Otvorena izložba „Niz dlaku“ u Etnografskom muzeju Istre u Pazinu

Ženski dlakavi pazusi su bunt za slobodom i prirodnošću

• Intriganta izložba naziva „Niz dlaku: o kulturološkom aspektu dlaka“ otvorena je u četvrtak 13. prosinca u Etnografskom muzeju Istre u Pazinu. Otvorenje je započelo nastupom pazinskog glazbenika Gorana Farkaša na violini čije je gudalo djelom izrađeno od konjske dlake. Autorice izložbe dr.sc. Ivona Orlić i Tamara Nikolić Đerić su u svom pozdravnom govoru istaknule zadovoljstvo zbog realizacije druge po redu zajedničke izložbe.

„Suradnja na istraživanju, razvoju koncepta i kasnije produkcije je kompleksan zadatak za što je nužno uzajamno razumijevanje i uvažavanje što ova izložba, vjerujemo, reflektira“, rekla je Tamara Nikolić Đerić. Ovaj je projekt odraz multidisciplinarnog pristupa i različitih senzibiliteta koje su dizajner Matko Plovanić i ilustrator Eugen Slavik iz Studia Sonda uklopili u jasnu i komunikativnu cjelinu.

„Na ideju za izložbu došle smo kada smo s našom prvom izložbom gostovale u inozemstvu, bile zajedno u sobi, i shvatile kako potpuno različito tretiramo svoje vlastite dlake“, rekla je Ivona Orlić „krenule smo od pretpostavke da tu generacijsku i bilo koju drugu dihotomiju možemo interpretirati kroz antropološko sagledavanje“.

Odnos čovjeka prema dlakama autorice su klasificirale u dvije domene: domenu ritualizacije dlake gdje su prikazana vjerovanja, religije, mitovi i umjetnost dok se drugi dio izložbe bavi ekonomikom dlake i obuhvaća bogatstvo zanata poput četkarstva, ovčarstva, izrade štramca (madraca), a posebno mjesto zauzimaju prakse vezane uz frizerski, brijački i kozmetičarski zanat.

„Vjerojatno ne postoji dio ljudskog tijela koji je toliko prisutan u društvenim i kulturološkim konstruktima, kroz vrijeme, zajednice i kulture kao što je to dlaka. Odnos čovjeka prema dlakama je konstantno ambivalentan, ima bezbroj značenja, prisutan je od rođenja do smrti. Izložba ima za cilj dotaknuti neke od mnogih aspekata vezanih uz dlake, primarno onih kulturoloških, ali i bioloških “rekla je na otvorenju ravnateljica Etnografskog muzeja Istre dr.sc. Lidija Nikočević.

„Ljudska potreba za uređivanjem dlaka seže daleko u povijest. U samim začecima potrebe za uređenjem kose, brkova ili brade ljudi su se šišali i brijali sami ili unutar obitelji. Neudanim djevojkama kosu su uređivale i šišale majke, a kosa udanih žena pripadala je njihovom suprugu i nije ju mogao bilo tko dodirivati. Kasnije su žene odlazile isključivo kod ženskih frizera, a muškarci kod muških frizera i brijača“, stoji zapisano na izložbi.

Nadalje „brojne religijske prakse govore u prilog ranoj ritualizaciji dlake i imaju određene prakse i norme vezane uz dlake. Kod muškaraca se one uglavnom puštaju da rastu i nose se otkriveno, dok se kod žena pokrivaju. Tome je vjerojatno tako jer od najranijih zapisa otkrivena i raspuštena ženska kosa ima seksualne konotacije. S druge strane kratka i usko vezana kosa signalizira sputanu seksualnost, a obrijana kosa celibat. Otuda praksa brijanja kose kod hinduističkog i budističkog svećenstva“.

U hrvatskoj tradicijskoj kulturi kosa se nije smjela često češljati, jer se vjerovalo da na taj način tijelo gubi snagu, kosa se pred javnošću skrivala jer predstavlja sijelo životnih moći.

