RECENZIJA – LJUDMILA ULICKA: „JAKOVLJEVE LJESTVE“ (FRAKTURA, 2019.)

Obiteljski roman pun intriga

• Roman Ljudmile Ulicke „Jakovljeve ljestve“ obiteljski je roman koji obuhvaća živote nekoliko generacija obitelji Osecki. Između epiloga i prikaza genealoškog stabla na samom kraju ovog opsežnog djela, autorica je zapisala napomenu da su u priči iskorištena pisma iz obiteljskog arhiva i izvaci iz dosjea njezina djeda Jakova Ulickog iz arhiva KGB-a. Tako je usmjerila pažnju čitatelja i na vlastitu autobiografiju i obiteljsko stablo te tom intimističkom činjenicom dala romanu dodatnu intrigantnu dimenziju.
Roman se proteže na razdoblje od 1907. do 2011. i zahvaća burna povijesna i politička zbivanja koja su snažno, ponekad i presudno djelovala na živote njezinih junaka. Ipak ovo nije roman ni o carskoj Rusiji ni o Oktobarskoj revoluciji, Prvom i Drugom svjetskom ili Afanistanskom ratu, niti o Staljinovoj, Jeljcinovoj ili Putinovoj Rusiji, već o ljudima koji su u datim povijesnim oklonostima živjeli, preživljavali, ljubovali, patili, ženili se, razvodili, dobivali djecu…


