Održan 22. Festival plesa i neverbalnog kazališta u Svetvinčentu

Festival u Savičenti i ove godine bogat, raznolik i vrlo posjećen

• Festival plesa i neverbalnog kazališta i ove je godine za svoju vjernu publiku, i sve nove gledatelje pripremio program koji predstavlja najbolji izbor europske i svjetske scene suvremenog plesa i neverbalnog kazališta. Snježana Abramović Milković, izbornica umjetničkog programa, te pokretačica Festivala za naš je portal izjavila:

„Kod izbora predstava ravnamo se svake godine prema recentnim, novim, kvalitetnim koreografijama. Pretenciozno je reći da ovdje gledamo vrh europske scene, jer naš festival nije budžetiran tako da može dovesti neke ogromne plesne kompanije, no usprkos tome mislim da prikazujemo jedan dobar pregled onoga što se trenutno zbiva u Europi.“

Festival uključuje Hrvatsku plesnu selekciju, pa su ove godine nastupili Studio za suvremeni ples i koreografkinja Irma Omerzo koja je kreirala predstavu „Spektakl“, Zagrebački plesni ansambl s koprodukcijom „Ravel Ravel“ i umjetnička organizacija 21:21 i Petra Hrašćanec čiju smo predstavu „Skupa“ pogledali zadnji dan festivala u Mediteranskom plesnom centru.

Festival je već osam godina partner Aerowaves mreže tako da u svoj program uključuje nadolazeće, nove koreografe. Aerowaes je mreža direktora festivala, umjetničkih voditelja i programatora festivala koji svake godine biraju 20 najboljih plesnih koreografija od tisuću prijava koje im pristignu. Između tih izabranih 20 predstava, Festival u Savičenti svake godine dovede tri selektirana koreografska imena; to su ove godine Jesús Rubio Gamo iz Španjolske s plesnim spektaklom „Gran Bolero“, Moritz Ostruschnjak iz Njemačke s predstavom „Plesne upute (Neće zauvijek biti ovako)“ i Rolando Salamé & Katia Humenyuk iz Španjolske koji su otvorili festival s predstavom „Lo invisible“. Edvin Liverić već je godinama predstavnik Hrvatske za Aerowaves i savjetnik je Festivala u izboru umjetničkog programa.

Predstave igraju u Kaštelu Grimani, na Tgu ispred Kaštela i u Mediteranskom plesnom centru što cijelu Savičentu pretvara u jednu veliku pozornicu najrecentnijih izvedbi suvremenog plesa. I ove se godine festival istaknuo svojom raznolikošću programa, različitim plesnim formatima što mu daje dinamiku i čini ga privlačnim ne samo za profesionalce, plesače i koreografe nego i za lokalno stanovništvo, turiste i druge posjetitelje.

Na ovom je Festivalu održana premijera jednog od naših najrespektabilnijih domaćih koreografa Staše Zurovca, izvedba „Lulu“ gdje uživo nastupa renomirani rumunjski glazbenik Alexander Balanescu. Zurovac nije toliko suvremen nego je više moderan i radi u jednom drugom koreografskom jeziku, ali je otvorenost festivala pokazala da i za takove izvedbe ima mjesta.

„Svaki koreograf pokušava naći svoj vokabular, što je on specifičniji možemo reći da je predstava uspješnija. Ima puno eklekticizma u vokabularima koreografa zato jer koriste i urbani ples, i relaksirajuće tehnike, dakle puno se je toga inkorporiralo u suvremeni ples. Danas plesači kombiniraju razne tehnike i tragaju za svojim jezikom, a što se tematika ili dramaturgija originalnije obradi to je predstava kvalitetnija. Traženje novog stila i pokreta u toj umjetnosti je nešto što izvođače čini suvremenim, a ne akademskim, jer ako suvremeni ples ostane zaleđen u tom svom „jedno te istom“ – hermetičnom, ništa nismo postigli“, objašnjava Snježana Abramović Milković.

Festival je u petak, prvog dana festivala na pozornici Grimani, otvorio dvojac No bautizados iz Španjolske koji čine plesačica Katia Humenyuk i njezin partner Rolando Salamé koji dolazi iz neverbalnog kazališta i mime. Izvedba pod nazivom „Lo invisible ili Neviđeno“ odiše vrhunskom uvježbanošću izvođača, a istovremeno uspijeva biti razigrana. Oni kombiniraju različite stilove i tehnike od korporalne mimike, cirkuske umjetnosti, do suvremenog plesa i fizičkog teatra. Tome odgovara i glazba koja se proteže od strastvene španjolske, preko mehanicističke do one koja imitira zvukove prirode. Predstavu karakterizira izuzetna sofisticiranost pokreta i odlična upotreba mime u kombinaciji s vokabularom suvremenog plesa, ali predstavi nedostaje jasnije dramaturška obrada kako bi nas navela na dublje poimanje priče koja se odvija na sceni.

