ŠTO JE ČOVJEK? – HUMAN: vrijedan dokumentarac „u 3 glasa“

Na 72. filmskoj Mostri, početkom rujna u Veneciji, proslavljeni autor Yann Arthus-Bertrand predstavio je svoj novi dokumentarni film, HUMAN („Čovjek“ ili „Ljudsko“), sada dostupan i na You tubeu. Ovaj epski posao odradio je u tri godine s posvećenim timom 30-tak suradnika (novinara, snimatelja, prevoditelja), u 60 zemalja svijeta, pokušavajući odgovoriti na pitanje: što je to što nas čini ljudima? Ujedno, Human je puno više od običnog filma. Radi se o složenom projektu kojim se želi ukazati na krhku međupovezanost ljudske obitelji, pokrenuti značajnije promjene i prije svega osnažiti aktivnosti usmjerene na pomoć najranjivijim zonama, gdje nemilosrdno haraju glad, bijeda i ratovi.

hum2

Yann Arthus-Bertrand je čovjek impresivne biografije, fotograf i poznati stručnjak za zračne fotografije, ali i cijenjeni eko-aktivist. Objavio je mnoge knjige, uključujući monografiju „Zemlja od gore“, izdanu na 24 jezika i prodanu u više od tri milijuna primjeraka. Svoj prvi film, Home (Dom), režirao je 2009. godine. To vizualno besprijekorno, duboko potresno, izvješće o stanju planeta do sada je privuklo više od 600 milijuna gledatelja diljem svijeta. Film je proglašen najvažnijim ekološkim filmom desetljeća. Arthus-Bertrand pet je godina na francuskim javnim TV postajama vodio poznatu emisiju „Zemlja od gore“, istražujući probleme okoliša. S Micheal Pitiotom je 2011. snimio film „Planet Ocean“, a njihova se suradnja nastavila i na drugim projektima, uključujući film Terra, koji bi trebao biti objavljen koncem ove godine.

U Parizu je 2009. lansirana i od tada je svijet obišla Yannova velika izložba video portreta „7 milijardi Drugih“. Riječ je o osobnoj refleksiji koja se rasprostire preko više od 30 godina i bila je prvi korak na putu koji je Arthus-Bertranda doveo do projekta HUMAN, o kojem kaže: „Ja sam ljudsko biće među sedam milijardi drugih: Već 40 godina fotografiram naš planet i ljudsku raznolikost i osjećam da čovječanstvo nije napredovalo. Mi se još uvijek ne uspijevamo pomaknuti. Danas u ljudskim licima, njihovim pogledima, njihovim riječima vidim moćan način prodiranja u dubinu ljudske duše. Svaka ljudska interakcija nas pomiče. Svaka životna priča je jedinstvena. Uranjanjem u iskustvo Drugoga, osjetio sam poriv za razumijevanjem. Naposljetku, što je danas ljudsko biće? Koji je smisao ljudskog života? Jesu li naše razlike tako ogromne? Ne dijelimo li više vrijednosti no što mislimo? Osjetio sam poriv postaviti sva ta pitanja, pričati o ljudskoj vrsti. Sa svojim timom, krenuo sam u tu potragu s velikom poniznošću i uzdržanošću. Proputovali smo 60 zemalja, snimili preko 2000 intervjua… putovali smo kako bi susretali Druge. Bilo je onih koji su pričali, ali posebno su mi vrijedni oni koji nikada ranije nisu pričali. Oni koji su prvi put ispričali svoju životnu priču.

hum1

Smještajući u središte filma patnje koje opsjedaju čovječanstvo – siromaštvo, rat, izbjeglištvo, homofobiju – činio sam izbore. Predane, političke izbore. Ali ljudi su nam pričali o svakojakim temama: od poteškoća u njihovom odrastanju, do njihove potrage za ljubavlju, srećom. Upravo to bogatstvo ljudskog izraza u srcu je filma „Human“ i u rezonanciji je s ljepotom svijeta.

Ovaj film donosi glasove svih muškaraca i žena koji su mi ispričali svoju životnu priču. Postao je njihov glasnik. Stvorio sam film o kojem sam sanjao, moja najveća želja je da ga svatko prihvati na vlastiti način, da organizira projekcije i postane Ambasador inicijative Živjeti zajedno.“

Kao i svaka priča, i ova ima početak. Jednog dana, u Maliju, Yann Arthus-Bertrand bio je zadržan kvarom helikoptera. Čekajući pilota, cijeli je dan proveo u razgovoru s jednim seljakom koji mu je, s velikim dostojanstvom i bez žalopojki, pričao o svom svakodnevnom životu, svojim nadama, strahovima i jedinoj svojoj ambiciji: hraniti svoju djecu. Yann je ostao duboko obilježen ovim susretom s čovjekom s kojim je osjetio veliku bliskost.

