Majstorsko korištenje jednog kadra

KINO: UTOYA, 22. SRPNJA, redatelj Erik Poppe

O vjerojatno najvećoj europskoj tragediji 21. stoljeća, pokolju na norveškom otoku Utoya koji je počinjen 22. srpnja 2011., ove godine snimljena su čak dva filma.

Norveški redatelj Erik Poppe u filmu „Utoya, 22. srpnja“ (upravo igra u hrvatskim kinima) prati svoju junakinju usred pokolja u realnom vremenu, dok se poznati britanski redatelj Paul Greengrass u filmu „22 July“ više bavi zločincem Breivikom i kritičkom analizom norveškog političkog sustava.

Poppeov film započinje s nekoliko kadrova bombaškog napada u Oslu (kombinacija materijala s nadzornih kamera i naknadno snimljenih kadrova), koji je počinjen nekoliko sati prije pokolja na Utoyi, a zatim se prebacuje među mladež laburističke stranke na otoku. Ostatak filma snimljen je u jednom kadru i prati djevojku Kaju (Andrea Berntzen) koja najprije priča s majkom, zatim kori mlađu sestru, raspravlja s prijateljima i čuje prve pucnje, a nakon toga počinje metež i kaos kojem se ne nazire kraj.

Često se događa da se filmovi s radikalnim konceptom (poput ovog s jednim kadrom) sruše pod teretom tog koncepta, ali Poppe u ovom ostvarenju uspijeva majstorski iskoristiti zadano stilsko ograničenje. Kamera je svo vrijeme doslovno prilijepljena za junakinju Kaju, dok se valja u blatu, probija kroz kišu metaka i pliva u hladnoj vodi, dok pomaže teško ranjenima i plače nad poginulima. To neprekinuto prisustvo kamere stvara dodatni psihološki pritisak kod gledatelja, tjera ga da se pita, poput filmskih likova, kad će taj pakao završiti i kad će konačno stići neka pomoć.

Da su kadrovi klasično montirani taj bi učinak paranoje, mučnine i nemoći bio slabije izražen i film bi dijelom izgubio na snazi. Naravno, ovakav dojam u jednom kadru ne bi bilo moguće ostvariti bez redateljeve koncentracije, snimateljeve snalažljivosti (izvrstan rad Martina Otterbecka) i posvećenosti glavne glumice, koja je morala podnijeti i veliki fizički napor.

Zlotvor se ne spominje imenom i prezimenom, niti se vidi njegovo lice (samo silueta u daljini jednom ili dvaput), jer ovo nije film o njemu, nego o nevinim mladim ljudima koji se odjednom nađu u stravičnoj situaciji i moraju iz sebe izvući nadljudske sposobnosti da bi preživjeli. Nadajmo se da ćemo uskoro pogledati i Greengrassov film u domaćim kinima, ali sumnjamo da je uspio prestići ovo Poppeovo dostignuće.

 

Elvis Lenić

Leave a Reply


+ 6 = 7

KULTURISTRA – Web portal za kulturu Istarske županije

Kulturistra.hr je projekt koji su pokrenuli Istarska županija i Udruga Metamedij s ciljem razvoja kulturnog informacijskog servisa u Istarskoj županiji. Projekt teži ponuditi informacije o aktualnim događajima, ali i pružiti mogućnost pristupa različitim bazama podataka koje će sadržavati informacije o svim akterima u kulturi, kulturnim događajima, međunarodnim natječajima i potencijalnim međunarodnim partnerima. Ovim  projektom želimo pridonijeti boljoj komunikaciji na vertikalnoj i horizontalnoj razini, tj. istarskih kulturnih ustanova, između ustanova i umjetnika, te svih njih i šire kulturne javnosti.
Projekt financira Istarska županija.


KONTAKTIRAJTE NAS

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2018 | Impressum