Glavna junakinja romana Nora Osecka talentirana je kazališna scenografkinja bez stalnog zaposlenja. Upoznajemo je sredinom sedamdesetih, u jeku vladavine Leonida Brežnjeva koji se u romanu nigdje izravno ne spominje, ali atmosfera tih godina je uočljiva: siromaštvo, birokracija, cenzura…  Na početku romana Nora je u svojim ranim tridesetima, takoreći samohrana majka tromjesečnog Jurika jer se ni na introvertnog supruga uronjenog u svijet znanosti, ni na nepouzdanog ljubavnika ne može ozbiljnije osloniti, otac je obještava o smrti svoje majke, odnosno njezine bake Marusje i tako su već u prvom poglavlju predstavljeni odjednom svi naraštaji obitelji Osecki o kojima će se govoriti u romanu. Nakon bakina sprovoda Nora u njezinom skučenom moskovskom stanu nalazi škrinjicu od ivovine s dnevničkim zapisima svog djeda Jakova Oseckog i strastvenim i tragičnim pismima pisanim Marusji iz zarobljeništva i progonstva.
Za Noru tu počinje otkrivanje obiteljskih tajni, a čitatelji paralelno prate fabularnu liniju njezina života i života Jakova i Marusje, te linije se isprepliću, a presudni događaji iz života predaka, njihovi stavovi, nagnuća i odluke bacaju dodatno svijetlo na identitet, karakter i sudbinu potomaka. Okosnicu romana čini problematika obiteljske razdvojenosti. Nora ne živi sa suprugom Viktorom, među njima nema istinske ljubavi, iako se ne može poreći Norina gotovo zaštitnička nježnost prema Viktoru, njihov pred maturu sklopljeni brak rezultat je tinejdžerske nepromišljenosti, njegove neprilagođenosti i njezina inata. S petnaest godina starijim kazališnim redateljem Tengizom veže je ljubav, strast te umjetnička suradnja puna kreativnog zamaha i originalnih kazališnih ideja, ali također su često razdvojeni jer Tengiz živi u Tbilisiju sa suprugom i kćeri i ne namjerava se razvesti. Nora se do kraja romana nastoji pomiriti s takvom situacijom, a njihovi strastveni susreti, bolni rastanci, zaboravljanja i otkrivanja po emotivnom intenzitetu nalikuju ljubavi Jakova i Marusje, iako se Jakovljeva i Marusjina priča odvija u puno tragičnijim okolnostima. Između te dvije generacijske priče utisnula se, također tužna, priča Norinih roditelja Amalije i Genriha. Veliku obiteljsku sagu zaključit će u četvrtom koljenu Norin sin Jurik, koji će do svoje tridesete godine dospijeti biti i Rus i Amerikanac, i aktualni i bivši ovisnik i marginalac i obiteljski čovjek. Za Jurika će slamka spasa uvijek biti glazba za koju je naslijedio talenat od pradjeda Jakova, a brak s odgovornom i stabilnom Lizom i rođenje malog Jakova u njegov život unijet će nadu te učvrstiti osjećaj obiteljske povezanosti i kontinuiteta.
Norino obiteljsko stablo ruskih, ukrajinskih i židovskih korijena povijest je u različitim smjerovima razgranala kroz prostor i vrijeme od konca devetnaestog do prve dekade dvadeset i prvog stoljeća. Pored glavnih junaka tu su i desetci drugih karaktera s njima povezanih  obiteljskim i prijateljskim vezama, ti likovi također su vrlo osebujni, slojevito i iznijansirano okarakterizirani, svaki sa svojom jedinstvenom i neusporedivom naravi i kulturološkim nasljeđem: ruskim, židovskim, ukrajinskim, gruzijskim, švicarskim, američkim, irskim… Osim podrijetlom, povijesnim i socijalnim kauzalitetom likovi su možda još i više određeni vlastitim  ljubavnim strastima, obiteljskim i osobnim brodolomima, znanstvenim i umjetničkim zanosima, filozofskim idejama i dilemama, transgeneracijski prenosivima. Tako Norin sin Jurik od pradjeda Jakova, nesuđenog glazbenika nasljeđuje dar za glazbu, a i Nora vjerojatno umjetničku žicu duguje kako njemu, tako i baki Marusji, također nesuđenoj plesačici, spisateljici i pedagoginji.
Kroz opise umjetničkih stremljenja svojih junaka spisateljica u fabulu gotovo esejistički upliće motive umjetnosti kroz vizure kazališta, plesa i glazbe. Snaga kreativnosti i želje za ljepotom pokretači su ljudske egzistenicije i mogućnost da se i u neljudskim uvjetima ostvari prostor slobode. Autorica veliča ne samo snagu umjetnosti već i biologije, genetike, matematike, fizike, znanosti općenito, osobito one koja se približava filozofiji i metafizičkim pitanjima poput Hausdorffove teorije skupova ili Schrödingerove kvantne fizike.Vječna ljudska potreba da razumije i tumači svijet i njegovo izmicanje tim tumačenjima podcrtano je i stihovima Vladimira Nabokova kao svojevrsnim motom na početku knjige: „… produžena sablast bitka / onkraj stranice se plavi, / kao sutrašnji oblaci, / i ne svršavaju se reci.“
Jakovljeve ljestve u naslovu starozavjetni su motiv o Jakovu iz Betela i anđelima koji su pod budnim okom Svevišnjeg išli gore-dolje ljestvama i služili ljudima. Norinom djedu Jakovu koji se u doba okrutnog staljinizma, izdržavajući robije i progonstva, lažne optužbe i izdaje najbližih, potucao od Staljingrada, preko Bijska, Jegorjevska, Suhobezvodna sve do Abeza nije imao tko spustiti ljestve. U romanu se isprepliću faktografija i književna fikcija. Koliko su istovjetne sudbine Jakova Oseckog književnog lika i Jakova Ulickog spisateljičina djeda teško je razlučiti, a i nepotrebno. Napisavši ovu knjigu Ljudmila Ulicka spustila je ljestve Jakovu i njegovu pojedinačnu sudbinu uzdigla na duhovnu i simboličku razinu. Iako kritična i prema sovjetskom režimu u kojem je izgubila posao u genetičkom laboratoriju jer je pretipkavala samizdat i prema današnjoj Rusiji o kojoj se ne usteže kritički progovoriti, cilj autorice nije bio obračun s jednim represivnim vremenom, već pokazati koliko se naizgled beznačajne osobne povijesti isprepliću s velikim povijesnim zbivanjima i koliko je čovjek u stanju u krajnje nehumanim uvjetima, u režimima u kojima i najbliži članovi obitelji špijuniraju jedni druge, vjerovati u pravdu, istinu, slobodu i ljepotu i ne izdati svoja temeljna uvjerenja, čak i kad sve izgleda izgubljeno.
Roman „Jakovljeve ljestve“ obiteljski je roman, ali i roman lika jer u prvom planu, koliko god bio uronjen u vlastitu obitelj i društvo, ipak je pojedinac jedinstven i neponovljiv u svom fizičkom i pishičkom totalitetu i potrazi za vlastitim identitetom.
U romanu se osim osebujnog autoričina stila i modernih književnih postupaka prepoznaju i temelji ruske pripovjedne tradicije. Autorica nas suvereno vodi kroz dvije dvije paralelne fabularne linije, ali i mnoštovo sporednih pripovijednih tokova, predočavajući nam odnose dijelova i cjeline koji se u imaginaciji čitatelja konstantno preslaguju tvoreći neprekidno nove,  sve šire i dublje perspektive.Osim izvrsnog stila i neupitnog literarnog talenta Ljudmila Ulicka pokazuje golemu erudiciju u području teorije i povijesti umjetnosti, osobito kazališne, ali i prirodnih i društvenih znanosti.

Roman je preveo Igor Buljan, u nas je objavljen u siječnju ove godine u izdanju Frakture koja je objavila još tri knjige Ljudmile Ulicke: „Daniel Stein, prevoditelj“,  „Iskreno vaš, Šurik“  te nedavno, također izvrsni, „Zeleni šator“.

Tekst Dušanka BABIĆ

 

Leave a Reply


9 + = 16

KULTURISTRA – Web portal za kulturu Istarske županije

Kulturistra.hr je projekt koji su pokrenuli Istarska županija i Udruga Metamedij s ciljem razvoja kulturnog informacijskog servisa u Istarskoj županiji. Projekt teži ponuditi informacije o aktualnim događajima, ali i pružiti mogućnost pristupa različitim bazama podataka koje će sadržavati informacije o svim akterima u kulturi, kulturnim događajima, međunarodnim natječajima i potencijalnim međunarodnim partnerima. Ovim  projektom želimo pridonijeti boljoj komunikaciji na vertikalnoj i horizontalnoj razini, tj. istarskih kulturnih ustanova, između ustanova i umjetnika, te svih njih i šire kulturne javnosti.
Projekt financira Istarska županija.


KONTAKTIRAJTE NAS

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2019 | Impressum