EPK Rijeka 2020: Održana konferencija Diversity Mixer

Rijeka je od 12. do 14. rujna bila poprištem održavanja međunarodne konferencije o različitosti u kulturi i kulturnim industrijama pod nazivom Diversity Mixer. Konferenciju je otvorila Lela Vujanić, voditeljica programskog pravca Kuhinja različitosti Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture koji se tematski primarno bavi migracijama i manjinama te uključuje i slavi razne manjinske kulture i supkulture.

– Kada govorimo o kulturi postoje tri glavna aspekta različitosti. Prvi je različitost producenata odnosno njihovih identiteta. Je li kulturalni sadržaj proizveden od strane samo jedne socijalne grupe ili tu imamo drugačijih identitetskih, etničkih i klasnih grupa. Drugi je aspekt različitosti u kulturi i kreativnim industrijama aspekt različitosti sadržaja. Raznovrsnog sadržaja koji reprezentira različite stavove, a ne samo dominantnu ideologiju. Treći aspekt je aspekt publike. Da li je sadržaj koji stvaramo dostupan širokom krugu publike ili kulturalni sadržaj stvaramo samo za urbane centre. Tijekom ove konferencije raspravljat ćemo o sva tri navedena aspekta, rekla je Vujanić naglasivši kako je različitost puno više od liberalnog imperativa i korporativne eksploatacije ‘različitih’ radi ciljanog marketinga velikih kompanija.

U prvoj panel raspravi pod nazivom „Različitost kao preduvjet razvoja glazbene industrije“ na kojem su sudjelovali Ilija Milošević iz producentske kuće Universal Music Group, spisateljica i novinarka Antonela Marušić te glazbenik i novinar Luka Benčić bilo je riječi o položaju žena u glazbenoj industriji i kritici, odnosima centra i periferije te alternative i mainstreama u glazbi.

– U Hrvatskoj nemamo razvijenu infrastrukturu niti velike izdavačke kuće te se moramo sami promovirati. Radi toga jednostavno nemamo jednake startne pozicije u odnosu na bendove sa zapada. Moramo raditi dvostruko više samo da bi sustigli ostale. Iz naše je polazišne točke vrlo teško ili gotovo nemoguće doći do razine profesionalnih glazbenika i živjeti od sviranja, kazao je Benčić davši za primjer Švedsku koja svojim glazbenicima sufinancira odlaske na međunarodne turneje.

Drugi dan konferencije započeo je s temom položaja novinarstva danas i problematikom reprezentacije različitih stavova i ekonomskih klasa u medijima. Globalni radikalno desni politički pokret pogonjen je osjećajem ekonomskom krizom osiromašene srednje i niže klase kako se u medijima njihov glas ne čuje. Nesposobnost medija da predvide dolazak Trumpa na vlast u SAD-u ili izglasavanje Brexita u UK-u dokazuju da postojanje jaza između elitističkih medija i običnog puka zaista postoji.

Danica Ilić, freelance novinarka s adresom u Velikoj Britaniji koja je kao dopisnica radila za TV N1, međunarodnog partnera CNN-a te izvještavala o Brexitu, britanskim izborima, Panama papersima, Wikileaksu, Snowdenovim dokumentima itd. na svojem je predavanju spomenula kako je prema istraživanju provedenom u Ujedinjenom Kraljevstvu čak 94% od ukupnog broja novinara muškog spola te ih je više od polovice završilo privatne škole ili sveučilišta.

Guardianova kolumnistica te izvršna urednica neprofitne organizacije i medijske platforme Economic Hardship Reporting Project (EHRP), Allisa Quart govorila je o sličnim problemima s medijskom reprezentacijom u SAD-u.

– U SAD-u se je broj poslova u novinarstvu od 2005. godine smanjio za 45%. Povrh toga postoji geografski jaz među izvjestiteljima pa je čak 73% svih web reportera locirano na obali dok samo 27% izvjestitelja pokriva unutrašnjost zemlje, kazala je Quart napomenuvši kako to onda dopušta lažnim vijestima da popune prazninu.

