Kulturni centri u Hrvatskoj – razgovor s prof. Sanjinom Dragojevićem

04.03.2013.

Prof. Sanjin Dragojević pre­da­je „Sociologiju kul­tu­re i masov­nih komu­ni­ka­ci­ja“ na Fakultetu poli­tič­kih zna­nos­ti Sveučilišta u Zagrebu. Uz autor­stvo tri­ju knji­ga, pro­fe­sor Dragojević je obja­vio znans­tve­ne i struč­ne rado­ve u Hrvatskoj i ino­zem­s­tvu te ure­dio neko­li­ko knji­ga. Primarni inte­re­si su mu filo­zo­fi­ja i soci­olo­gi­ja kul­tu­re, kul­tur­ni razvoj, inter­na­ci­onal­na kul­tu­ral­na koope­ra­ci­ja, kul­tu­ral­ni menadž­ment te infor­ma­cij­ski i komu­ni­ka­cij­ski sustavi.

 


 Koji su naj­ve­ći iza­zo­vi s koji­ma se danas susre­ću kul­tur­ni cen­tri?[lang_hr]
– Kad govo­ri­mo o Hrvatskoj to je sva­ka­ko nji­ho­va pro­duk­tiv­nost, dak­le, na koji način cen­tri koris­te infras­truk­tu­ru koja je zapra­vo vrlo veli­ka i koja pred­stav­lja ink­lu­ziv­nu infras­truk­tu­ru hibrid­nog karak­te­ra.  Takva infras­truk­tu­ra ima ele­men­te vizu­al­nih umjet­nos­ti, izved­be­nih umjet­nos­ti, raz­li­či­tih umi­je­ća, radi­oni­ca itd. S dru­ge, pak, stra­ne sve nagla­še­ni­ja je i druš­tve­na poza­di­na dje­lo­va­nja sva­ke kul­tur­ne ins­ti­tu­ci­je, a poseb­no cen­ta­ra za kul­tu­ru jer su oni važ­ni za pro­ji­ci­ra­nje lokal­nog kul­tur­nog razvo­ja i lokal­nog druš­tve­nog razvo­ja. Oni su u tom smis­lu sre­diš­nja tije­la za izra­ža­va­nje i arti­ku­li­ra­nje tak­vih inte­re­sa tako da je i to važ­no. Ono što se, tako­đer, tre­nut­no oče­ku­je od cen­ta­ra za kul­tu­ru je da napra­ve svo­je stra­te­ške pla­no­ve i da iska­žu koje su nji­ho­ve naj­bit­ni­je odre­diš­ne toč­ke, odnos­no što su oni zapra­vo sprem­ni napra­vi­ti za gra­đan­sku ini­ci­ja­ti­vu unu­tar koje dje­lu­ju, u kojem raz­dob­lju i s kojim sredstvima.[/lang_hr]

 
Koja je ulo­ga umre­ža­va­nja kul­tur­nih cen­ta­ra? Zašto je to važ­no? Koje su pred­nos­ti tak­vog udruživanja?
– Umrežavanjem kul­tur­ni cen­tri se bolje koris­te jer napros­to ima­te puno više kul­tur­nih resur­sa kad umre­ži­te odre­đe­ne cen­tre. Tada oni mogu ima­ti zajed­nič­ke pri­ori­te­te, mogu ima­ti taj jedan oblik dje­lo­va­nja koji je holis­tič­kog tipa, koji je među­sob­no koor­di­ni­ran i koji omo­gu­ću­je da, u dužem vre­men­skom peri­odu, cen­tri pos­tig­nu one rezul­ta­te u kul­tu­ri i umjet­nos­ti koje samos­tal­no nikad ne bi mogli pos­ti­ći. Kulturni cen­tri zna­ju vrlo čes­to komu­ni­ci­ra­ti među sobom, ali ne sura­đu­ju tako da je bit mre­že upra­vo raz­mje­na pro­gra­ma i iskus­ta­va, ini­ci­ra­nje novih pro­gra­ma koji se možda isto­vre­me­no mogu pokre­nu­ti na više razi­na i gdje sva­ki od kul­tur­nih cen­ta­ra obav­lja ono za što je naj­bo­lje osposobljen.

