Koncert STiCRi orcherstre u Dnevnom boravku DC-a Rojc

Ono što osjećamo i čujemo, je ono što stvaramo

• STIO (STyrian Improvisers Orchesta) iz Austrije, zajedno s hrvatskim glazbenicima čini STiCRi orchestra (STyrian Improvisers/CRoatian Improvisers Orchestra) koja je u petak, 14. prosinca nastupila u Dnevnom boravku Društvenog centra Rojc sa svojih 20-ak glazbenika. Projekt je nastao prije nekoliko godina zahvaljujući suradnji austrijskih i hrvatskih glazbenika u sklopu Audioart festivala.

„Večeras je bilo vrlo energično, groovy i orijentirano na razne zvukove, a suradnja s hrvatskim glazbenicima nam je najplodonosnija do sad. Ono što osjećamo i čujemo, je ono što stvaramo“, rekla nam je nakon nastupa Annette Giesriegl voditeljica STIO orkestra.

„StiCri je impro orkestar koji je rezultat dugogodišnje suradnje. Sreli smo Alena Sinkauza u Grazu i od tada pozivamo hrvatske glazbenike da sviraju s nama u STIO orkestru. Nakon gostovanja na Audioart festivalu u Puli 2014., pokrenuli smo StiCri orkestar koji okuplja podjednak broj hrvatskih i štajerskih glazbenika koji poznaju jezik improvizacije. Imali smo nekoliko nastupa u Grazu i Zagrebu, danas smo u Puli i sutra ponovno u Zagrebu“ nastavlja Giesriegl.

„Večerašnji koncert doživio sam kao kazališnu predstavu čiji ritam režije u pogođenoj mjeri potiče i održava tonus pažnje izvođača i publike. Prijelomni dramaturški kontrasti u ključnim su trenucima izvedbe omogućili kompoziciji cjeline da razvija strukture koje su bile u kontrapunktskom odnosu konceptualnog “prihvaćanja” i “negiranja” performativnog sadržaja što je za mene – “sretna” ravnoteža kompozicijske tenzije i opuštanja“, opisao je svoje impresije istarski dirigent i skladatelj Neven Radaković.

Orkestar je sačinjen od gudačkih i puhačkih instrumenata, orgulja, klavira, sintesajzera, bas gitare i gitare, bubnjeva, svira se i pastirska frula, a sve prožimaju vokalisti koji koriste proširenu vokalnu tehniku, pa se glasaju šaptanjem, mrmljanjem, vriskanjem i gugutanjem. Tijekom večeri se izmijenilo šest dirigenata koji su glazbenike vodili kroz harmonične, pa ritmične dionice i vokalne interpretacije, oni su: Annette Giesriegl, Selien Chuang, Josef Grundler, Neven Radaković, Nenad Sinkauz i Alen Sinkauz.

„Začudno je biti dio ovakvog orkestra jer on funkcionira kao jedan neobičan organizam. Dirigent ne može znati kako će glazbenici reagirati ili što će odsvirati na njegov impuls, tako da je sve moguće. Austrijanci sviraju apstraktnije, mi smo srčaniji pa mogu reći da je ovo jako dobar spoj“, rekao nam je Alen Sinkauz.

Muzika začinjena bluesom, rockom, ali i klasikom komešala se u svom eksperimentalnom izrazu uz teatralne groteske vokalista. Dirigenti su koristili neverbalne geste kako bi potaknuli stvaranje melodičnih dugih pauza, asinhronih dionica, glasanje muzičara kroz smijeh, škripanje i lelujanje vokalista uz fuziju svih instrumenata gdje harmonija i ritam nestaju u kaosu, a potom ponovno započinju.

„Svi mogu dirigirati, bilo tko od glazbenika tko poznaje znakove. Ovdje govorimo o slobodno improviziranoj glazbi, a kakvo će muzičko djelo nastati uvelike ovisi o glazbenicima i koji je njihov utjecaj. U orkestrima improvizacije važna je vještina miješanja s drugim instrumentima i zvukovima, a da bi se to postiglo potreban nam je duboki osjećaj zajedništva“, nastavlja Giesriegl.

„Za mene je osjećaj dirigiranja bio pokušaj iznalaženja jedne posebne vrste unutarnje usmjerenosti na “karike” sadašnjosti, odnosno, na “ulančani niz” sadašnjih trenutaka koji će kanalizirati novi, iskonski kreativni impuls, ne s obzirom na moju “misao”, već isključivo s obzirom na “neposredno” doživljenu sadašnjost koja je (već!), postala “posredna”- prošlost“, rekao nam je dirigent Neven Radaković.