Ona se protiv toga pokušava boriti kroz svoju medijsku platformu posvećenu naručivanju, uređivanju i distribuciji reportaža o zadnjoj američkoj krizi i nejednakosti. Kroz nju temu siromaštva i rastuće nejednakosti pokušava progurati u mainstream medije. Ipak, rješenje vidi u socijalnim mjerama poput sindikalizacije radnika, plaćenom porodiljnom dopustu i dostupnom vrtiću te rodno neutralnim praksama zapošljavanja.

U tribini koja je uslijedila novinarkama se je pridružio Milan Živković, redatelj i scenarist iz Zagreba koji se bavi istraživanjem medija i medijske politike te je cijeloj priči dao lokalni kontekst.

– Kada se je krenulo s ukidanjem sufinanciranja neovisnih i neprofitnih medija došlo je do zamaha ekstremno desnih političkih pokreta i lažnih vijesti. Žuti je tisak oduvijek postojao pa tako ni fake news ne bi bio problematičan da i dalje postoji kvalitetno novinarstvo koje bi ga pobilo. Ranije je postojala ravnoteža, međutim prestankom sufinanciranja kvalitetnog neovisnog novinarstva ono propada i ta ravnoteža nestaje, kazao je Živković.

Svi sudionici panela su se složili oko toga da budućnost novinarstva mora biti u lokalnom i nezavisnom izvještavanju te prisutnosti na terenu i vraćanju zajednici.

Tribina koja je uslijedila teoriju je prenijela u praksu i u punom smislu riječi pokazala kako u kazalište, bilo kao glumce ili likove u dramskim predstavama, uključiti one koji su inače nevidljivi. U okviru autorskog projekta Srđana Sandića: „Čitanje kazališta” iz Zagrebačkog kazališta mladih koji problematizira aktualne teatrološke i šire društvene teme na konferenciji su gostovale dramaturginje Nataša Antunov i Olga Dimitrijević. One su, svaka na svoj način, dale primjer kako kazalište učiniti inkluzivnim, društveno angažiranim te istodobno odlično prihvaćenim od strane publike i kritike.

Antunov je zaposlena kao dramaturginja u HNK Ivana pl. Zajca te je suosnivačica i članica projekta Peti ansambl koji osim nekolicine profesionalnih glumaca čine mladi s poteškoćama u razvoju. Radi se o projektu koji je započeo s provedbom 2018. godine, svoju je prvu premijeru predstave “Potomci, divovi, bogovi” imao u lipnju, a zbog kvalitete je prepoznat i uvršten u program Kuhinje različitosti te će se u povećanom obimu nastaviti i 2020 godine.

– Peti ansambl je zajednica koja se bori za jednake mogućnosti u životu, bez privilegija i s jednakim doprinosom. Peti ansambl je podrška bez suzdržavanja. Peti ansambl brine za svoje susjede i Peti ansambl nekada pleše na turbo folk trap glazbu umjesto da odradi probu, kazala je Antunov i pojasnila da se radi o projektu koji je počeo kao suradnja Grada Rijeke, HNK Ivana pl. Zajca, Udruženja Rijeka down 21 i Centra za odgoj i obrazovanje.

– Objavili smo otvoreni poziv i surađivali s raznim institucijama te drugačije sposobnim mladim ljudima bez prethodne selekcije. Prvu javnu prezentaciju svoga rada – autorsku predstavu izveli smo u lipnju pred 600 ljudi, nadodala je Antunov koja kao metodologiju rada s Petim ansamblom primarno navodi brigu za druge te postizanje osjećaja sigurnosti unutar grupe.

Olga Dimitrijević, dramaturginja, spisateljica, a od nedavno i redateljica sama za sebe kaže kako ima čudnovatu poziciju u srpskom kazalištu. Naime, njezine su drame unatoč tome što piše iz vrlo jake ljevičarske i feminističke perspektive izvrsno prihvaćene od strane publike i kritike, a dobile su čak i nešto medijskog prostora u tabloidima.

– Teme mojih drama, zbog kojih sam u Srbiji poznata, sve su suprotno mainstream diskursu prisutnom kako u srpskom društvu tako i u srpskom teatru. Četiri najpoznatije drame „Radnici umiru pjevajući”, „Narodna drama”, „Moja ti” i „Često sanjam revoluciju” govore o  ženama, radnicima, štrajkovima, starijim ljudima, rodu, a u njima su prisutne i queer teme, lezbijska seksualnost, seksualnost starijih osoba itd. Jednom se je netko našalio rekavši kako moje teme nalikuju NGO shopping listi, kazala je Dimitrijević. Ipak, svoje često marginalizirane likove čvrsto uzemljuje u lokalni kontekst, lokalnu glazbu i lokalnu kulturu.