Što se tiče istarskih mitova i praznovjerja najprisutniji je lik Mora. Ona se prepoznaje po tome što nema dlake na spolovilu, kažu izvori, a pojavljuje se u obliku zle žene, kao kokoš, kao mačka, ali i kao – dlaka. Zanimljivo je da još i danas zemljoradnici uzimaju kosu kako bi je rasporedili po rubovima svojih obradivih polja, vjerujući da će upravo miris ljudske dlake otjerati gladne životinje i spasiti urod.

„Društveni aktivisti, često i kroz umjetnost, dlake koriste kako bi izrazili bunt. Najčešće se dlakama ili kosom tematiziraju rodne razlike ili se izražava težnje za slobodom i mirom“ rekla je Ivona Orlić.

Tako se, na primjer, kultura rastafarijanaca i nošenje dreadlocksa povezuje s reggae kulturom te likom i djelom Boba Marleya koji predstavlja simbol slobode. U filmu „Kosa“ Miloša Formana kosa predstavlja simbol bunta u društvenom kontekstu 70-tih godina jer naglašava seksualno oslobođenje i borbu protiv lažnih ideologija.

„Zanimljivo je da su žene nakon Prvog svjetskog rata počele nositi kratku kosu što nam pokazuje da su kosom izražavale osnaživanje ženskog pokreta i svoja feministička uvjerenja. Isto kao što danas ženski dlakavi pazusi govore o potrebi za slobodom i bunt za prirodnošću“ komentirala je Ivona Orlić.

„Na izložbi možemo vidjeti proizvode od životinjskih dlaka; četke od svinjske dlake, kistove od kozje dlake, zatim odrezanu pasju i konjsku dlaku. Izložene su i ošišane ljudske dlake; trepavice, obrve, brada, muške i ženske stidne i pazušne dlake, dlake s nogu, prsa, leđa i dlake sa stražnjice“, rekla je autorica Orlić „osim toga mogu se vidjeti dlake depilirane trakama od voska koje smo prikupili u kozmetičkom salonu u Pazinu“.

„Što se tiče kose imamo izloženu i kapu s dreadlocksima, iz okolice Trsta, koja iako prvobitno simbol bunta danas egzistira kao karnevaleskni simbol u maškarama. Kompariramo je s prikazom tradicionalne karnevalske maske zvončara u ovčjem krznu. Time smo željeli  prikazati tradicionalno i suvremeno te načine korištenja ljudske i životinjske dlake“, nadovezuje se autorica Orlić.

Kulturološki aspekt izložbe govori i o emancipaciji žena kroz kosu. Najprije su se žene emancipirale kroz vlastito otvaranje frizerskih salona što je na našim prostorima započelo 60-tih godina jer otada samostalno zarađuju novac i vode cjelokupno poslovanje. Drugi emancipacijski moment je čin odlaska u frizerski salon i javno uređivanje kose što su žene prije radile samo kod kuće. Slijedeći važan emancipacijski moment jesu ženski zatvoreni krugovi frizerskih salona koji egzistiraju još i danas.

Izložbu u Etnografskom muzeju Istre moguće je razgledati do 1. srpnja 2019.

Tekst i fotografije Ana FORNAŽAR

Fotografije iz arhive Etnografskog muzeja Istre

Leave a Reply


7 − = 2

KULTURISTRA – Web portal za kulturu Istarske županije

Kulturistra.hr je projekt koji su pokrenuli Istarska županija i Udruga Metamedij s ciljem razvoja kulturnog informacijskog servisa u Istarskoj županiji. Projekt teži ponuditi informacije o aktualnim događajima, ali i pružiti mogućnost pristupa različitim bazama podataka koje će sadržavati informacije o svim akterima u kulturi, kulturnim događajima, međunarodnim natječajima i potencijalnim međunarodnim partnerima. Ovim  projektom želimo pridonijeti boljoj komunikaciji na vertikalnoj i horizontalnoj razini, tj. istarskih kulturnih ustanova, između ustanova i umjetnika, te svih njih i šire kulturne javnosti.
Projekt financira Istarska županija.


KONTAKTIRAJTE NAS

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2019 | Impressum