Josip Pino Ivančić o GYNJDD u Pulskoj filmskoj tvornici

„Retroaktivno konstruirano disidentstvo“

• Tekst, foto i video Daniela KNAPIĆ

• U Klubu Pulske filmske tvornice prošlog je tjedna poznati pulski performer, glazbenik i konceptualni umjetnik Josip Pino Ivančić predstavio još jedan svoj neobičan projekt. Ovaj je put to bio njegov „obračun s prošlošću“, odnosno razdobljem u kojem je bio aktivni član banda Gustaph y njegovi dobri duhovi, preteče današnjih Gustafa. Zvuk tog banda, izraslog na krilima alternativnih 80-ih, bio je ekstremno drugačiji od današnjeg prepoznatljivog i znatno komercijalnijeg stila Gustafa.

Pino je na sebi svojstven pomaknut način (tradicionalno odjeven u svoj zaštitni znak- Uljanikov trliš) ovim multimedijalnim događajem dao komentar na to vrijeme i događanja u bandu, ne ulazeći detaljnije u analizu razloga zbog kojih je došlo do konceptualnog zaokreta i razilaženja izvornih članova.

Okosnica večeri bila je projekcija „eksperimentalnog proširenog filma Slučaj GYNJDD“, nagrađenog posebnim priznanjem na Festivalu dokumentarnog rock filma DORF 2017. za „inovativan i hrabar autorski pristup kojim je aktivno uključio gledatelja i artikulirao svoje mišljenje o nekadašnjem sastavu, uz izvrsno preispitivanje mogućnosti medija.“

Film počinje arhivskom VHS snimkom danas poznatog slovenskog fotografa Janija Štravsa. Na njoj se vidi Pino kako u sklopu nastupa GYNJDD-a u ljubljanskom klubu FV112/15. izvodi performans/događanje zvučne degradacije, koje se završava zamaltiranjem audio (MC) kazete 90 min (snimkom zvučne atmosfere te večeri) u zid kluba i potpisivanjem te “rane”/“fleke“.

„Umjesto da idem štemat macom i skalpelom po tom zidu (koji možda više i ne postoji!?) i otkopam tu kazetu“, kazao je Pino- „ja cu otkopavati/ zakopavati ovo večerašnje i dovečerašnje vrijeme, a vi možete ulijetati i intervenirati (kao kod improvizacije) da sklopimo sound i/ ili vizuelne sekvence…“

Osim spomenute snimke, film koji se više puta vrti na repeat, sadrži i arhivske fotografije iz tih ranih dana banda, dok se paralelno cijelo vrijeme pušta snimka GYNJDD glazbe. Također, kao podsjetnik na tehnologiju tog vremena na bočni zid je projicirano svjetlo sa starinskog projektora. Povrh svega, ekipa PFT-a je snimala cijeli događaj kao istraživački materijal za svoje buduće projekte, kao i moguću nadogradnju ovog. Najzanimljivije je to što je Pino cijelo vrijeme čitao svoje tekstove u kojima promišlja to GYNJDD razdoblje i nastoji ga protumačiti kroz prizmu kako osobne tako i univerzalne povijesti.

U jednom od duljih pasusa koje je pročitao uz ostalo kaže: „Satkani smo od svojih povijesti – naša su djela rezultat životnih iskustava ,naših ne/sigurnosti i osobnih stremljenja ka budućnosti… tako da idem rušiti ideju izvedbe, šireći granice autentičnog i lažnog i tu nitko ne može biti nevin i sve ima svoju cijenu.

Ovaj tzv. „rockumentary“ film koristim kao socijalno ogledalo, odnosno način na koji se osobe vide i kako se prema njima odnose drugi ljudi, te što same osobe misle da drugi o njima misle. Vrlo složeni procesi socijalne interakcije ključni su u temi o čemu svjedoči i anegdota: “Čini mi se da sam htio naslikati sebe, a sad pitam tebe jesam li to ja?”.

Polarizacija viđenja samoga sebe: kako sami sebe vidimo, a kako nas vide drugi, tek je naznaka beskonačnih različitosti pristupa načinu na koji percipiramo samog sebe. Postoji velika razlika u tome kako sami sebe doživljavamo, a kako se predstavljamo svijetu.

Kao što samopoimanje poput “mentalnog ogledala” odražava kako sami sebe vidimo, tako to nije samo puki skup fizičkih osobina već odražava emotivna stanja, želje i potrebe, vrijednosti i uloge koje krijemo u sebi. Pojedinac je često razapet između realnosti, želja i očekivanja, odnosno onoga što on zaista jest, onoga što bi želio biti i ono što bi trebao biti prema očekivanjima drugih.

Hoće li se prikazati u obličju u kojem nastupa prema okolnom svijetu ili će dopustiti promatraču uvid u proces vrednovanja je neminovno subjektivna tema, no istovremeno portret nikada nije direktno naslikan, odnosno on se bazira na odrazu u zrcalu ili interpretaciji preko fotografije i time je zapravo najposredovaniji oblik portreta, a opet najosobniji, čime dolazimo do situacije da gledamo svoj autoportret, autoportret koji gleda nas, nas koji smo sebe gledali da bismo gledali autoportret.

Ovo je moj pokušaj ne samo da razumijem generaciju i konstelaciju koja je stvorila tu “fascinantnu” kulturnu produkciju osamdesetih, već i da dekonstruiram neke povijesne činjenice tog društva i retroaktivno konstruirano disidentstvo.“

Upravo zbog te dekonstrukcije i samo je svoje čitanje Pino distorzirao različitim zvučnim efektima, stvarajući još jedan muzički sloj i rastačući izgovoreno do nerazlučivosti, ukazujući time na prolaznost i efemernost svakog ljudskog iskustva i postignuća.

Nastavak večeri vodila je filmašica PFT-a Sanda Letonja-Marjanović, koja je bila članica grupe u toj ranoj fazi GYNJDD-a. Taj je blok bio zamišljen kao razgovor s autorom i još nekima od članova prve GYNJDD postave o filmu, alternativnoj sceni 80-ih i djelovanju unutar benda, međutim dogodio se manji incident (publika se pitala da li je i on bio namješten?) koji je to onemogućio. Tako su ostali akteri tematiziranog razdoblja te večeri ostali zastupljeni samo izvadcima iz njihovih odgovora na pitanje o mogućem ponovnom okupljanju, koje je Ivančić pročitao u sklopu svog performansa. Oni se, uglavnom, vrte oko teze da to nije izgledno, budući su se svi promijenili i usmjerili u neke svoje različite vode. Pino je na kraju naglasio kako je ovaj performans bio glazbeno-improvizacijski eksperiment, ali ujedno i hommage tim vremenima i pripadajući starim analognim tehnologijama audio i video reprodukcije.

Leave a Reply


9 − 1 =

KULTURISTRA – Webpage of the Department of Culture of the Region of Istria


Kulturistra.hr is a website project that was startedby the Region of Istria and Metamedij Association with the goal to develop the cultural information services in the Region of Istria.
The project wants to offer information about recent events, as well as give access to different data bases, which will contain information about all the people involved in the Istrian cultural scene, cultural events, international contests, and potential international partners. This project aims to improve the communication on the vertical and horizontal level, which means between cultural institutions of the Region of Istria, between institutions and artists, and between the cultural institutions, artists, and the public.

CONTACT US

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2022 | Impressum