RAZGOVOR S UMJETNICOM LUANOM LOJIĆ

“Nesavršenstva me izazivaju i volim se posvetiti medijskim greškama”

• Luana Lojić je otvorila svoju samostalnu izložbu naziva „what is Sound? : Alpha Blending“ 10. lipnja u zagrebačkoj Galeriji Vn. Lojić (1991.) je diplomirala na Odsjeku za animaciju i nove medije pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, članica je umjetničkog kolektiva za interdisciplinarno djelovanje znanosti i umjetnosti Ljubavnice te je i dio kolektiva M28.

U studenom 2017. si u sklopu platforme Sine Linea u Greti predstavila „what is Sound?“ (Što je zvuk?), performans u kojem publiku vodiš kroz istraživanje zvuka koristeći informacijski potencijal interneta te koje rezultira tabovskom improviziranom kompozicijom. U „Alpha Blendingu“ te improvizacije dobivaju nove dimenzije. Po čemu se „Alpha Blending“ oslanja na „what is Sound? 1.0“ i na čemu je fokus u ovom postavu i ovim izvedbama?

– Nakon niza izvedbi „what is Sound? 1.0“, u kojima sam guglala „što je zvuk“ i progresivno gradila zvučnu kakofoniju otvorenim informacijama, velika mi je želja bila izvući dvodimenzionalni internetski okoliš u treću dimenziju gdje se tabovi postepeno raščlanjuju osim zvučno, vremenski i prostorno. Ta potreba se nametnula u naumu da prenesem osjećaj igranja i otkrivanja kojeg svi razvijamo mentalno pred ekranima svakodnevno guglajući sve što nas zanima. „Alpha Blending“ je metoda korištena u kompjuterskoj grafici za spajanje djelomično providnih layera ili naslaga u jednu kompozitnu sliku. Sam termin mi se učinio zanimljivim ishodištem za promišljanje o postavu i pristupu drugoj metodologiji izvedbe „what is Sounda“, jer je u svojoj definiciji već sadržavao nešto do čega sam htjela doći. Mogućnost prostornog reinterpretiranja zvučnog performansa u zvučno-prostorni mi je otvorio niz novih razgovora sa samom sobom, publikom i novo-uvedenim materijalima: prostorom, folijama, svijetlom, refleksijama i izvedbenim pauzama. Kao i prethodne verzije „what is Sounda“, „Alpha blending“ kreće od guglanja, ovog puta sam se odlučila tematski fokusirati na zvukove najmanjih jedinica, pokušati se približiti njihovim zvukovima kroz podatke o njima.

„Alpha Blending“ je i neki organski nastavak bavljenja s nekim od centralnih tema u tvom radu; skupljanja i interpretacije zvuka nečujnog ljudskom uhu („fonoteka Nečujnog“) i daljnje istraživanje alata s kojima to možeš činiti (Panacea/OCR).

– „Fonoteka Nečujnog“ nastavak je istraživanja mogućnosti audiovizualnog prikazivanja, sintetiziranja i interpretacije nečujnih zvukova. Cilj je sakupiti, upoznati i oblikovati nečujne zvukove u auditivnu kompoziciju i vizualni esej – performans stvarajući poetičku, medijsku, a i posljedično tehničku reinterpretaciju materijalnosti zvuka koji nas okružuje. Druga, po meni važnija posljedica tog rada je sastavljanje i pokretanje javno dostupnog digitalnog arhiva nečujnih zvukova. „Alpha Blending“ je dio Fonoteke, koju ću nadam se otkrivati zauvijek ili makar dok mi ne dosadi. Kako zvuči bit? Kako zvuči najmanja živa stvar? Koji je najtiši, najmanji, najkraći zvuk koji možemo čuti? To su samo neka od pitanja s kojima izvedba kreće. Fascinira me sav materijalni svijet, sve što određuje neke zakonitosti fizičke percepcije. Vrijeme provodim u pitanjima i traženju odgovora poput svih drugih laika, a moj se umjetnički rad nastoji imaginativno nadovezati na tu rupu od zamišljajnosti do činjeničnosti. Proces od ishodičnog pitanja do reakcije je ispunjen „prevođenjima“ – u suštini, ono što radim je da na svako proguglano pitanje dobijem neku vrstu opisa (slikovnog, tekstualnog ili zvučnog) sliku ću primjerice ubaciti u OCR (optical character recognition) ili program namijenjen iščitavanju teksta iz slike, primjerice .pdf dokumenata. Ako se u njega ubaci nasumična slika, on će proizvesti nasumični tekst iz te slike, i taj tekst može biti zvučan ako ga se ubaci u običan voice to text servis, a pretvorba ide dalje ako se ta „recitacija“ snimi i pretvori ponovno u tekst, sliku ili melodiju. Cijeli proces je online, alate koje koristim dostupni su svima s internetskom vezom i zanimljivo mi je koristiti ih za generiranje neočekivanih rezultata. Ono što nisam očekivala jest da će izvlačenjem tih tabovskih procesa na zasebne manje površine, desiti višeslojnost svjetlosne informacije. Noseći prijenosnici rada su, osim zvučnika, projektori. Lomljenje projekcija na manje papirnate površine i folije me dovode do drugih mogućnosti: projekcije na foliju, projekcije na zid kroz foliju i njihove zajedničke refleksije – treće vrste ili kompozita analognog i digitalnog. U VN-u sam pokušala koordinirati svjetlosne situacije sa zvučnima, pa se i moja navigacija između jednog i drugog pretvorila u izvedbeni čin.

