Trećeg dana festivala u Pazinu je gostovao PR stručnjak Drago Perić koji je održao predavanje pod nazivom „Zašto priopćavamo“. Drago Perić bavi se marketingom i odnosima s medijima, a iskustvo je stekao na „Radiju 101“.  Predavanje  „Komunikacija s javnošću“ dolazi iz prirode društvenih odnosa, a danas je potreba za javnim posredovanjem osobnih ili društvenih aktivnosti podržana jednostavnim i moćnim komunikacijskim alatima koji su sredstva (ne uvijek!) odgovornog ponašanja prema sebi i drugima. Na predavanju smo tako mogli čuti nešto o odnosima s javnošću koji su zapravo funkcija upravljanja, a uspostavljaju i održavaju uzajamno korisne odnose između organizacije i njezinih javnosti. Uloga odnosa s javnošću je tako i savjetovanje (konzultanti), upravljanje komunikacijskim procesima (menadžeri), zastupanje i predstavljanje (glasnogovornici) te samo posredovanje (lobisti). Profesor Perić naglasio je kako nam PR najviše služi kako bismo održali i stvorili reputaciju, pa makar ponekad PR-ovci samo kupuju vrijeme ili legalnim metodama odvraćaju od određenih situacija koje bi mogle naštetiti tom nekom određenom subjektu kojega zastupaju. PR može biti i manipulacija jer je bitno kako i kada plasirati određenu temu u javnost. Potragu za istinom treba zaboraviti, naglasio je profesor Perić jer danas je zapravo krucijalna samo određena percepcija koja se stvara u javnosti, a PR-ovcu je pri tome uvijek vrlo bitno što publika misli. PR je tako i vođenje igre te pozicioniranje određene marke ili proizvoda uporabom ključnih poruka. U toj težnji da se dopre do krajnjeg korisnika uvijek treba biti drugačiji i nov, a to se najlakše može postići ako se zadovolje četiri dimenzije (socijalna, funkcionalna, mentalna i duhovna).  Iako proizvodi stimuliraju zadovoljstva (neuromarketing), oni ipak trebaju donekle stajati iza tih poruka koje odašilju, jer inače neće opstati na tržištu, na kraju je zaključio profesor Perić.

Nakon kratke pauze program je nastavljen predavanjem mladog kulturnog antropologa Noela Šurana pod nazivom “Audiografije – igrajmo se tradicijskom glazbom”. Ciklus „audiografija“ zapravo je niz radova tradicijske glazbe kojima je Noel udahnuo novi život svojevrsnim eksperimentiranjem sa zvukom ili ritmom. Stanje s tradicijskom glazbom je takvo da je stalno prisustvo istih melodija koje se ponavljaju na svim javnim prezentacijama dovelo do polaganog odumiranja te glazbe, unatoč borbi određenih institucija i organizacija da spriječe taj proces odumiranja i gubljenja različitosti. Upravo se zbog toga Noel i bavi ovim radom kako bi publici pokazao svo bogatstvo istarske glazbe, a eksperimentira kako bi očuvao tu raznolikost. Cilj njegovog projekta je tako akcentiranje činjenice da je nematerijalna kultura živa tradicija, što podrazumijeva konstantnu izloženost transformacijama i modifikacijama. Dok se god tradicijska glazba mijenja ona živi i biti će prisutna, a kada se to izgubi onda će i ta glazba odumrijeti i biti pospremljena u muzej, naglasio je Šuran.

U nastavku programa imali smo priliku vidjeti eksperimentalni film Elvisa Lenića „Ethan“. Riječ je o novom filmu u produkciji „Šikuti machine“ u režiji Elvisa Lenića u kojem se vizualno zvučnim prožimanjem (zvučna podloga je naime iz filma Johna Forda iz 1956. godine) stvara jedan pomaknuti svijet. Film je posveta jednoj ikoni Savičente i jednom kultnom westernu.

Drugi film koji smo vidjeli bio je svojevrsni prikaz prethodno predstavljenog antropologa, likovnog pedagoga i muzičara Noela Šurana i njegovog stada ovaca. Autorica filma je Ida Skoko, a isti nosi ime „ŠuraNoveOvce“. U ovome radu Noela upoznajemo kao svojevrsnog dizajnera ovaca, kao pastira koji se upliće u erotski život svojih ovaca kako bi ih učinio likovno zanimljivima. Sve domaće životinje je stvorio čovjek. On je na neki način njihov Bog, jer modelira prostor oko sebe i određuje kako će te ovce izgledati već prije njihovog rođenja (raznim križanjima i intervencijama). Životinje oplemenjuju pejzaž, a Noel je pokušao od samog šišanja ovaca napraviti likovni proizvod. Ljudi se zapitaju o etičnosti tek kada neka stvar uđe u muzej, a upravo tim pitanjima se i bavio Noel u prikazanom filmu.

Nakon projekcija filmova uslijedila je porečka ženska vokalno instrumentalna skupina Brajde koja se predstavila sa 16 pomno odabranih vokalnih izvedbi iz istarskih davnina otpjevanih na tanko i debelo, a riječ je bila o predstavljanju multimedijalnog projekta „Kartulina“.

Nakon završetka službenog dijela programa večer je upotpunio i DJ Farky koji je još dugo puštao glazbu raspoloženoj publici.

Tekst i foto: Branko Vasiljević