 

Da li je u Hrvatskoj pre­poz­na­ta potre­ba za osni­va­njem naci­onal­ne mre­že kul­tur­nih cen­ta­ra od stra­ne nad­lež­nih ins­ti­tu­ci­ja i aktera?
– Kad su u pita­nju tak­ve ins­ti­tu­ci­je one mogu doći odoz­go i odoz­do. Kod nas je obi­čaj da se oče­ku­je da dođu odoz­go. Kulturni cen­tri nisu u ovoj fazi sma­tra­li da tre­ba to doći odoz­go nego da može doći kao nji­ho­va vlas­ti­ta želja, kao ono oko čega se oni tru­de i što će zapra­vo defi­ni­ra­ti nji­ho­vu buduć­nost. Upravo iz tog raz­lo­ga oni žele svo­je­volj­no dje­lo­va­ti i biti pre­poz­na­ti u svo­joj oko­li­ni kao ins­ti­tu­ci­je koje uvo­de cen­tre kul­tu­re u novu eru više otvo­re­nih kul­tur­nih cen­ta­ra nego zatvo­re­nih kao što su bili do sada, više nak­lo­nje­nih komu­ni­ka­ci­ji i raz­mje­ni pro­gra­ma nego na mono­lit­nos­ti vlas­ti­tih ini­ci­ja­ti­va u kul­tu­ri. Dakle, tre­bao bi se una­pri­je­di­ti i taj jedan ele­ment među­sob­ne komu­ni­ka­ci­je i raz­mje­na ne samo pro­je­ka­ta, raz­li­či­tih deba­ta i tomu slič­no, nego i orga­ni­zi­ra­nje među­sob­ne komu­ni­ka­ci­je i među­sob­nih pri­ori­te­ta što tako­đer omo­gu­ću­je da budu i vred­no­va­ni na višoj razi­ni odnos­no da se na taj način mogu tako­đer pot­vr­di­ti kao kul­tur­na žari­šta bez koji sre­di­na zapra­vo ne može.

 
Koliko zaos­ta­je­mo za Europom po pita­nju kul­tur­nih centara?
– Neki naši kul­tur­ni cen­tri su izu­zet­no dobri i ima­ju veli­ki broj aktiv­nos­ti, jaku umre­že­nost te oso­be koje mno­go pri­do­no­se kul­tur­nom razvo­ju. U tak­vim cen­tri­ma pro­gra­mi se odvi­ja­ju tije­kom cije­log dana i oso­be koju su dio tog kvar­ta, gra­da ili odre­đe­ne sre­di­ne ima­ju moguć­nost aktiv­no se uklju­či­ti, ne samo pasiv­nim pro­ma­tra­njem nekih vido­va kul­tur­nog ili umjet­nič­kog stva­ra­laš­tva, nego defi­ni­ra­njem onih pri­ori­te­ta koji će ozna­či­ti kul­tur­ni razvoj u nepo­sred­noj budućnosti.

 
Upoznati ste s pul­skim Društvenim cen­trom Karlo Rojc koji okup­lja sto­ti­njak udru­ga raz­li­či­tih dje­lat­nos­ti. Kako gle­da­te na tak­vo jed­no nas­to­ja­nje na lokal­noj razi­ni da se raz­li­či­te udru­ge spoje?
– To je sva­ka­ko jako važ­no. Kod Karlo Rojca u pita­nju je ini­ci­ja­ti­va koja je dois­ta važ­na na europ­skoj razi­ni. Situacija je tak­va da zapra­vo grad­ska upra­va pla­ća fik­s­ne mate­ri­jal­ne tro­ško­ve što omo­gu­ću­je svim tim udru­ga­ma da budu u jed­nom pros­to­ru i da budu među­sob­no aktiv­ni. Radeći izrav­no s nji­ma došao sam do zaključ­ka da se radi o jako zna­čaj­noj grad­skoj ini­ci­ja­ti­vi, ali isto­vre­me­no i o ini­ci­ja­ti­vi koja pri­do­no­si razvo­ju samo­ga gra­da, naro­či­to van turis­tič­ke sezo­ne kad pos­to­ji potre­ba za kul­tur­nim pro­gra­mi­ma. Postoje odre­đe­ne mane, a to je da koor­di­na­ci­ja nije uvi­jek jako dobra i na tome bi tre­ba­lo pora­di­ti. Međutim, rela­tiv­no dugim iskus­tvom i ta se situ­aci­ja tako­đer pobolj­ša­va. Dobro je što je grad pre­poz­nao ini­ci­ja­ti­vu i što i dalje sli­je­di nje­zi­no odvijanje.

 

Tekst: L.Z.

Foto: pri­vat­na arhi­va prof. Sanjin Dragojević