Njihova inspiracija dolazi iz poezije, glazbe i filmova koje gledaju, zapravo iz trenutka u kojem jesu, iz onoga što vide, jer sve utječe jedno na drugo i sve je povezano. Oni uče o onome što jesu i traže to na sceni, pa je njihov scenarij bez maski, njihova unutrašnjost i istina je ono s čime se oni bave na sceni.

Rolando nam je ispričao: „Ekspresivni jezik u ovoj predstavi je svakako ples i kazalište, ali u našem radu mi se zapravo bavimo improvizacijom. Neki našu fizičku ekspresiju ne razumiju baš najbolje jer ono što proizlazi iz naših pokreta je jedan specifičan jezik. Mogu objasniti kroz neke konkretne primjere; priroda nas jako inspirira, pa se mi igramo s tim da oživimo jedno stablo, mi ga prikazujemo s našim tijelima, kao u fizičkom teatru koji je jako utjecao na nas, ali ono što stvarno radimo je potpuna improvizacija tj. ono što u tom trenutku osjećamo. Na isti se taj način transformiramo u životinje – znači, ima tu puno teatra, ali ritam i esencija ipak dolaze iz plesa.“

Katia Humenyuk i Rolando Salamé objasnili su nam da jedno bez drugog teško mogu pričati o predstavi koju su zajedno radili, pa su nam ovo ispričali zajedno:

„Cijelo vrijeme istražujemo, tražimo inspiraciju u raznim umjetničkim sadržajima, ali i na ulici, u prirodi. Kao što je na primjer jedna pčelica koja sleti na cvijet kako bi popila njegov sok, mi je promatramo kao ona to radi, kako se kreće i to nas jako potiče da se igramo i improviziramo, pokušavamo biti kao ta pčelica i vizualno to predočiti na sceni. Igramo se kao mala djeca, koja nemaju strah od ničega, i svaki dan mogu biti nešto potpuno drugo. Želja nam je zadržati tu djetinju čistoću i pogled na svijet“.

„Spektakl“ je naziv predstave koja se u petak odigrala na Trgu ispred Kaštela, koreografkinja je Irma Omerzo, a izvođačice su iz Studija za suvremeni ples iz Zagreba. U ovoj je predstavi pokret, ali i cijela predstava nastala iz arhive fotografija Studija za suvremeni ples.

„Gledali smo fotografije iz njihove monografije, a kako je fotografija jedan zaleđeni moment mi smo tražili koji pokret prethodi ili slijedi tom momentu i na taj smo način zamislili pokrete od kojih smo stvarali, malo po malo, vokabular koji se onda pretočio u koreografiju neke scene, odnosno u cijelu predstavu“, rekla nam je koreografkinja Omerzo.

Predstava se bavi istraživanjem što je to kliše, ili što je to spektakularni pokret. Irma Omerzo želi istražiti što je to spektakularno u plesu i na koji način publika čita šta bi to trebao biti spektakl. To je početna ideja predstave koja se oslonila na pitanje grupne izvedbe, na estetiku sleta i masovnih događanja kada svi rade pokret „kao jedan“. Predstava slavi 60-tu obljetnicu Studija za suvremeni ples pa autorica kroz tradiciju tog ansambla postavlja pitanja o uvjetima, značenjima i razlozima zajedništva danas, na sceni i izvan nje.

„Dok smo pripremali predstavu svaka je od plesačica predstavila što je njoj spektakularno odnosno što misli da bi publika htjela vidjeti kao spektakularno npr. dizanje nogu ili neki „spektakularni“ skok… nekako smo skužili da bilo koji pokret koliko god mi imali odmak ili zadršku prema njemu ne može biti glup ili zastario nego je bitno što s njime napravimo i gdje ga koristimo“, govori Omerzo.

Na sceni je željezna konstrukciju sa šipkama, nju izvođačice konstruiraju i dekonstruiraju kao u nekom unisonom nasljeđu. One su odjevene u tvornička odijela, koje će u jednom trenutku skinuti do pola i nastaviti plesati u crvenim plesnim trikoima kao „tvorničke balerine“.

Glazbu za ovu „spektakularnu„ izvedbu skladao je i odsvirao uživo na violončelu Stanislav Kovačić. Klasična glazba i zvukovi staccata prate izvođačice koje plešu s metalnim šipkama, a na vrhuncu svoje proslave one unisono plešu bijelim maramicama što cijeli moment čini veličanstvenim, ali i parodičnim. Igrajući se ritmom glazbe i ritmom tišine, one moćno izgovarajući rečenice kojima nas uvode u priču o povijesti i nastanku Studija za suvremeni ples. „Ova predstava nikad neće biti spektakl, Ova predstava može postati spektakl, Ovo je naš spektakl“, izgovaraju plesačice te pobjedonosno i sinhrono plešu u kraj predstave.

