Izložba „TRINAESTORO / THIRTEEN“ u Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu

Kolektivna izložba fotografija naziva „Trinaestoro / Thirteen“ otvorena je u utorak, 29. listopada u Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu. Autore i njihove radove prisutnima je stručno približio kustos Eugen Borkovsky.

Grupa se sastoji od trinaest fotografa i fotografkinja, većinom s prebivalištem u Londonu, u dobi od kasnih dvadesetih, pa sve do sedamdesetogodišnjaka, profesionalnih fotografa i amatera koji su izlagali na brojnim samostalnim i grupnim izložbama, neki s britanskim i međunarodnim nagradama. Ova izložba u Fonticusu je njihovo treće izlaganje u Hrvatskoj. Kako bi izrazili svoju viziju svijeta, njihova zajednička izložba je karakterizirana slobodom, u smislu da nitko nije bio sputan u odabiru teme, motiva ili tehnike, niti na ikakav drugi način. Izložba nije žirirana, te su o odabiru svojih radova s kojima su se željeli predstaviti odlučivali sami autori za sebe.

Izložene su tako po četiri fotografije od svakog autora, u boji i crno-bijele, s prirodnim ili urbanim motivom, s prisustvom ljudi ili bez njih, s intervencijom editiranjem ili bez nje, u tehnici 360 stupnjeva, režirane i zatečene, apstraktne ili figurativne, studijske i na otvorenom, te s porukom, čak i ekološkom ili samom estetikom. Prikazana su sva lica moderne i klasične fotografije djelima koja su nastala nadahnućem ove skupine vođene entuzijazmom. Jedan od autora je i Fernando koji živi i radi u Istri i bio je prisutan otvorenju. Jedina konstanta grupe je njihov broj, uvijek ih je trinaest, i ako netko zbog bilo kojeg razloga nije u mogućnosti sudjelovati, ubrzo se nađe zamjena, pojašnjava Fernando. Njih trinaestoro redovito su izlagali u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Londonu, zahvaljujući Gordani Johnson koja je hrvatskog podrijetla.

Clive Bevan u crno bijeloj tehnici uspoređuje svoj vizualni doživljaj super urbanog Londona i arhaičnog Dubrovnika. Za bilježenje bira moderne dijelove Londona koje karakteriziraju neboderi od kojih su neki još u izgradnji, dok s druge strane bira starije dijelove Grada čiji obrisi nose odlike bizanta, romanike, gotike pa do baroka i historicizma, a za oba motiva poveznica je more. No, dok se vizure megapolisa odlikuju gradskim, užurbanim, poduzetničkim detaljima, vizure Dubrovnika nude umirenost, nostalgiju, uslojenost vjekova.

Chris Brock nudi fotografije portreta u boji sa zanimljivim atribucijama. Iz naziva radova saznajemo da se radi o parafraziranju svetaca, ali Chris nudi sasvim drugačiju verziju, jer likove nalazimo u sasvim suvremenoj odjeći, a po uzoru na srednji vijek, pozadine su ujednačene rasterima. Predmeti koje nose/drže likovi, zabilježene na fotografijama, smisleno su u skladu sa pozadinama, no, atribucije izazivaju propitivanje kroz humorni način.

Gareth Davies predstavlja niz od četiri fotografije pejzaža. Radovi su izvedeni panoramskim fotografskim aparatom, a umjetnik kao da nudi ideju da instinktivno razmišljanje o realnosti slike, možemo zamijeniti doživljajem.

Fernando predstavlja dva para fotografija koji problematiziraju suvremenost. Prvim diptihom autor propituje tragove kolonijalizma,a drugi diptih nudi motive ženskih figura, provocirajući današnju, sve konzervativniju, situaciju gdje se problem slobode, neopterećenosti konvencijama, pokazuje kao pitanje suvremenog vremena.

Bari Goddard nudi tematiku “zabranjenog voća”, propitujući konvencije. On to čini izborom motiva, režiranjem scena i/ili tehnološkom manipulacijom snimljenog materijala. Predstavljeni radovi su isječci, izvadci nizova sličnih tema koje ostvaruje umjetnik. Na rubu naracije, scene Goodardovih fotografija vrve značenjima. Motivi dodiruju raznorodnu problematiku osjećaja pojedinca u realnom vremenu.

