Evelina Rudan “VILE S UČKE – Žanr, kontekst, izvedba i nadnaravna bića predaja” u Gradskoj knjižnici Umag

U Gradskoj knjižnici Umag u ponedjeljak 6. studenog upriličena je večer posvećena istarskim usmenim predajama o nadnaravnim bićima. Autorica dr. sc. Evelina Rudan predstavila je svoju obimnu znanstvenu studiju na oko 600 stranica nazvanu „Vile s Učke – Žanr, kontekst, izvedba i nadnaravna bića predaja“.

IMG_6123Voditelj knjižnice Neven Ušumović rekao je da je ova iznimno uspjela folkloristička, filološka, antropološka i kulturnopovijesna studija o usmenim predajama nagrađena godišnjom nagradom Filozofskog fakulteta u Zagrebu, te da je u samoj umaškoj knjižnici na internoj listi knjižničara koji svake godine izdvajaju knjige koje su obilježile proteklu godinu, za 2016. zauzela prvo mjesto. Ono što je interesantno kod jedne ovakve antropološki jake knjige je osvještavanje pozicije onoga koji istražuje, pa ju čitamo gotovo kao autobiografsku knjigu. Na početku knjige nalazi se uvodni dio koji je općeniti, koji nam žanrovski determinira o čemu je riječ u ovoj knjizi te pojašnjava termine kao što su usmena predaja, ili na primjer narativna plodnost što je pojam koji se prije svega odnosi na likove,nadnaravna bića iz istarske predaje: vile, štige i štrigune, orko,mora, krsnik i drugi. U drugom segmentu uvodnog dijela upućuje se na društveni kontekst kazivanja, sam kazivački kontekst. U drugom dijelu govori se o povijesti istraživanja upravo te tematike, o literaturi na koju se oslanja Evelina Rudan, te knjigama koje su utjecala ne razvoj istraživanja istarskih nadnaravnih bića.

Evelina Rudan pojasnila je da je njeno istraživanje u prekidima trajalo od 1999. godine od kada datiraju njezini prvi zapisi. Svaki od tih nadnaravnih likova i sve ostale neobične pojave isprofilirali su se i opisani su vrlo sustavno na osnovu onoga materijala koje je Rudan prikupila i čini najveći dio ovoga rada. Ušumović navodi da je ono što je bitno za sve koji vole čitati čakavsku dijalektalnu prozu i ljubitelje istarskog govora i dijalekata je da će u ovoj knjizi naći upravo te autentične zapise razgovora s brojim kazivačima. Na kraju ove ozbiljne znanstvene knjige slijedi zaključak, literatura te rječnik manje poznatih, nestandardnih riječi.

IMG_6135Ušumovića je zanimalo kako je došlo do objavljivanja knjige, odnosno kako je jedan doktorat postao tako dobra knjiga? Autorica je kazala da je osim uvodnog i završnog dijela struktura doktorata već je bila u obliku knjige, s tim da je pročistila malo stručnu terminologiju. Iako knjiga nosi naslov “Vile s Učke” pojasnila je da su vile gotovo najneplodniji likovi, odnosno da su manje narativno prisutne nego u nekim drugim krajevima naše zemlje, no da je upravo zbog toga smatrala da ima neki dug prema vilama koje su ipak postojale jednom, kad već nemaju narativnu plodnost da im se barem oduži tim pričama, da im posveti taj naslov. Vile u Istri imaju graditeljsku funkciju, nemaju magareće noge, loše proračunavaju vrijeme, nisu točne inače bi na vrijeme pokrile Arenu u Puli, a kad se zagledaju u mladiće popadaju im putem velika kamenja, pa se svaka veća stijena može okarakterizirati da je ispala baš tim vilama. Vile su lijepe, raspuštene kose, šlampave su, nisu opasne, uopće ne štete ljudima što nije slučaj sa svim vilama koje za razliku od ovih istarskih mogu biti vrlo opasne. Neki stariji zapisi kažu da su se mogle vjenčavati sa smrtnicima, a tada je taj brak izgledao točno obrnuto patrijarhalnim oblicima braka. Štrige su s druge strane narativno najplodniji lik, a Evelina Rudan smatra da negativni aspekt koji su vile imali drugdje u našoj zemlji, u Istri preuzele štrige.

Ušumović je upitao koliko kazivači imaju povjerenje u onoga tko ih sluša i ima želju nešto saznati, na što je autorica odgovorila da taj aspekt ima dvije dimenzije. Čitala je ranija istraživanja i bilo joj je jasno da kad čovjek dođe na teren koliko slojeva ostane nevidljivo ako ne govori taj jezik. “Ako želiš dobiti priče koju su bar približno onakve kakve su se nekad pripovijedale onda ti je to što govoriš jezik i to što te čuju kao svog puno bolje.” Također poznavanje mentaliteta i života tog kraja daje najbolju kontrolu, najbolji uvid u fine nijanse koje se uz priču odvijaju, kao jedno slijeganje ramenima, ili jedno “A, ma…!” koje može značit svašta, te joj se činilo da ima više šanse odgonetnuti što te nijanse i znakovi znače.

