Darija Stipanić i Aleksandar Sascha Kuzman izlažu u Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu

Digitalna fotografija i drvene skulpture

• Aleksandar Sascha Kuzman predstavlja se najnovijim ciklusom radova. Uvijek je u pitanju fotografija, ali tretirana otklonom od standarda fotografske tehnologije • Izložba Darije Stipanić predstavlja djela kojima autorica iskazuje vizualizacije koje tek indirektno dodiruju iskaze o socijalnom •

• U Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu predstavljene su u subotu 4. rujna dvije samostalne izložbe: “Revizualizacija slučajnog” Darije Stipanić i “Pokret kao znak” Aleksandra Sasche Kuzmana. Izložbe je u prisustvu umjetnika, prostoru Gradske lođe, otvorio kustos Eugen Borkovsky, te posjetitelje upoznao s ovim umjetničkim projektima.

“Aleksandar Sascha Kuzman predstavlja se najnovijim ciklusom radova. Uvijek je u pitanju fotografija, ali tretirana otklonom od standarda fotografske tehnologije. Već na prvi pogled razabiremo da se radi o motivima ljudskih figura, ali zabilježenim u naglašenim trenucima egzaltiranih kretanja, gestualnom događanju. Autor izuzima boju, no uvodi bogat raspon tonova. Umjetnik s originalnom snimkom izvodi tehnološke manipulacije. On se oslanja na zamućivanje, dvostruko ili višestruko slojevanje te montažu. Uz to, ponegdje koristi slikarski postupak uvodnjavanja tonaliteta. Ponekad se događa multipliciranje modela, ponekad raspršivanje siluete ili zamućivanje scene. Radovi asociraju na filmske sekvence. Najčešće se radi o figuri, ali zabilježenoj u trenucima kretanja, grčenja, čučanja, kao da su u pitanju sekvence plesa. Kuzman uvijek bilježi i nudi pokret kao osnovnu ideju motiva. No, ovdje su gesta, stav, poza uvijek u nezaobilaznoj povezanosti sa stanjem aktera koji su često nagi, no nije ponuđena ili nametnuta erotska komponenta. Više se čini da je ta nagost jedna od oznaka stava, a nameće se ideja osobnog, intimnog propitivanja sebe unutar prostora i vremena na koje smo trajanjem života osuđeni. Ova izložba nudi ideju rituala kroz dva segmenta. Jedan je ritualno ponašanje, kretanje, poziranje motiva, a drugo se očituje postupcima autora. Nejasni obrisi motiva nude nadrealne asocijacije. Otklon od prepoznatljivosti lika, osobe, odustajanje od identiteta pojedine figure, nudi dojam tajnovitosti i kod promatrača izaziva zanimanje. Autor, instinktivno, ali promišljeno podastire scene s kojima se na nivou intuicije, spoznaja ili kontemplacije možemo solidarizirati. Situacije koje su ponuđene neminovno nam otkrivaju naša osobne doživljaje koje smo osvijestili ili možda još nismo. U predstavljenim sekvencama, hrabro, možemo prepoznati sami sebe”, naglasio je kustos.

Uništavanje piksela

Autor pojašnjava: “Sve fotografije snimljene su telefonom, te sam potom raznim tehnikama uništavao piksele. Nisu fiksirane, pa sam onda obrađivao vodom i drugim sredstvima, a premazane su brodskim lakom na bazi ulja. To je kritika moderne tehnologije, te zaista pomalo podsjeća na fotografije snimljene camerom obscurom. Puno sam eksperimentirao da dođem do ovakvog rezultata, puno stvari se dogodi greškom, koja na kraju ispadne dobra te sam je razvijao dalje. Dugo je trebalo da dođem do neke optimalne razine, ali još uvijek je sve to u procesu i vjerujem da se može uraditi još bolje.”

 

Aleksandar Sascha Kuzman rođen je 1967. godine u Novom Sadu. U Bujama živi od 1982. godine, iako je i prije često ovdje boravio. Kreativnim poslovima bavi se od 1993., od kada živi u Berlinu. Sudjelovao je na nekoliko kolektivnih izložbi i priredio više samostalnih. Zajedno sa Nihadom Ninom Pušijom, sarajevskim fotografom koji stvara u Berlinu, osnovao je Kiklop Photo Factory, u sklopu kojeg ostvaruje više projekata. Za fotografiju pod naslovom „Rob“, na temu „Sloboda“, u organizaciji Amnesty Internationala, osvojio je drugu nagradu. Radio je u galeriji Bethanien Kreuzberg, surađujući sa mnogim suvremenim umjetnicima. Dugi niz godina bavio se dokumentarnom fotografijom. Nakon izlagačke pauze, okušava se na području umjetničke fotografije i konceptualne umjetnosti. Živi i radi između Berlina i Istre.

