1. DAN 23. PUF-a: Slatki početak i mučan kraj

Minimalističkim i duhovitim prikazom besmislenog i ispraznog života suvremenog čovjeka oslikanog u njegovom prirodnom okruženju – kafiću – započeo je sinoć u Društvenom centru Rojc u Puli 23. međunarodni kazališni festival PUF. Predstavu Teatra &TD „Jedan mrtav čovjek“ koja je od srca nasmijala veći dio publike natiskane u prostoru Kazališta Dr. Inat potpisuje Aleksandar Švabić, koji je nepretenciozno i na jednostavan i simpatičan način pružio osvrt na ljudsku otuđenost, osamljenost, glupost i apsurd.

DSC_0144 (1200x803)Petero likova (Nataša Kopeč, Mirta Polanović, Dean Krivačić, Sven Jakir i Domagoj Janković) naguravaju se kroz ulazna vrata kako bi zauzeli svoje mjesto u kafiću – gosti za stolovima, a konobarica za šankom. Međutim, ovo nije bilo koji dan, već onaj crninom obavijeni kada je Branko Črnac Tusta iz KUD Idijota umro. Svaki u svom svijetu, tek skicirani likovi isprva tuguju za legendom koja ih je obilježila i ustvrdila: „Ljudi imaju pravo biti glupi, to se ne može ukinuti dekretom“. Njega više nema, pa ipak život ili točnije rečeno životarenje ide dalje. Tako se u predstavi koja s lakoćom izbjegava radnju, iako ju se na pozornici na godotovski način željno iščekuje, nižu apsurdne situacije popraćene minimalnim, ali još apsurdnijim dijalogom (i povremenim suptilnim razbijanjem četvrtog zida, na primjer kada se pogled glumca zaustavlja na nekome iz publike).

DSC_0135 (1200x803)U pozadini je ucviljena žena, čije cviljenje ne budi utjehu bližnjega već nasilnu reakciju. Tu je i depresivac koji ne zna bi li rukom dočaranim pištoljem ubio drugog ili sebe samog. Zgodna konobarica koja često odsutno glanca čaše privlači pažnju preostala dva gosta, stvarajući na taj način ljubavni trokut. Likovi se povremeno trude izaći iz zadubljenosti u vlastite misli i realizirati kontakt, makar onaj isprazno bazični kojega predstavlja razgovor o vremenskim prilikama. Ali oni ne mogu pružati niti primati, što je najvidljivije u trenutku pokušaja ostvarenja poljupca – kada usne magnetski traže spajanje do kojega unatoč svom uloženom trudu ne dolazi. Predstava završava na sličan način na koji je i počela – grupnim kotrljanjem iz dvorane kroz čija vrata ih doslovno mete vani konobarica.

Nakon Švabićevog „bonbočića“ uslijedio je kod donje fontane na Monte Zaru razočaravajući Anno Domini 2017. pod nazivom „Zauvijek/Nikad“. On je realiziran u koprodukciji Hrvatske i Izraela, odnosno Kazališta Dr. Inat i Clipa Theatera, a autorica koncepta je Idit Herman. S DSC_0189 (803x1200)Artourom Astmanom ona potpisuje i režiju i koreografiju ove site-specific predstave u nastajanju koja „istražuje privlačnost ljepote naspram prikazivanja nasilja“. U njoj se u začaranom krugu (više od sat vremena) uglavnom ponavlja jedna te ista scena, a ako je cilj bio izazvati mučninu kod gledatelja i otjerati ih, ona ga je uspješno ostvarila, jer je do njezina kraja ostala samo šačica ljudi.

Na sceni je četrnaest likova kojima se oslikava (u najvećoj mjeri takozvano hejtersko) društvo. U prvom planu je par koji putem plesa dočarava seksualni čin. Posred fontane, na povišenju iz kojega izlazi mlaz, ogorčena umjetnica u seksi donjem rublju izderava se zbog čovjekovog isključivog interesa za novcem i seksom, i povremeno svršava. U fontani je homoseksualac u seksi kostimu kojega verbalno napada pijani homofob i koji povremeno izlazi iz vode da bi naguzio aktivistu ogorčenog na političku situaciju u društvu. Jedna se djevojka utapa, druga ju spašava, a treća kruži oko fontane ponavljajući svoju mantru. Postrani su žena s psom koji bježi na pozornicu, par koji ulijeće sa sesijama fotografiranja, zaštitari… Ponavljanje radnji prekida se samo na kraće vrijeme – lažnim završecima, jednim prividnim primirjem, povremenim kratkim samo-predstavljanjem glumaca s crticama iz vlastitog života (što je najbolji dio predstave), vokalnom izvedbom pjesme „Into My Arms“ Nicka Cavea & The Bad Seedsa (čije je mjesto u kontekstu skroz upitno) – da bi sve ponovo krenulo iz početka. Osim toga, u svom tom pop kaosu s mračnom glazbenom pozadinom mjesto je našla i Vizualija s nezaobilaznom šarenom rasvjetom… Sve u svemu, koprodukcija je rezultirala izuzetno površnim i pretjerano teatralnim Anno Dominijem koji ne istražuje niti zadire u srž prikazanih lica i naličja društva, već se zadovoljava repliciranjem njegovih klišeja.

Organizator petodnevnog festivala je SAKUD, dok je suorganizator Kazalište Dr. Inat.

Tekst i fotografije Ivana-Nataša TURKOVIĆ

One Response to “1. DAN 23. PUF-a: Slatki početak i mučan kraj”

  1. Mile says:
    5. srpanj 2017 u 16:09

    Anno Domini je predstava koja se samo jednom izvodi tako da nažalost autorica upisa neće imati priliku još jednom pogledati izvedbu ne bi li shvatila koncepciju predstave. Naravno da do kraja predstave nije ostala samo šačica ljudi….

Leave a Reply


− 2 = 1

KULTURISTRA – Web portal za kulturu Istarske županije

Kulturistra.hr je projekt koji su pokrenuli Istarska županija i Udruga Metamedij s ciljem razvoja kulturnog informacijskog servisa u Istarskoj županiji. Projekt teži ponuditi informacije o aktualnim događajima, ali i pružiti mogućnost pristupa različitim bazama podataka koje će sadržavati informacije o svim akterima u kulturi, kulturnim događajima, međunarodnim natječajima i potencijalnim međunarodnim partnerima. Ovim  projektom želimo pridonijeti boljoj komunikaciji na vertikalnoj i horizontalnoj razini, tj. istarskih kulturnih ustanova, između ustanova i umjetnika, te svih njih i šire kulturne javnosti.
Projekt financira Istarska županija.


KONTAKTIRAJTE NAS

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2017 | Impressum