Sjajan dio knjige je upravo to kako Evelina Rudan profilira svoje kazivače, navodi Ušumović, kako se oni razlikuju i koliko izvanrednih kazivača pojedina sela imaju, no autorica je navodila samo njihove inicijale, osim ako nisu junaci samih priča.

“Bilo je sjajnih pripovjedača, a to nešto estetsko što vas privuče u usmenim predajama skriva se i otkriva ne samo u samom tekstu koji se kazuje nego u cjelokupnoj izvedbi tog usmenog kazivanja. I po tome se razlikuju dobri pripovjedači od loših, po načinu gdje stavljaju stanku, kako vas pogledaju, kako se nasmiješe, kako vješto izbjegnu nekog skeptičnog slušatelja koji mu nije sklon, u svemu tome se otkriva čar. U načinu na koji se primjedbe i komentari utaknu u tekst”, naglašava Rudan nastavljajući: “Uvijek postoji bojazan kod znanstvenika tog tipa (antropolozi, etnolozi, sl.) koliko vjerno će prenijeti prikupljeni materijal, ali koliko god da imaš moć nad onim što ćeš i kako uvrstiti u knjigu, toliku je moć imao i sam kazivač koji je određivao koliko informacija će otkriti i na koji način će svoju priču ispripovijedati. Istraživač (koji ima predrasude o vlastitoj moći) i sam je u ulozi onoga kojeg se procjenjuje, kojeg se ispituje.”

IMG_6144Predaja je kratka priča, kratka narativna struktura koja nešto objašnjava: ili povijest pa je to onda povijesna predaja ili objašnjava način nastanka nekog mjesta, imena ili slično, pa su to etimološke predaje, ili govori i tumači o nadnaravnom pojavama i bićima i onda je riječ o mitskim ili demonološkim predajama. Bajke bi pak bile one priče koje se bave nadnaravnim bićima, pojavama, sposobnostima. (krsnik nije nadnaravno biće, on je čovjek s nadnaravnim sposobnostima, jednako kao i štriga dok je orko na primjer nadnaravno biće.) Razlika među njima je da je bajka više poetična, a predaja više metodična, bajka više književna, a predaja se više bavi znanjima.

Na pitanje što je važno za predaju Evelina Rudan odgovara da predaja za razliku od bajke nema neku rečenicu kojom se počinje (Bilo jednom…), nema čvrstu formulu kojom se počinje kao ni čvrsti završetak, te je vrlo fleksibilna žanrovski. Na temelju velikog broja tekstova, uključujući svojih, činilo joj se da ono što sve predaje imaju su ti distributivni podaci bilo da se oni eksplicitno kažu ili podrazumijevaju. Dok je bajka poput filma, predaje se ponašaju kao epizoda u seriji, kao da se pretpostavlja da postoji određeno znanje bez da se otpočetka objašnjava. Kod predaje postoji potreba da se tematizira njezina istinitost, da se pojača vjerodostojnost toga o čemu se priča, te je to jedan od gradbenih elemenata predaje. Predaja se na neki način događa na onoj tankoj liniji između kaosa i uređenog svijeta, odnosno kaosa koji prijeti da uskoči u ovaj naš uređeni svijet.

Vezano uz apotropejska sredstva koja je jako sustavno istražila i u svojoj knjizi opisala, autorica je obrazložila da se radi o širokom spektru načina čuvanja i štićenja od onih koji bi vam mogli nauditi, a koji mogu biti verbalni, riječima, izrekama, molitvicama, a postoje i oni koji uključuju kombinaciju riječi i nekog postupka, ili samo postupka (npr. ako nešto naopako obučemo neće nas štrige). Postoji je i predmeti posebno izrađeni za zaštitu , ali može se i običan predmet upotrijebiti u neobične svrhe, odnosno u svrhu zaštite staviti u određeni položaj.

Veliki broj posjetitelja koje je ova intigantna tema privukla je u knjižnicu rado je poslušao ulomak  autentičnog kazivanja na istarskom dijalektu, zanimljive podatke o nadnaravnim bićima, te autoričine anegdote s terenskog istraživanja.

Tekst i fotografije Marko ŠORGO i Lidija KUHAR

Leave a Reply


− 5 = 3

KULTURISTRA – Web portal za kulturu Istarske županije

Kulturistra.hr je projekt koji su pokrenuli Istarska županija i Udruga Metamedij s ciljem razvoja kulturnog informacijskog servisa u Istarskoj županiji. Projekt teži ponuditi informacije o aktualnim događajima, ali i pružiti mogućnost pristupa različitim bazama podataka koje će sadržavati informacije o svim akterima u kulturi, kulturnim događajima, međunarodnim natječajima i potencijalnim međunarodnim partnerima. Ovim  projektom želimo pridonijeti boljoj komunikaciji na vertikalnoj i horizontalnoj razini, tj. istarskih kulturnih ustanova, između ustanova i umjetnika, te svih njih i šire kulturne javnosti.
Projekt financira Istarska županija.


KONTAKTIRAJTE NAS

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2017 | Impressum