Prva je večer festivala okončana vrlo suvremenom izvedbom „Prostor za revoluciju“ BITEF plesnog ansambla iz Beograda. Predstava kao scenografiju koristi veliki madrac na kojem plesači cijelu predstavu glume, plešu, spavaju, bildaju, oblače se i bacaju – vješto kombinirajući vokabular suvremenog plesa i neverbalnog kazališta. U potrazi za prostorom osobne revolucije jedino šta im još preostaje je izaći iz osobne zone komfora, jer ništa više nema smisla. Pokret doživljava svoju gradaciju od mekanog do vrlo ubrzanog i robotiziranog. Predstava obiluje elementima teatra apsurda, koristi humor i parodiju kako bi ismijala novonastale obrasce kulture „voljenja sebe“, selfija, lajkova, vanjštine i samodostatnosti dok se zapravo pitamo gdje je nada?

„Mi smo kroz autorski tim BITEF-a odlučili da se pozabavimo nekim našim unutarnjim promjenama i revolucijama koje su neophodne ne bismo li zapravo promijenili sistem i sve ono što nas muči. Shvatili smo da svatko od nas živi u nekom svom konformizmu koga se je teško odreći – bilo da je to vezano za gledanje tuđe nepravde ili nešto što se nama dešava, ali nismo spremni da odreagiramo. Kako smo odlučili osobni komfor i borbu protiv toga staviti u prvi plan  – scena postaje je jedan veliki madrac, a koreografski je to doprinijelo tome da su pokreti mekani kao sam madrac, ali smo ih onda intenzivirali i otišli u potpuno nešto drugo“, kaže nam koreografkinja i autorica koncepta Isidora Stanišić.

Druga tema koju predstava obrađuje je samoljublje ili self love, self kultura koja je propagirana kroz popularnu psihologiju i kroz medije. U jednom trenutku i glumci i publika ulaze u vođenu new age meditaciju „kako voljeti sebe i biti samodostatan“.

„U popularnoj psihologiji možete pročitati koliko je važno da se okrenemo sebi i da prvo volimo sebe. Možete pročitati i da je ljubav prema drugome kao tetris, znači kad se dvoje uklope oni nestanu i da falling in love znači upasti u ljubav, a da mi ne treba da padamo ni u šta. Dakle individualizam koji je otišao u nešto skroz radikalno, gdje mi razvijamo jednu kulturu narcisa i više nismo sposobni da razumijemo druge i da se brinemo o drugima“, objašnjava Isidora Stanišić inspiraciju za svoju koreografiju, „u predstavi dolazimo do momenta kada žena obuče haljinu i ne može da se zakopča na leđima, pa nastaje čitava jedna etida oko toga. Ona radi različite vratolomije ne bi li se zakopčala – ali jednostavno čovjek ne može sam, i žena ne uspijeva sama“.

Petra Glad Mažar, producentica festivala, zaključila je prvi dan festivala riječima: „Nama je zaista bitno ponuditi raznoliki program kako bi privukli što veći broj posjetitelja i kako bi zbog jedne predstave koju osoba želi pogledati zapravo odlučila pogledati i neku drugu predstavu koja nije bila prvi izbor. Osobno smatram da je u ove 22 godine postojanja festival zauzeo jedno značajno mjesto vezano za edukaciju gledatelja kroz umjetnički program i edukaciju profesionalaca u plesnoj struci. Naša se je publika tijekom svih ovih godina isprofilirala i možemo reći da je festival čak i odgojio dio svoje publike. Festival je danas u skromnijem izdanju, dakle s pet dana pao je na tri i broj mjesta se je smanjio zbog pandemije, ali nismo se htjeli baš previše suziti pa smo i ove godine ponudili vrlo kvalitetan i šaroliki izbor solo izvedbi i predstava velikih ansambala poput „Gran Bolero“ s kojim zatvaramo festival.

Tekst Ana FORNAŽAR

Fotografije Jelena JANKOVIĆ i Andi BANČIĆ/Arhiva Festivala plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat

Leave a Reply


9 − = 2

KULTURISTRA – Webpage of the Department of Culture of the Region of Istria


Kulturistra.hr is a website project that was startedby the Region of Istria and Metamedij Association with the goal to develop the cultural information services in the Region of Istria.
The project wants to offer information about recent events, as well as give access to different data bases, which will contain information about all the people involved in the Istrian cultural scene, cultural events, international contests, and potential international partners. This project aims to improve the communication on the vertical and horizontal level, which means between cultural institutions of the Region of Istria, between institutions and artists, and between the cultural institutions, artists, and the public.

CONTACT US

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2021 | Impressum