Ono što uvelike obilježava tvoj rad jest znatiželja i intuitivnost u pristupu, igra kao dio procesa istraživanja i proces bez definiranog kraja. Tako i tvoje izvedbe nekad zvuče kao izrazito muzikalne elektronske skladbe, a nekad su to (a)ritmički disharmonični agresivni šumovi. O čemu to ovisi?

– Medijska iznenađenja me oduševljavaju. Nisam osoba koja želi producirati tehnička savršenstva. Nesavršenstva me izazivaju i volim se posvetiti medijskim greškama, nusproduktima postavljanja medija u izvorno nenamijenjene uloge. Rezultat toga je u tom smislu nepredvidiv, linkovi dostupni kroz google tražilicu algoritamski je predodređen mojim kolektivnim zanimanjima. Nešto što ću naći na googleu, neću naći na bingu ili duckduck gou, jer su njihovi algoritmi drukčiji i naravno, uvelike ovise o politici na kojima se zasnivaju. Neki će zvukovi doći s online baza podataka, neki s YouTube linkova, neki s online generatora i različitih programa koje otkrivam putem. Svaki od tih alata koristim nasumično, i zato zvukovi osciliraju od ugodnih do neugodnih. Nemam ih potrebu modificirati. Sviđa mi se izvornost tog podatka, kakva god ona bila i čini mi se da je najveća vrijednost koju pritom dobivam nepredvidljivost.

Dio si i grupne izložbe „Sve što čujemo postavlja zahtjeve“ koja se otvorila 25. lipnja u Galeriji Nova. Bi li nam predstavila koncept izložbe i s čime ti sudjeluješ u njoj?

– Krenuli smo raditi na prijedlogu koncepta Martine Kontošić dva tjedna prije lockdowna. U nemogućnosti izlaska iz stambenog, osobnog ili privatnog prostora, ili konkretnije – dolaska do galerije, u analognoj neodostupnosti, pribjegavam rješenju digitalnih dostupnosti – bilježenju digitalnih događaja, ruta, prostornosti, ozračja i zvučnih okoliša. Prihvaćajući zadatosti programa (Sounds of Streetview – eksperimentalni framework tvrtke Amplifon, razvijen 2014. s namjerom sonificiranja streetviewa, postepeno dodajem zvučne slojeve unutar digitalne šetnje od svog stana (Tratinska ulica) do galerije (Teslina 7). Šetnja je u ovom slučaju reprezentacija stvarnosti –  ona je druga vrsta vizualnog, a zvuk koji se pojavljuje u tom slučaju je, također, druga vrsta zvučnog. Koristeći digitalni vizual, pretvaram binarni podatak slike u zvuk. Zvuk digitalne šetnje uparujem s digitalnim zvučnim okolišem. Ideja je bila propitati zvučna supostojanja unutar galerijskog prostora, te s tim predumišljajem stvarati radove – svatko za sebe s obzirom na drugog. Zvučne izložbe su kronično postavno zapostavljene. Nerijetko se dešava da se zvučni radovi u zajedničkom prostoru ne poštuju međusobno, a ovdje je priča bila drugačija. Krenuli smo od inverzije i obzira prema potrebama svakog rada, što se stvarno cijeni.

Što je pred tobom u narednim mjesecima i kamo te vodi rad i ti njega: idejno i materijalno?

– Posvećujem se nadopunjavanju Fonoteke nečujnog, nadam se dublje proučiti životinjske jezike do kraja godine u sklopu drugog projekta za Touch me festival u rujnu i ljetnim guerilla mikro projekcijama. Teme koje me sada zanimaju su životinje proročice, jezik, glasanja i fonemi. U sklopu Radical Now projekta kolektiva M28 u Sisačkoj Galeriji Streigl istražujem olfaktivna nasljeđa industrijske zone. S Ljubavnicama spremamo izložbu u Atelierima Žitnjak krajem godine, drugo pojavljivanje Sedme, nove ljubavnice koju smo stvorili za vrijeme Ekstravagantnih tijela. Šećem i dalje pse po potrebi, pazite na ježeve i skupljajte smeće za sobom. Svako dobro.

Razgovarala Sabina SOFTIĆ

Fotografije Sara SALAMON

Leave a Reply


8 − 7 =

KULTURISTRA – Web portal za kulturu Istarske županije

Kulturistra.hr je projekt koji su pokrenuli Istarska županija i Udruga Metamedij s ciljem razvoja kulturnog informacijskog servisa u Istarskoj županiji. Projekt teži ponuditi informacije o aktualnim događajima, ali i pružiti mogućnost pristupa različitim bazama podataka koje će sadržavati informacije o svim akterima u kulturi, kulturnim događajima, međunarodnim natječajima i potencijalnim međunarodnim partnerima. Ovim  projektom želimo pridonijeti boljoj komunikaciji na vertikalnoj i horizontalnoj razini, tj. istarskih kulturnih ustanova, između ustanova i umjetnika, te svih njih i šire kulturne javnosti.
Projekt financira Istarska županija.


KONTAKTIRAJTE NAS

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2020 | Impressum