Premijera „Tosce“ u režiji Damira Zlatara Fraya u Istarskom narodnom kazalištu

„Grotosca“ ili kako je sapunica pojela kazalište

• Ljubav, ljubomora, požuda, moć i njezina zloupotreba okosnice su oko kojih se vrti “Tosca” – priča o snažnoj ženi koja jasno zna što želi, a što ne, i koja se ne libi uzeti koje god oružje ima na raspolaganju kako bi postigla cilj. Predstavu je komponirajući libreto Puccinijeve opere Luigija Illice i Giuseppea Giacose te dramski tekst Victoriena Sardoua na Malu scenu Istarskog narodnog kazališta postavio Damir Zlatar Frey, čija je namjera bila osuvremeniti ovu tragičnu romansu i ispričati ju na kazališno zanimljiv način. Namjera mu, međutim, nije najbolje uspjela.

Mario Cavaradossi (Mladen Vujčić) poznati je slikar koji u politički napetim vremenima (radnja je smještena u 1800., dane bezvlađa u Rimu, tj. pred Napoleonsku okupaciju) nije na dobru glasu, ali unatoč tome ne libi se pružiti pomoć bivšem rimskom konzulu i bjeguncu Cesaru Angelottiju (Mark Šokčić) osuđenom na smrt. Njihov susret u crkvi u kojoj Cavaradossi slika Mariju Magdalenu nadahnutu Angelottijevom sestrom prekida ljubomorom izmučena Floria Tosca (Mada Peršić), afirmirana pjevačica i ljubimica grada. Angelottiju su za petama policajci s Barunom Scarpijom (Luka Mihovilović) na čelu, koji formira naum o hvatanju dviju muha jednim udarcem – Angelottijevom hapšenju i Cavaradossijevom ubojstvu kojim bi se riješio suparnika.

Priču je Frey fokusirao na ljubavni trokut Cavaradossi-Tosca-Scarpija, dok su povijesni i politički kontekst u velikoj mjeri zapostavljeni. Taj je trokut prikazan kroz pretežno pretjerani patos i povišene tonove, osobito kod Tosce. Od prvog koraka na sceni pa sve do kraja predstave rijetki su bili trenuci bez da glavna junakinja viče, kao da drama ne može postojati ako se ne rasparaju glumičine glasnice i uši gledatelja. Na žalost, negativna posljedica nije samo asocijacija na prenapuhanu sapuničnu dramu već i srozavanje heroine na histeričnu i grotesknu karikaturu.

Unatoč proklamiranim strastima, kod mladih glumaca one nisu uspjele zaživjeti pa tragedija djeluje usiljeno, s tekstom i dramaturgijom (Rok Andres) koje je još moguće tesati. Osobito se primjećuje pad tenzije prema kraju predstave, koja odjednom otvara jedan kontemplativniji prostor u neskladu s cjelinom i gdje glavnu ulogu preuzima kretanje scenografskih kubusa.

U oko bode i nekoliko izrazito neuvjerljivih momenata za koje nije kasno da ih se ispravi. Prvi je Cavaradossijevo slikanje, odnosno onih nekoliko poteza kistom koje napravi, razmazujući potom boju prstom kao da se radi o pastelama, a ne ulju na platnu. Drugi kojega valja istaknuti je Toscin napad nožem na Scarpiju prilikom zagrljaja, kada prvih nekoliko uboda zadaje straga u predio ramena (gdje kosti sprečavaju ozbiljnije ranjavanje), a tek potom u stomak.

Što se tiče scenografije, ona je minimalna i uglavnom formirana video projekcijama (Ivan Marušić Klif) u stanju neprekinutog kretanja. U početku je to interijer crkve čija se slika približava i udaljava, i na kojoj se u jednom trenutku pojavljuje slika Djevice Marije kao trash začin surealnosti. Za istaknuti su već spomenuti mobilni kubusi na kojima se (ponekad u igri sa zastorom) na više razina projicira trava u rastu i zvjezdano nebo, i koji su najdojimljiviji dio predstave.

Adaptaciju potpisuju Rok Andres i Damir Zlatar Frey, koji je ujedno i scenograf, koreograf te je vršio izbor glazbe. Kostimografkinja je Ivana Bakal, oblikovatelj svjetla Dario Družeta, oblikovateljica maske i frizure Marija Bingula, asistent redatelja Manuel Kaučić, asistent scenografa Goran Šaponja, a vizažistica Mirija Kralj. Neki od glumaca igraju više uloga, pa tako Mark Šokčić tumači i Schiaronea, a dojmljivi Mijo Pavelko crkvenjaka Euzebija, glasnika i rimskog kardinala. Jakov Jozić glumi satnika karabinjera Spolettu, dok su statisti (policija, kardinali, vojska) Drena Kečan Šikić, Mihael Korpar, Josip Krajačić, Kornelija Maras, Tomi Miladinović, Maja Pavličić, Anton Radi, Sandi Siljan, Lena Strinavić i Valter Turčinović.

Tekst Ivana-Nataša TURKOVIĆ

Fotografije Tanja DRAŠKIĆ SAVIĆ iz arhive INK-a

Leave a Reply


− 2 = 6

KULTURISTRA – Web portal za kulturu Istarske županije

Kulturistra.hr je projekt koji su pokrenuli Istarska županija i Udruga Metamedij s ciljem razvoja kulturnog informacijskog servisa u Istarskoj županiji. Projekt teži ponuditi informacije o aktualnim događajima, ali i pružiti mogućnost pristupa različitim bazama podataka koje će sadržavati informacije o svim akterima u kulturi, kulturnim događajima, međunarodnim natječajima i potencijalnim međunarodnim partnerima. Ovim  projektom želimo pridonijeti boljoj komunikaciji na vertikalnoj i horizontalnoj razini, tj. istarskih kulturnih ustanova, između ustanova i umjetnika, te svih njih i šire kulturne javnosti.
Projekt financira Istarska županija.


KONTAKTIRAJTE NAS

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2020 | Impressum