– Melodramatska struktura vjerojatno će uvijek biti prisutna u mome radu. Razvijena je za radnike u velikim američkim gradovima i prikazuje crno – bijele likove te vanjski svijet kojeg treba kriviti za sudbinu likova. Zbog tog vanjskog svijeta kojeg ne možemo vidjeti direktno, melodrama govori o siromaštvu, nejednakosti, o tome tko je na najnižim slojevima društva i zašto. Iz tog razloga nevjerojatno mi je inspirativna. Podložna je ubacivanju snažnog političkog konteksta zajedno sa snažnim emocijama što mene osobno najviše uzbuđuje u radu, zaključila je Dimitrijević.

Trećeg i posljednjeg dana konferencije predavanje je održao dr. Lev Manovich, jedan od vodećih teoretičara digitalne kulture te predstavio svoj trenutni projekt.

Danas mali broj velikih metropola dobiva neproporcionalno veliku medijsku i istraživačku pažnju. Iz tog je razloga lako pretpostaviti kako se šačica glavnih gradova i dalje ponaša kao centar dok je sve ostalo periferija u koju nove ideje dolaze sa zakašnjenjem. No je li to stvarno stanje stvari? Je li globalizacija i pojava nove komunikacijske tehnologije promijenila geografiju kulture? Navedeno su neka od pitanja na koje će Manovich svojim istraživanjem pokušati dati odgovor.

A predstavljena prva faza dvogodišnjeg istraživanja o različitosti koje Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture provodi u suradnji s riječkim sveučilištem s ciljem da istraže postojeće prakse menadžmenta različitosti u javnom i privatnom sektoru kulturnih i kreativnih industrija dala je odgovor kako različitost zaista jest više od moralnog ili socijalnog imperativa te čini preduvjet za kvalitetu unutar kulturnog i kreativnog sektora. U sljedećoj fazi Projekt Diversity Mixer pokušat će utjecati na donošenje javnih politika te inkorporiranje novih kriterija koji podupiru različitost u sustave javnog financiranja.

Možemo se samo nadati da će navedena različitost zaživjeti u praksi, ako ne ranije onda barem u 2020. godini kada će Rijeka pod motom Luka različitosti postati Europskom prijestolnicom kulture.

Konferenciju su organizirali Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture i Akademija primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, u suradnji s Hrvatskim poslovnim savjetom za održivi razvoj, kao pridruženim partnerom. Kroz tri dana trajanja ugostila je 30-ak domaćih i stranih predavača – predstavnika kreativnih industrija te djelatnika u kulturi, znanosti, umjetnosti i medijima.

U sklopu konferencije u Guvernerovoj palači otvorena je i izložba „D’Annunzieva mučenica“ koja donosi tumačenje D’Annunzija iz pozicije suvremenog antifašizma na kojem je izgrađena moderna Europa. Izložba će ostati otvorena cijelo vrijeme trajanja projekta Europske prijestolnice kulture u Rijeci, točnije do 31. siječnja 2021. godine.

Tekst i fotografije Andrea JELOVČIĆ

Leave a Reply


6 + = 8

KULTURISTRA – Web portal za kulturu Istarske županije

Kulturistra.hr je projekt koji su pokrenuli Istarska županija i Udruga Metamedij s ciljem razvoja kulturnog informacijskog servisa u Istarskoj županiji. Projekt teži ponuditi informacije o aktualnim događajima, ali i pružiti mogućnost pristupa različitim bazama podataka koje će sadržavati informacije o svim akterima u kulturi, kulturnim događajima, međunarodnim natječajima i potencijalnim međunarodnim partnerima. Ovim  projektom želimo pridonijeti boljoj komunikaciji na vertikalnoj i horizontalnoj razini, tj. istarskih kulturnih ustanova, između ustanova i umjetnika, te svih njih i šire kulturne javnosti.
Projekt financira Istarska županija.


KONTAKTIRAJTE NAS

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2019 | Impressum