67. Pula: Otvorena izložba Cinemaniac – Misliti film 2020 „Prazni sati“

Izložba Cinemaniac – Misliti film 2020: „Prazni sati“ otvorena je u nedjelju, 30. kolovoza u ECPD-u – Europskom centru za mir i razvoj na Kapitolinskom trg (iza Augustovog hrama), a u sklopu izložbenog potprograma 67. Pulskog filmskog festivala.

Središnje mjesto oko kojeg se razvija devetnaesto izdanje izložbe Cinemaniac – Misliti film: „Prazni sati“ zauzima projekcija istoimenog filma Mate Ugrina, koji je dao naslov izložbi. Zamišljen kao centralna filmska/video instalacija oko koje se, poput fusnote koja proširuje i reproducira postojeći tekst, strukturira dijalog umjetničkih pozicija. U toj konstelaciji publika je mogla pogledati filmove Igora Grubića „Kako se kalio čelik“, predstavljen u hrvatskom paviljonu na prošlom venecijanskom bijenalu i zapažen film „Strujanja“ Katerine Dude. Kustosica izložbe je Branka Benčić koja je izložbu koncipirala u suradnji s Martom Baradić i Sarom Jakupec.

– Izložba je ustvari nastala iz jednog koncepta koji se razvijao kroz izložbu i program projekcija, ali se kroz odgodu festivala od srpnja do kolovoza taj program rasformirao. Za izložbu „Prazni sati“ bila je važna korelacija prostora i vremena. Izložba se bavi oblikom praznine – one praznine koju je ispražnjeni Uljanik ustvari otvorio u našem pogledu, one praznine kojom se bavi rad Igora Grubića koji je bio predstavljen prošle godine na bijenalu u Veneciji, odnosno o praznini Inine zgrade kroz rad Katerine Dude, kazala je Benčić napomenuvši da će u ponedjeljak, 31. kolovoza u 20.30 sati bit će predstavljene i „Serije za invizibilno kino: Sunce je njezina obmana, more je njezina istina“ Gustava Deutscha iz The Otolith Groupe. Uvod u program dat će kustosica Tanja Vrvilo, dok će Branka Benčić, Mate Ugrin, Igor Gurbić i Katerina Duda održati razgovor u kojem će autori predstaviti svoje radove.

„Kratki film „Prazni sati“ dokumentaristička je meditacija o protoku vremena, izolaciji, gradu. Protagonisti su privremeni migrantski radnici brodogradilišta 3. maj u Rijeci, a pratimo ih u slobodno vrijeme koje mahom provode u krugu samačkog hotela. Tihi i kontemplativni prizori grade specifičnu atmosferu djela koja se manifestira u svjetlu, bojama, polaganom kretanju te podcrtava osjećaje osamljenosti i praznine. Video tehnologija podržava produljenu vremensku dimenziju slike, u svrhu fikcionalizacije vremena, dok istovremeno rastegnuta vremenska dimenzija naglašava napetost i potencijalnost prizora. Ono što vidimo jest vrijeme nakon rada, odn. svakodnevica radnika koja izranja u pozadini, a usmjerena je na prazne sate kao oblik vremena s kraja radnog dana. Naglašena temporalnost slike i protok vremena tretiraju se kao središnji događaj. Prazne sate gledamo kao posvetu radu, odgođenom radu, nesigurnom radu, radu na čekanju, vremenu nakon rada. Poput video instalacije Prazni sati osvajaju cjelokupan prostor galerije, usmjeravajući pažnju na kompleksne odnose suvremenog subjekta u medijatiziranom prostoru i vremenu. U neposrednoj blizini brodogradilišta Uljanik, na širokom ispražnjenom prostoru, gdje nedostaju brodovi koji su blokirali naš pogled, Prazne sate Mate Ugrina sagledavamo na sasvim nov način, upisujući u pogled specifičnost konteksta i mjesta prikazivanja“, piše kustosica Benčić u katalogu izložbe.