Tony Hale predstavlja niz koloristički dojmljivih radova. Na svima su predstavljene kombinacije geometrijskih oblika kojima autor kontinuirano sačinjava apstraktni tijek igre. Ideja iluzije postignuta je mutiranjem i sklopovima obojenih trokutastih oblika. Iako autor kaže da koristi arhitektonske detalje, radove možemo doživjeti kao autohtone, autorske radove.

Avril Harris predstavlja se serijom crno – bijelih analognih fotografije prirode u kojima prevladavaju detalji vodenog tijeka. Ove pejzažne fotografije nude isječke prirodnih prostora oblika ali govore i o doživljaju autorice. Znalačka upotreba klasičnog fotografskog aparata, kombinacije tehnike i iskustva, ovim radovima daje snažan autorski pečat.

Adrian Leon Johnson predstavlja kolekciju dokumentarnih fotografija lokacije sa juga Afrike, na kojima jasno razabiremo socijalno stanje i bijedno okruženje. Kadrovi nisu režirani već zapaženi na lokacijama.

Gordana Johnson predstavlja se nizom lirskih fotografskih bilježaka morske površine uz obalu nekog urbanog mjesta. Na njima nalazimo igru namreškanih valova koji odražavaju kolor okruženja. Koristeći izobilje svjetla, autorica titravost, promjenljivost, nesigurnost oblika, predstavlja u izrezu koji ne otkriva objekte od kojih se kolor reflektira.

Chris Moxey nudi niz fotografija osoba u naglašeno urbanom okruženju. Radi se o brzoj, skoro nasumičnoj, uličnoj fotografiji. Doživljena snaga trenutaka nepoznatih sugrađana, donesena je jednostavnim, ali dramatičnim izrezom kadra te realnim kolorom.

Maštovitost igre oblicima očita je na radovima koje predstavlja Andrew Ridley. Služeći se fotografskom kamerom, ali i kompjuterskim manipulacijama, autor realizira zanimljive kombinacije. Umjetnik režira fotografiju koja postaje nalik na stilizirani reklamni prikaz.

Norman Smith predstavlja niz raznorodnih urbanih svakodnevnih situacija. Autor koristi više načina, ali uvijek zapaža neki dramatični trenutak. Na svim fotografijama nalazimo ljude koji su u nekom osobnom stanju i kao da ne primjećuju fotografa. Dojmovi osciliraju između nelagode i interesa za slijed. Situacija je napeta i puna pritajene dramatike. Čini se da ovaj niz radova progovara o drami osvješćivanja i stanju civilizacije.

Duncan Unsworth predstavlja kolekciju radova koji su u konačnici bliski slikarskom iskazu. U obrazloženju autor kaže da se poigrava vizualiziranjem predmeta/situacija koje nalazi ili zapaža uz rijeku Temzu. Oslanjajući se na viđenje, memoriju i hrabrost vizualne kombinatorike, bilježi povezanost lokacije i evokacije, materijalnog i nematerijalnog, opipljivog općeg i osjećanog osobnog, a sadržaj, poruka značenja ovdje namjerno nije izgovorena do kraja. Promatraču je ostavljeno da u svojoj mašti nastavi radnju ili definira neki osobni nivo smisla.

Tekst Marko ŠORGO

Fotografije Lidija KUHAR

Leave a Reply


− 3 = 6

KULTURISTRA – Web portal za kulturu Istarske županije

Kulturistra.hr je projekt koji su pokrenuli Istarska županija i Udruga Metamedij s ciljem razvoja kulturnog informacijskog servisa u Istarskoj županiji. Projekt teži ponuditi informacije o aktualnim događajima, ali i pružiti mogućnost pristupa različitim bazama podataka koje će sadržavati informacije o svim akterima u kulturi, kulturnim događajima, međunarodnim natječajima i potencijalnim međunarodnim partnerima. Ovim  projektom želimo pridonijeti boljoj komunikaciji na vertikalnoj i horizontalnoj razini, tj. istarskih kulturnih ustanova, između ustanova i umjetnika, te svih njih i šire kulturne javnosti.
Projekt financira Istarska županija.


KONTAKTIRAJTE NAS

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2019 | Impressum