do 1950-ih, o malim i velikim ljudima, Talijanima, Slovencima i Hrvatima, zanesenjacima, fanaticima i istinski tragičnim herojima. Pjesme ne žele osuđivati ni opravdavati, kaže Lučić, pločom se želi

odagnati strahove, mržnje, nepovjerenje, pomaknuti granice u glavama i odati počast žrtvama, doprinijeti oprostu, pomirenju i zbližavanju. Jedna od pjesama posvećena je Geppinu Michelettiju, pulskom kirurgu, koji je u eksploziji na kupalištu Vergarola 1946. izgubio dva sina, brata i kunjadu te unatoč tome cijeli dan operirao ranjenike.

„Najveći od svih! Kad bi me netko upitao tko je najveći čovjek kojeg poznajem, o kojem sam slušao, čitao … odgovor bi bio samo jedan: Geppino Micheletti. Čovjek koji je pretrpio najveći gubitak, najstrašniju bol, a smogao je snage da pomogne nesretnicima. Uvijek kad sam u Puli posjetim spomenik žrtvama Vergarole i Michelettijevo spomen obilježje“, kaže Lučić.

I u prethodnih osam ploča ostvarenih s Francijem lokalna je povijest igrala važnu ulogu. „Povijesne teme iz Istre su i mogućnost da razbistrim neke svoje dvojbe, ali i mogućnost utjecaja na javno poticanje svijesti o teškom putu do convivenze. Jedna od zanimljivih tema bilo bi „pjevanje“ o pulskom fortifikacijskom sustavu i popratnim životnim pričama. S temama koje se bave egzodusom i mijenom vremena susreo sam se već na ploči o spomenicima „Power Of Love“, koji su veliki pokazatelj mijene vremena. Pjesma „Dove xe Duce, dove xe Tito, dove xe Moša Pijade…“ govori o mijeni vremena i vlasti od Austrougarske do Republike Hrvatske. Na istoj sam ploči pisao o Toscani, tužnom brodu koji odvozi ezule, spomenike i mrtve (Nazario Sauro)“, govori Lučić. Egzodus je ostavio bolan trag u Istri i svi, kaže, moramo raditi na tomu da ga prebolimo. Dobra djela grade se polako, uporno i temeljito, a konačne odgovore koji će nas umiriti i pomiriti, ne smiju se tražiti u dnevnoj politici.

„Toscana“ je još jedan prilog tvrdnji da brodovi u ovim krajevima ne simboliziraju poveznice i radost plovljenja, već tužne sudbine. „Nevjerojatna je priča o brodovima Baron Gautsch i Viribus Unitis te Janku Vukoviću Podkapelskom. Baron Gautsch bio je prva žrtva Prvog svjetskog rata, a Viribus Unitis zadnja. Janko Vuković Podkapelski, koji je vodio akciju spašavanja preživjelih s Gautscha potonuo je/poginuo zajedno s Viribusom Unitisom! A rat je bio gotov. Čovjek koji me nevjerojatno impresionira, časnik koji najbolje oslikava mijene vremena na našem prostoru, jest Nazario Sauro. Za jedne heroj, za druge veleizdajnik, za treće iredentist. Nevjerojatno, a istinito“, rekao je Lučić.

Za prvu Sinergiju likovnjake je okupio Marko Vojnić Gin, a kreativni proces rada na grafičkoj noveli bio je takav da je glazba, s obzirom da je tekst već bio uglazbljen, dirigirala nastanak ilustracija i njihov puno ležerniji i duhovitiji ton. Kod druge Sinergije, koja je u puno mučnijem tonu, ponovnom pozivu Gina rado su se odazvale, između ostalih, pulske umjetnice Petra Pletikos i Iva Horvat, s obzirom da im je izričaj GUW-a izrazito drag i blizak.

„Proces pronalaska adekvatnog ilustrativnog prikaza bio je izazovan, s obzirom da nisam imala neko šire predznanje o svrsi samoga broda osim one posljednje. Kao stanovnici Pule neizbježno je bilo otputovati u taj period povijesti Istre i grada i barem pokušati staviti se u nezahvalnu poziciju tadašnjeg stanovnika. „Toscana nave puttana“ i „Slavi“ govore o sudbini stanovnika ovoga područja za vrijeme egzodusa, dolazak Slavena te broda koji postaje simbolom poslijeratnog napuštanja Istre. Priča je to o onima što su došli da ostanu ili su to htjeli, a umjesto toga prošli su velike tragedije. Iseljavali su radi nemira i opće nesigurnosti kako političke tako i ekonomske, nakon čega je Pula opisivana kao „grad duhova“. Toscana je bio parobrod koji je često mijenjao svrhu. Po potrebi. Prvotno putnički brod koji je kasnije preuzela Italija i koristila ga u vojne svrhe. Služio je za prijevoz ratne opreme i vojnika iz Italije u Libiju, zatim je prenamijenjen u brod-bolnicu i bio česta žrtva napada. Posljednja mu je zadaća bila prijevoz esula i optanata. Tako je Toscana ne svojom voljom postala „puttana““, kaže Petra Pletikos.

Iva Horvat ilustrirala je i pjesmu o poznatoj iredentistkinji: „Tekst „Maria Pasquinelli“ je jedan od dva teksta koja sam izabrala; riječ je o tekstu koji je djelomično sačinjen od citata istoimene fašističke simpatizerke i ubojice kojim izražava duboku uvjerenost u ispravnost vlastitih postupaka te potpuno odsustvo ikakvog kajanja; vidim taj povijesni slučaj i istoimeni tekst kao snažan podsjetnik na činjenicu koliko su ljudi, zaslijepljeni ideologijom i osjećajem moralne superiornosti u stanju naći opravdanje i za najstrašnije zločine, gubeći u potpunosti vlastitu ljudskost, zdravi razum i moralni kompas – podsjetnik koji je i danas, možda čak i više nego ikad, aktualan i zastrašujući. Iz dijametralno suprotne perspektive, drugi tekst, „1943“, govori o istrijanskim soldatima – prikaz u suštini običnih, normalnih civila uhvaćenih mimo vlastite želje u pakao rata koji nisu nikad osjećali kao „svoj“. Njihov bijeg i čežnja za domaćim ognjištem i vlastitim mirom je nešto što je s lakoćom moguće zamisliti i staviti se u njihovu perspektivu“, zaključuje Horvat.

Gori Ussi Winnetou u međuvremenu je i prešao niz od stotinu objavljenih ploča. U toj diskografiji Franci i Lučić ostvarili su devet, a planiraju i desetu ploču. „Vrijeme realizacije nove ploče u velikoj je mjeri ovisi od epidemije. Prve dvije („Kobra je u brajdi“ i „Power Of Love“) nastale su isključivo zahvaljujući Francijevim idejama, ostale su nekako pola-pola, ali sve su rezultat dogovaranja, razgovora i većina je tematskih. Tematski će biti i novi projekt“, zaključuje Lučić.

Tekst Zvjezdan STRAHINJA

Izvor Grad(imo) Rojc

Leave a Reply


4 + 8 =

KULTURISTRA – Webpage of the Department of Culture of the Region of Istria


Kulturistra.hr is a website project that was startedby the Region of Istria and Metamedij Association with the goal to develop the cultural information services in the Region of Istria.
The project wants to offer information about recent events, as well as give access to different data bases, which will contain information about all the people involved in the Istrian cultural scene, cultural events, international contests, and potential international partners. This project aims to improve the communication on the vertical and horizontal level, which means between cultural institutions of the Region of Istria, between institutions and artists, and between the cultural institutions, artists, and the public.

CONTACT US

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2021 | Impressum