Ples kao lijek – Razgovor s Koranom Daić

Od nedavno je u Puli moguće okušati se u jednoj novoj tehnici koja je kombinacija plesne i vokalne improvizacije: od 3. veljače, svakog petka u 19 sati, u Centru Gaia Holistic (3.kat DC Rojc) održavat će se Body lab radionice, na kojima će se polaznici upoznavati s tzv. Somatskim pokretom. Popričali smo o tome s voditeljicom radionica, Koranom Daić koja se u Pulu doselila iz Ansterdama, s dragocjenim dugogodišnjim iskustvom na području plesa, izvedbenih umjetnosti i street arta…

- Za početak, što je to Somatski pokret?

korana1Riječ je o procesu buđenja svijesti kroz tjelesnu percepciju – dodirom, dahom i vođenim pokretom, kroz koje učimo kako primijeniti tu svjesnost na kreativan i autentičan način. Ovakav pristup radu s tijelom otvara nam mogućnost spoznati i od-učiti automatske i ustaljene uzorke kretanja i povratiti prirodnu prilagodljivost i fluidnost u našem stajanju, kretanju i izražavanju. Prirodni pokret je pokret bez napora, pokret koji je podržan od sile teže, prostora i naše namjere. Satovi se temelje na praksama izvedenima iz VMI prakse (Voice Movement Integration Practice) koja kombinira i povezuje pokret, dah, glas, ples, iskustvenu anatomiju i tehnike fizičkog reprogramiranja. Kroz sve to zapravo istražujemo vlastitu prisutnost u svom tijelu, kao da mapiramo sami sebe i učimo iz direktnog vlastitog iskustva. Učimo obraćati pažnju na mudrost vlastitog tijela.

- Može li se, tada, reći da se u Somatskom pokretu ples koristi i kao lijek?

Da, ples i jest lijek, možda jedan od najiskonskijih načina da se čovjek poveže sam sa sobom, sa drugima i s elementima, ples utjelovljuje naš duh, spaja sve dimenzije našeg postojanja u jedan moment svjesne prisutnosti. Somatika nije specifična tehnika, više je to jedan proces utjelovljenja, kroz buđenje osjeta, svijesti o dahu, glasu, pokretu, namjeri, osjećanju, misli…

- Za nekoga tko nije upoznat s ovakvim korištenjem plesa, možeš li nam malo detaljnije pojasniti što se točno uči na Body Lab radionicama?

Prije svega, prakticiramo tzv. Aktivni dah, kroz seriju vođenih sekvenci pokreta koji integriraju disanje cijelog tijela i zvuka izravno sa fizičkom svijesti i pokretom. Od stajanja i prirodnog disanja evoluiramo u pokret tijela, potpuno svjesni daha, ravnoteže, odakle pokret kreće i kako se naše tijelo potpuno povezuje. Glas putuje disanjem i budi cijelo tijelo. Cirkulacija energičnog daha kroz tijelo vitalizira pokret i pojačava tjelesni potencijal za korana2potpuno i aktivno pokretanje tijela. Drugi važan element je tzv. Iskustvena anatomija, kao vodič u osvještavanju različitih tjelesnih sustava i njihovog utjecaja na kvalitetu pokreta. Osvješćujemo ih kako bismo potom mogli i mijenjati razne ustaljene uzorke kretanja koji su česti uzročnici raznih tjelesnih tegoba. Treće, ali ne manje bitno: puno se igramo, plešemo i istražujemo glas, pokret, prostor… Kroz plesno-vokalnu improvizaciju integriramo nove spoznaje te naše individualne procese dovodimo u interakciju s prostorom i drugima u prostoru. Sve to donosi višestruke zdravstvene, kako tjelesne tako i psihološke, pa i duhovne dobrobiti. Navela sam samo neke osnove toga što radimo i ovako ispričano sigurno ne može zamijeniti samo iskustvo, najbolje je sve to osobno doživjeti na radionici. Otvorene su za sve, bez obzira na iskustvo u plesu.

- Koji su bili tvoji „prvi plesni koraci“ i kako si došla do Somatskog pokreta?