hum3

Krenuvši od pretpostavke da postoje neke univerzalno ljudske teme, ali je svaka priča jedinstvena, Arthus-Bertrand je u ovo zaljubljeno portretiranje ljudskosti krenuo kroz intervjue ljudi diljem planeta. Svi sudionici u filmu odgovarali su na ista pitanja – npr. što im znače pojmovi ljubav, sreća, sloboda, koja su najteža iskušenja njihova života i što su iz njih naučili, vjeruju li u život nakon ovoga, što bi poručili stanovnicima planeta i sl. Sve su to vrlo osobna pitanja, ali se istovremeno svi u njima prepoznajemo. Svi sugovornici snimani su izbliza, s crnom pozadinom, tako da imamo dojam da smo s njima u prisnoj komunikaciji, dok nam pričaju neku svoju priču. Bilo da govore o ratu ili smislu svog postojanja, samo njihove riječi, ton njihova glasa, melodioznost njihova jezika (u filmu se može čuti čak 63 različita jezika) i njihova lica pričaju o njima, dirajući nas na tako mnogo načina i razina, čineći opipljivim to tako traženo i naizgled nedostižno zajedništvo čovječanstva; činjenicu da smo svi, tako bolno „krvavi ispod kože“, doista jedna velika obitelj. Kako bi nam pružio dodatnu mogućnost promišljanja o temama o kojima razglabaju snimljene osobe, nakon svakog tematskog bloka intervjua u filmu slijede snimke iz zraka koje su poetične, ali i kritične, prikazujući alarmantno stanje planeta i ogromne razlike između preostalih, „usporenih“ tradicionalnih zajednica i užurbanog ludila „razvijenog“ svijeta. Human se promovira kao „film s tri glasa“, jer je u njemu, osim ljudskih glasova u intervjuima, te glasa Zemlje koji nam se nudi kroz vizualne blokove, majstorski uklopljen i glas glazbe, koja pruža dodatnu čar fascinantnim snimkama iz zraka. Autor, Armand Amar, stvorio je vrlo eklektičnu zvučnu kulisu koja kao da izvire iz srca čovječanstva: „Moja ideja za Human bila je da stvorim svojevrsnu usklađenost s intervjuima kroz glazbu koja će prenijeti iste emocije. Želio sam da se stvari otvore, da se naša srca otvore, da se otvori tuga bez mogućnosti uzmaka. Human je bio jedan od rijetkih trenutaka u mojoj karijeri komponiranja glazbe za film gdje sam mogao izraziti sve te različite kulture, radeći istovremeno s minimalističkom glazbom i sa svim tim glazbenicima i pjevačima iz cijelog svijeta.“

Osim priča „običnih“ ljudi, u film su upleteni i odgovori nekoliko „celebritya“, poput glumice Cameron Diaz, generalnog sekretara UNa Ban Ki Moona, Microsoft bilijunera Bill Gatesa i dr. Međutim, najsnažnije i najpotresnije su priče potlačenih, poput afričkog muškarca koji rezignirano priča kako on i obitelj više nemaju drugih opcija osim čekati smrt, zatim meksičke djevojčice koja od 11 godine živi na cesti i sjeća se uputa pokojnog oca da se nakon svakog pada mora podignuti i nastaviti dalje, kineske radnice koja priča o neljudskim, doslovno robovlasničkim, uvjetima u njihovim tvornicama ili pak iskaza poljoprivrednika iz Indije i Pakistana koji pričaju o groznom stanju bez vode i hrane u koje su ih deforestacijom i invazivnim poljoprivrednim metodama dovele međunarodne korporacije,uzrokujući masovna samoubojstva koja se danas već broje u stotinama tisuća. O tome je jedan indijski novinar ispričao: „Ove sam godine pratio vrlo tešku sušu u zapadnoj pokrajini Maharaštra. S jedne strane gledao sam ljude koji se suočavaju s bijedom povezanom s krizom nedostatka vode. S druge strane, promatrao sam kako raste višekatnica s bazenom na svakom katu. Nije riječ od dva, tri kata, već o izgradnji dva tornja blizanca u Bombaju, od kojih svaki ima 37 katova, odnosno ukupno 74 bazena. Išao sam vidjeti tko to gradi, tko su radnici i svi su bili ljudi sada bez zemlje, marginalizirani poljoprivrednici koji su svoja sela morali napustiti kao izbjeglice zbog krize s vodom. Oni sada u gradovima grade naše bazene – kakvog li poniženja i nepravde! Mislim da sektor koji najbrže raste u Indiji nije software ili IT nego nejednakost. Dakle – da, to me čini bijesnim! Potpuno mi je neprihvatljivo vidjeti kako blisko je obilje nekolicine povezano s bijedom i patnjom tako mnogih…“