Darijina izložba nosi naziv „Revizualizacija slučajnog“, a sastoji se od 11 drvenih struktura, od kojih je većina stolnog tipa, samo dvije su zidni reljefi, a dvije glatko oblikovane. Borkovsky kazuje kako ona, kroz veliki dio svog opusa, impresije ostvaruje uz poštovanje principa igre. “Ovaj put predstavljamo djela kojima autorica iskazuje vizualizacije koje tek indirektno dodiruju iskaze o socijalnom. Ovdje su na uvid osobnija propitivanja likovnih formi. Pred nama su vizualna istraživanja posvećena intimnim komunikacijama s materijalima koje umjetnica očito poštuje i koji ju iniciraju ka oblikovanju.  Za sve radove ovog projekta osnovni materijal je drvo. Na različitim oblicima uvijek su vidljivi tragovi prirodnog rasta. Ponekad su oni naglašeni, a ponegdje im se pridružuju tragovi decentnih intervencija autorice. Čini se da ona najprije izabire oblik. Ovaj izbor nije vezan za neku zamišljenu formu, nije dosljedan, već je oslonjen da izgrađivanje odnosa sa svakim od raznorodnih oblika. Proces se nastavlja koncentracijom na pojedinu izabranu početnu formu. Promišljanje inicira djelovanje, intervencije.  Za ovaj postav izabrani su radovi koji nude ideju geometrijskih formi kao prevladavajućih. U manjini su prisutni i oni koji naglašenije podržavaju zatečene organičke modalitete. Umjetnica se poigrava, čini se, nađenim, zapaženim, njoj zanimljivim oblicima. U prvi tren nismo sasvim sigurni kreće li autorica od oblika ili teksture koju redefinira, preoblikuje u plohu artificijelnog predmeta. Tako je pred nama ponuda heterogenih radova. U postavu, prema finalnom izboru, možemo razlučiti one na kojima je poštovan „nađeni“, zapaženi oblik kojemu slijede tek neznatne intervencije. Tako na nekim radovima zapažamo stari, hrđavi  čavao ili spojnicu. Drugu grupu čine trodimenzionalne forme na kojima zapažamo znatne autorske intervencije. Treća grupacija radova su reljefi. Na njima nalazimo mješavinu spomenutih tendencija. Ovdje su očitiji koloristički istupi jer ih autorica doživljava kao područja slike. No, i ovdje nalazimo umjerenije, usklađenije prostore kojima dominira reljefnost, tekstura i umjereni kolor. Reljefni radovi podložni su igri sklapanja tekstura. Kao sastavnice, uz njih, nalazimo kolorističke intervencije koje ponegdje naglašavaju elemente kao granična područja komponenti. Ponegdje ih akcentiraju jer ih nalazimo na cijelim segmentima pozadine reljefnih površina. Kao i kod objekata, autorica ponekad ostavlja vizualne tragove, ne poštujući sasvim prirodni tijek godova, slojeva, strukture materijala. Očita je suradnja autorice i materijala, a opći dojam je da umjetnica na neki način sprema, spašava, arhivira i decentno uređuje zapažene/nađene drvene segmente.”, ističe kustos.

Zemlja i zrak

“Projekt je nastao u suradnji s Eugenom, on je iz mnoštva mojih radova napravio odabir ovih koji su ovdje izloženi, te se ponajviše bazirao na geometrijskim formama. Kiparstvom i slikarstvom se bavim dugi niz godina, a mi smo se prvi put susreli kada je u svibnju otvarao moju slikarsku izložbu u Rijeci, a sada smo ponovo surađivali s mojim kiparskim radovima. Kad radim u kiparstvu radim samo u drvu. Ovdje su predstavljeni radovi nastali u većem rasponu godina. Zastupljena su dva ciklusa, prvi su oni koji imaju bolje zemlje, te predstavljaju istarsku zemlju i grublji su i snažniji, dok dva rada koji imaju plave note i predstavljaju seriju “zrak”. Uvijek radim u različitim vrstama drva, uživam u njegovoj teksturi, njegovoj čistoći, a svako drvo ima sebi svojstvenu dušu. Ovdje dominira hrast, a dva rada su rađena u kalifornijskom libocedru iz opatijskog parka, koji je bio srušen za vrijeme oluje. Izložena su i dva reljefa naziva Senj i Lopar, koji pričaju drugačije priče i predstavljaju sjećanja iz mog djetinjstva. Ima puno upliva boje, neki radovi su gotovo slikarski obrađeni. Poštujem  materijal, koji put ostavljam i čiste godove materijala, ali igram se dosta i bojom, nanesenom i brušenom”, rekla je umjetnica.

Darija Stipanić, rođena 1973. u Rijeci. Diplomirala 1997. na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Rijeci; smjer Likovna kultura s temom „Ikonografija Dalijeve skulpture” kod mr. Ervina Dubrovića i kiparstvo kod mr. Josipa Diminića. Sudjelovala na nizu skupnih umjetničkih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu (Južnoafrička Republika, Poljska, Srbija, Slovenija, Italija, Slovačka, Meksiko, Kina, Litva, Makedonija, Japan, Bugarska…). Bavi se kiparstvom, slikarstvom te povremeno grafikom. Članica HDLU Rijeka. Dobitnica više međunarodnih nagrada i priznanja.

Tekst Lidija KUHAR i Marko ŠORGO

Fotografije Marko ŠORGO

Leave a Reply


5 − = 2

KULTURISTRA – Webpage of the Department of Culture of the Region of Istria


Kulturistra.hr is a website project that was startedby the Region of Istria and Metamedij Association with the goal to develop the cultural information services in the Region of Istria.
The project wants to offer information about recent events, as well as give access to different data bases, which will contain information about all the people involved in the Istrian cultural scene, cultural events, international contests, and potential international partners. This project aims to improve the communication on the vertical and horizontal level, which means between cultural institutions of the Region of Istria, between institutions and artists, and between the cultural institutions, artists, and the public.

CONTACT US

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2021 | Impressum