Plesom sam se počela baviti davno, sa osam godina (1985), kad sam krenula na plesne radionice kod Mile Rackov u Zagrebu. Kasnije je iz tih radionica nastao plesni ansambl SEK-a (studentskog eksperimentalnog kazališta) čiji sam aktivni član bila do 1998. Nakon toga  bavila sam se raznim oblicima fizičkog izraza, kroz ulični teatar i lutkarstvo. Tako me je privukla i Somatika, koju sam studirala u Amsterdamu sa Patriciom Bardi,(ona je jedna od pionira koji su zajedno sa Bonnie Bainbridge Cohen pokrenuli tzv. Body-mind centering pristup rada sa tijelom)

- Koliko tebi osobno ples znači u životu, kako ga uklapaš u svoje druge životne aktivnosti, čemu te je naučio, koliko pomogao?

korana3Kroz ples sam odrasla i ples je uvijek bio dio mog života, ali ono što je meni najdojmljivije je činjenica koju sam shvatila – da kroz ples polako osvještavam sebe, poznate mi i nepoznate aspekte sebe. Počela sam zamjećivati vlastite misli, osjećanja koja stanuju u mome tijelu, sjećanja, stanja… Ples mi je pružio mogućnost da sve to utjelovim i izrazim ,da se ničega svojega ne bojim već da nađem konstruktivne načine i kontekste kako prihvatiti sebe baš onakvu kakva jesam u trenutku. Također, uvid da se to kakvi jesmo mijenja iz trenutka u trenutak. Moj interes je ljudska percepcija, kako se probuditi prema svome punom potencijalu, postati autentičan u načinu kako postojimo…

- Spomenula si i bavljenje lutkarstvom, jesi li i tu koristila ples?

Da, imala sam i to iskustvo… Svidjelo mi se, pogotovo čitav proces od crteža, stvaranja lutke i scenografije, do igre na kraju. Sa Daphne Zandberg u Amsterdamu smo pokrenule teater Tique za djecu. Namjerno se nismo koristile govorom već samo tijelom, pokretom i zvukom. Za mene ples nije neka posebna tehnika kretanja svog tijela, već je to svaki pokret koji je svjesno artikuliran. Svi plešemo. Pokretati lutku ili bilo koji objekt i oživjeti ga svakako zahtjeva razumijevanje kretanja i govora tijela.

- Kako su djeca na to reagirala?

Djeca su super publika jer su iskreni i direktni u svojim reakcijama, ako im se ne sviđa, znaš to odmah… Ples i pokret najvažniji je dio dječje igre, tako da je njima sve jasno kroz čitanje govora tijela.

- Da li je lakše raditi s klincima ili s odraslima?

korana4Teško mi je reći… Različito je, djeca svakako zahtijevaju drugačiju pažnju, u momentu su i uče spontano, intuitivno, brzi su, maštoviti, otvoreni za istraživanje. Na kraju oni mene vode više nego ja njih, pa je tu moj posao više usmjeravanje. Nasuprot tome, mi odrasli  trebamo više vremena da se iz vlastite svakodnevnice otvorimo za slušanje, opustimo tijelo, „dođemo k sebi“ …za razliku od djece, mi sve racionaliziramo, želimo razumjeti što nam se događa i zato prolazimo kroz drugačije procese. Kažem, različito je, ali oba su mi iskustva pozitivna i ispunjujuća.

- Što te još ispunjuje, čime se još voliš baviti? Općenito, koja je tvoja ideja kvalitetnog i ispunjenog života?

U prošlosti sam puno putovala, pratila i organizirala radionice vezane za pokret i ples, ponekad kreativne, ponekad terapeutske, posljednjih 17 godina baza mi je bio Amsterdam… Trenutno se najviše bavim svojom obitelji, nedavno smo se iz vrlo brzog Amsterdama preselili ovdje u okolicu Pule, sa idejom da živimo bliže prirodi i pokušamo stvoriti ritam života koji je manje sintetičan i nametnut, tako da smo sada u sred eksperimenta: posadili smo svoju hranu i uzgajamo je po principima permakulture, nastojimo stvarati što manje otpada i živjeti u skladu s prirodom oko nas. Obožavam šetati i sakupljati ljekovito i aromatično bilje, kojeg Istra ima u izobilju. Od toga pravim svoje macerate, sapune, kremice…Pokušavam živjeti samoodrživo koliko god mogu i to me ispunjava.

Razgovarala: Daniela Knapić
Foto: Korana Daić

Leave a Reply


− 1 = 0

KULTURISTRA – Web portal za kulturu Istarske županije

Kulturistra.hr je projekt koji su pokrenuli Istarska županija i Udruga Metamedij s ciljem razvoja kulturnog informacijskog servisa u Istarskoj županiji. Projekt teži ponuditi informacije o aktualnim događajima, ali i pružiti mogućnost pristupa različitim bazama podataka koje će sadržavati informacije o svim akterima u kulturi, kulturnim događajima, međunarodnim natječajima i potencijalnim međunarodnim partnerima. Ovim  projektom želimo pridonijeti boljoj komunikaciji na vertikalnoj i horizontalnoj razini, tj. istarskih kulturnih ustanova, između ustanova i umjetnika, te svih njih i šire kulturne javnosti.
Projekt financira Istarska županija.


KONTAKTIRAJTE NAS

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2017 | Impressum