Jedna od novinara na filmu, Mie Sfeir, pričajući kako su radili i nastojali sa svakim ispitanikom postići da se osjeća udobno i opušteno, izjavila je da ju je najviše pogodio susret s vrlo siromašnom ženom iz pokrajine Uttar Pradesh: „Žena je vrištala od uznemirenosti i ljutnje. Nisam razumjela njen jezik, ali upućivala mi je toliko moćnu poruku da sam razumjela što mi govori! Osjetila sam univerzalnost njene patnje i briznula u plač. Tada me ona zagrlila i shvatila sam da se njena poruka odnosi i na velikodušnost.“

hum4

Možda najupečatljivija je izjava starog australskog aboridžina: „Neki od najvelikodušnijih ljudi koje poznajem uopće nemaju novaca. I tako bi trebalo biti. Kada nemamo novac,to je drugačiji stil života. U našem jeziku nemamo riječi poput „molim“ ili „hvala“ jer je to ono što se od nas očekuje, da dijelimo, dajemo što imamo. Danas moramo reći „molim“ i „hvala“, moramo prosjačiti stvari. U staro vrijeme bilo je normalno dijeliti, bio je to dio onoga što mi jesmo. I ne samo aboridžini, pretpostavljam da su ljudi diljem svijeta isto tako postupali prije novca. Ali danas postoje riječi kao „moje“, više ne dijelimo naše stvari, a to nas ubija kao bića, kao društvo i kao vrstu, ljudsku vrstu. Drugim ljudima uskraćujemo utočište, uskraćujemo im hranu, njihov opstanak, a sve isključivo zbog novca.“ Na istom tragu je i razmišljanje o sreći i slobodi Jose’ Mujice, bivšeg predsjednika Urugvaja: „Budite sretni malim, bez tereta prtljage, jer sreća je u vama, bez nje ništa nećete postići. Ovo nije slavljenje siromaštva već hvalospjev trezvenosti. Od kako smo izmislili potrošačko društvo, konzumerizam, ekonomija raste, jer ako ne raste mi vjerujemo da je to tragedija . Izmislili smo planinu površnih potreba. Živimo kupujući i bacajući, ali ono što doista trošimo jest vrijeme našeg života, jer kada ja ili vi nešto kupimo, ne kupujemo to novcem, već vremenom svog života koje utrošimo da bi taj novac zaradili, ali s jednom razlikom – da je jedina stvar koja se ne može kupiti – život. Život jednostavno protječe i velika je šteta koristiti ga gubeći našu slobodu.“

Naveli smo ovih nekoliko izjava i isječaka iz filma kako bi vas potakli da si priuštite odvojiti 4 i pol sata kako bi se upustili u zahtjevnu avanturu otkrivanja tog iznimnog materijala. Budete li inspirirani, možda vas to navede i na neku vlastitu veću ili manju akciju u pravcu zajedničkog boljitka. Jer – kažu autori – HUMAN je poziv upućen svima: poziv na razmišljanje o smislu koji možemo naći u našim životima, našim izborima i našim najdubljim uvjerenjima. Film prikazuje tamnu stranu čovječanstva, ali baca svjetlo i na ono najbolje u nama, jer svi mi unutar sebe imamo i jedno i drugo. To je poruka koju ovaj film pokušava prenijeti, da zajedno  možemo odgovoriti na izazove današnjice i sutrašnjice.

hum6

Od kako je 2005. stvorio Zakladu Good Planet, Arthus-Bertrand je pokazao veliku predanost obrazovanju za okoliš i eko-aktivizmu. Ta mu je predanost 2009. priskrbila i titulu Ambasadora dobre volje Programa za okoliš Ujedinjenih naroda. Uz svoju zakladu i potporu Zaklade Bettencourt Schueller, uspio je osigurati uvjete prema kojima ne samo da se ovaj film može besplatno prikazivati u kinima i na društvenim mrežama, već i dijeliti humanitarnim i nevladinim organizacijama koje mogu organizirati vlastite projekcije. U pripremi je i knjiga kao i niz drugih popratnih materijala, jer cijeli projekt ima nakanu globalne mobilizacije, dopiranja do što više od nas sedam milijardi, te okupljanja inicijativa i resursa zajednica na području humanitarnih, ekoloških i društvenih djelatnosti, što sveukupno ima potencijal izrastanja u pravi utjecajni društveni pokret.

Pogledajte tri dijela filma HUMAN i iskusite što nas to čini Ljudima:

Dio 1 bavi temama ljubavi, žena, rada i siromaštva.

Dio 2 priča o ratovanju, opraštanju, homoseksualnosti, obitelji i životu nakon smrti.

Dio 3 donosi teme sreće, obrazovanja, invalidnosti, imigracije, korupcije i smisla život

Priredila Daniela KNAPIĆ

Leave a Reply


9 − 8 =

KULTURISTRA – Web portal za kulturu Istarske županije

Kulturistra.hr je projekt koji su pokrenuli Istarska županija i Udruga Metamedij s ciljem razvoja kulturnog informacijskog servisa u Istarskoj županiji. Projekt teži ponuditi informacije o aktualnim događajima, ali i pružiti mogućnost pristupa različitim bazama podataka koje će sadržavati informacije o svim akterima u kulturi, kulturnim događajima, međunarodnim natječajima i potencijalnim međunarodnim partnerima. Ovim  projektom želimo pridonijeti boljoj komunikaciji na vertikalnoj i horizontalnoj razini, tj. istarskih kulturnih ustanova, između ustanova i umjetnika, te svih njih i šire kulturne javnosti.
Projekt financira Istarska županija.


KONTAKTIRAJTE NAS

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2017 | Impressum