Za film „Strujanja“ Katerine Dude u katalogu piše: „U iseljenoj poslovnoj zgradi preostale su samo biljke. U velikom i nekoć raskošnom prostoru, vrtlarka i dalje održava bilje posebno uklopljeno u arhitekturu, koje u teglama probire i priprema za preseljenje na nove lokacije. Biljke, koje su dominirale impozantnim interijerom u osamdesetim godinama, u zgradi bez ljudi stvaraju novu temporalnost. Osim vrtlarke, jedan vatrogasac zadužen je za ophodnju ispražnjene zgrade, provodi obilaske i održavanje ni za koga. Biljke poput dracene, fikusa i filodendrona bile su nezamjenjiv dio arhitekture socijalističkog modernizma sedamdesetih i osamdesetih godina. Danas ove sobne biljke ostaju kao snažan vizualni podsjetnik te paradigme. U Strujanjima, iseljavanje biljaka, jedinih preostalih stanovnika zgrade, možemo čitati kao dio šireg konteksta. Ono je promjena strujanja: dok jedna paradigma shvaćanja prostora biva zamijenjena drugom, koncept socijalne države (i njezinih poduzeća) postupno nestaje.“

„Eksperimentalno–animirani film „Kako se kalio čelik“ Igora Grubića (2018.) poput slike dvostruke ekspozicije u kojoj se susreću prošlost i sadašnjost, predstavlja pogled unatrag, na ispražnjene i napuštene pogone tvornica. Središnja radnja filma temelji se na odnosu oca i sina. Otac vodi sina u napuštenu tvornicu u kojoj je nekoć radio. Iako je tvornica već dugo tek ruševna slika novoga sistema, prostor će nakratko oživjeti u slici radničke solidarnosti i potaknuti malu prkosnu gestu. Taj simbolični čin pretvara se u trenutak katarze kojim se ponovno uspostavlja odnos između oca i sina. Animirani film “Kako se kalio čelik”, evocirajući herojsko vrijeme ne samo industrije nego i filmskog stvaralaštva, u ispražnjene i ruševne prostore uveo je ljudske i životinjske likove, uz pratnju povijesnih dokumentarnih snimki. Riječ je o mračnoj i elegičnoj meditaciji, o sažetoj verziji propasti osobnih priča i pojedinačnih sudbina u raspadu zajednica i kolektiviteta – ističe Jasna Jakšić. Poput prizora nestajanja, ruševina arhitekture ili momenta izgaranja filma, Grubićev animirani film, realiziran kao slojevita vizualna orkestracija koja kombinira različite medije i tehnike – crtež, fotografiju, i arhivski found footage materijal, predstavlja krhotine prostora i događaja koji nam blijede i nestaju pred očima“, piše Branka Benčić.

Cinemaniac – Misliti film predstavlja višegodišnju izlagačku i istraživačku platformu koja propituje veze filma, pokretnih slika i suvremene umjetnosti, a koja se od 2002. godine realizira kao popratni program na Festivalu igranog filma u Puli. Projekt se formira u interdisciplinarnom prostoru presijecanja suvremenih praksi audiovizualne kulture i umjetnosti, i posvećen je sustavnom promišljanju alata i medijskog mišljenja u suvremenim umjetničkim i kustoskim praksama, u radu s pokretnim slikama, slikama iz projektora, njihovim međuodnosima te načinima njihova istraživanja, kontekstualizacije, prezentacije i recepcije, stvarajući aktivnu interakciju socijalnog i kulturnog polja. Usmjerene na odnose slike i svijeta, pokretne slike umjetnika uspostavljaju odnos prema aktualnim filmskim i umjetničkim strujanjima, novim vizualnim jezicima suvremene umjetnosti, koji omogućavaju poglede na aktualne estetske i društvene fenomene.

Izložba je realizirana sredstvima Grada Pule, Ministarstva Kulture RH, Hrvatskog audiovizualnog centra i Istarske Županije.

Tekst B. VINCEK

Fotografije iz arhive 67. Pulskog filmskog festivala

Leave a Reply


9 − 1 =

KULTURISTRA – Web portal za kulturu Istarske županije

Kulturistra.hr je projekt koji su pokrenuli Istarska županija i Udruga Metamedij s ciljem razvoja kulturnog informacijskog servisa u Istarskoj županiji. Projekt teži ponuditi informacije o aktualnim događajima, ali i pružiti mogućnost pristupa različitim bazama podataka koje će sadržavati informacije o svim akterima u kulturi, kulturnim događajima, međunarodnim natječajima i potencijalnim međunarodnim partnerima. Ovim  projektom želimo pridonijeti boljoj komunikaciji na vertikalnoj i horizontalnoj razini, tj. istarskih kulturnih ustanova, između ustanova i umjetnika, te svih njih i šire kulturne javnosti.
Projekt financira Istarska županija.


KONTAKTIRAJTE NAS

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2021 | Impressum