“Real-time composing with signs“ ili skladanje u trenutku tj. skladanje u realnom vremenu pomoću znakova  – je termin koji povezuje sve autorske znakovne jezike za skladanje, među kojima i onaj koji je 90-tih razvio Lewerence „Butch“ Morris. On svoju praksu strukturirane slobodne improvizacije naziva „Conduction“ (što nije isto što i „conducting“ – „dirigiranje“ u engleskom jeziku), a to je termin koji je preuzeo iz fizike i odnosi se na prijenos energije kroz kretanje čestica koje su u kontaktu jedna s drugom.

„Osobno sam se susrela s tim načinom izvedbe u Londonu, gdje London Improvisers Orchestra djeluje već 20 godina. Sudjelovala sam u njihovim projektima i prenijela tu ideju u Graz. Danas, takvih orkestara ima u metropolama diljem Europe, a mi u Austriji imamo tri orkestra improvizatora“, kaže Giesriegl „znakovi koji se koriste su kao parametri, tako da postoji znak za buku, vrijeme, dinamiku i sve ostalo, a dirigenti puno koriste govor tijela i mimiku jer tako izražavaju svoju energiju“.

Improvizacijski orkestri nekad rade sa znakovima, a nekad i sa strukturiranim idejama, surađuju s plesačima, pjevačima i glumcima, koriste umjetnost kao što je film ili poezija u svojim izvedbama.

„Važna je samo sinergija između osobe koja dirigira i ostalih izvođača jer ovdje nema pisanog predloška. Dirigent daje znak i prenosi energiju, a umjetnici na to reagiraju vlastitom spontanošću i tako nastaje višedimenzionalno glazbeno djelo“, zaključuje Annette Giesriegl, voditeljica ovog projekta.

Nakon koncerta u Puli StiCri su održali koncert u zagrebačkom Ksetu, pa smo pitali Nevena Radakovića što je bilo različito. „Više izvođača, klupski ambijent nasuprot koncertnom u Puli i drugačija konfiguracija izvedbenog prostora utjecali su na izvođače da kanaliziraju sasvim drugačiji izvedbeni sadržaj, prije svega po karakteru i spektru izražajnosti. Izdvojio bih tek dvije situacije: trenutak kad se Mak Murtić, izvođač i skladatelj, odlučio “pojaviti” pred orkestrom te potaknuti spontanu performativnu radionicu najavom kako on, za razliku od ostalih dirigenata, “neće pokazivati znakove izvođačima u ansamblu”, već samo i isključivo“ odlučivati” na temelju znakova kojima izvođači njemu predlažu daljnja zvučna zbivanja. Drugi važan trenutak, sa samog kraja koncerta, bio je trenutak kad je Anette Giesriegl izvela interaktivnu igru ansambla i publike. Obje situacije su imale konceptualnu vrijednost jer su, omogućavajući publici uvid u izvedbenost iz perspektive izvođača i neposredno iskustvo izvođenja, otvorile “prozor” u disciplinu i praksu real-time composinga (skladanja u trenutku)“.

„Ono što javnost može očekivati ubuduće je osnivanje orkestra CRIO – Croatian Improvisers Orchestra“, kažu nam hrvatski glazbenici „što će obogatiti hrvatsku glazbenu scenu, a tako i suradnju s međunarodnim glazbenicima“.

Tekst Ana FORNAŽAR

Fotografije Dejan ŠTIFANIĆ

Leave a Reply


1 + = 5

KULTURISTRA – Web portal za kulturu Istarske županije

Kulturistra.hr je projekt koji su pokrenuli Istarska županija i Udruga Metamedij s ciljem razvoja kulturnog informacijskog servisa u Istarskoj županiji. Projekt teži ponuditi informacije o aktualnim događajima, ali i pružiti mogućnost pristupa različitim bazama podataka koje će sadržavati informacije o svim akterima u kulturi, kulturnim događajima, međunarodnim natječajima i potencijalnim međunarodnim partnerima. Ovim  projektom želimo pridonijeti boljoj komunikaciji na vertikalnoj i horizontalnoj razini, tj. istarskih kulturnih ustanova, između ustanova i umjetnika, te svih njih i šire kulturne javnosti.
Projekt financira Istarska županija.


KONTAKTIRAJTE NAS

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2019 | Impressum