EPK Rijeka 2020: Intervju s kolektivom RYBN.ORG

“Zanimaju nas svi sistemi i mehanizmi povezani s najnovijim formama neoliberalizma”

• U organizaciji udruge Drugo more, a kao središnja izložba programskog pravca Dopolavoro projekta Europska prijestolnica kulture izložba „Usijano more” nedavno je otvorena u Rijeci. Izložba kroz 15-ak prikazanih radova, na ovaj ili onaj način povezanih s morem, promatra nove i ponekad nevidljive oblike ekonomije i kruženja kapitala te budućnost poslova kroz eksternalizirane i prekarne oblike rada. Promišlja promjene na površini mora (kao što su samoregulirajući libertarijanski otoci), vezane uz more (poput offshore poreznih oaza) te one koje se nalaze na njegovu dnu (poput dubokomorskog rudarenja).

Pariški kolektiv RYBN.ORG koji kao ekstradisciplinarna umjetnička platforma okuplja umjetnike/ice, hakere/ice i programere/ke osnovan je 1999. godine radi provođenja istraživanja o ezoteričnim temama poput umjetne inteligencije, visoko frekventnog trgovanja na burzama, različitih manifestacija offshore režima, poreznih oaza, luksemburških projekata rudarenja u svemiru, programa “zlatnih putovnica”, libertarijanskih plutajućih otoka itd. čime vrše artistički prodor u polje obično osigurano za istraživačke novinare, ekonomiste, pravnike i druge stručnjake a sve s ciljem osvjetljavanja mutnih teritorija suvremenog tehno-kapitalizma.

U novouređenoj hali Exportdrva predstavili su se radom naziva “The Great Offshore” pozivajući nas na putovanje dubinama offshore industrije. Izložbu „Usijano more“ možete pogledati do 31. listopada svakim danom od 11 do 21 sat, a povodom gostovanja u Rijeci kolektivu RYBN.ORG odlučili smo postaviti nekoliko pitanja.

Koja je prema vašem mišljenju funkcija umjetnosti danas? I koju bi ulogu trebala igrati u promišljanju mogućih oblika društava?

– Uz tekući proces fiskalizacije ekonomije te nedavni razvoj upravljanja bogatstvom i sektorima za poreznu optimizaciju, umjetnička djela postala su likvidna financijska imovina i alat za financijske spekulacije. Taj se fenomen očitava u porastu broja slobodnih luka za umjetnička djela u Ženevi, Singapuru i Luksemburgu, dobro osiguranih skladišta za umjetnine ugrađenih u neoporezive zone aerodroma te razvoju velikih sajmova umjetnina kao što su Art Basel u Baselu, Miamiju i Hong Kongu. Povrh ovog pesimističnog iskaza, postoji prekarna, ali živa scena umjetnika koji su prigrlili artističku viziju jasno emancipiranu od umjetničkog tržišta. Na toj sceni umjetnici rade na socijalnim, političkim, ekološkim i/ili tehnološkim pitanjima pokušavajući time doprinijeti općem političkom diskursu. I naše je mišljenje kako umjetnici imaju ključnu ulogu u dekonstrukciji stručnih dijagnoza, modernih mitova i dogmi te otkrivanju drugačijih povijesti, potencijalnih budućnosti i novih imaginarija.

Vaši bi se radovi mogli sumirati kao vizualizacija mutne dinamike slobodnog tržišta. To je oblik artističkog prodora u polje obično osigurano za ekonomiste, politologe, pravne stručnjake… Koji su razlozi da ste počeli s radom na ovom tipu umjetničkih projekata?

– Jako nas zanimaju svi sistemi i mehanizmi povezani s najnovijim formama neoliberalizma. Budući da se čine kompleksnim i neprozirnim u javnosti se o njima samo površno raspravlja, a zapravo bi mogli biti začetkom socijalnih i političkih transformacija koje tek dolaze. Visokofrekventno trgovanje, algoritamski „flash crashevi”, mikrostruktura financijskih tržišta; digitalni rad i organizacija rada u kibernetiziranom društvu; offshore financije i njihove diskretne metode izbjegavanja poreza… svi ti međusobno različiti fenomeni nose u sebi klice potencijalnih budućnosti s kojima ćemo se morati nositi. Istraživanjem tema iz ove niše držimo na oku socijalna i politička zbivanja koja nam dolaze. Nadalje, naša umjetnička praksa cilja na dekonstruiranje općeg diskursa o funkcionalnim tehnologijama, tehno-solucionizmu, efikasnim tržištima i cijeloj neoliberalnoj dogmi. Iz tog se razloga usredotočujemo na svaki uređaj koji zakaže, na svaki sistem koji se sruši. Sakupljamo svaku neobičnu i tajanstvenu činjenicu koja dokumentira krhkost i promjenjivost sistema kao temelj za neke buduće protu-narative.

Recite nam nešto o tome kako provodite istraživanja za svoje projekte.

– Djelujemo kao umjetnički kolektiv. Metodologija naših istraživanja implicira dugotrajna terenska istraživanja, intervjue, prikupljanje dokumentacije, indeksiranje tekstova, znakova, objekata, činjenica itd. Na primjer za projekt „The Great Offshore“ koji trenutno prikazujemo u Rijeci od 2017. godine do danas obavili smo više od dvanaest terenskih istraživanja u najozloglašenije porezne oaze: London, Jersey i Guernsey, Dublin, Zurich, Basel, Delaware, Bahame, Kajmansko otočje, Maltu, Luksemburg, Nizozemsku itd. To konkretno istraživanje imalo je za cilj prikazati kako su u poreznim oazama offshore industrije upisane u urbani krajolik – kao posljedice, kao učinci, kao transformacije i destrukcije, kao znakovi, simboli, reprezentacije, nagovještaji itd. Do sad smo kreirali vlastite alate za istraživanje, tehničke poput Offshore Tour Operatora, ali i konceptualne istraživačke metodologije inspirirane  psihogeografijom i naslijeđem situacionista.

Rad „The Great Offshore” koji čini dio izložbe „Usijano more” želi promijeniti tradicionalno shvaćanje poreznih oaza kao marginalnog fenomena pozicionirajući ga u srce ekonomskog sustava. Možete li nam reći više o tome?

– Zahvaljujući nedavnim curenjima podataka objavljenim od strane Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara (u bazi podataka Offshore leaks) i drugih institucija za istraživačko novinarstvo (poput Panama Papersa, Lux Leaksa, Malta Filesa i sl.) u posljednje je vrijeme offshore bankarstvo otvoreno diskutirano i dokumentirano. Ipak, slika koju imamo o njemu ostaje zastarjela: neki prevaranti koji izbjegavaju plaćanje poreza ili peru novac na marginama inače čistog i pristojnog financijskog sistema. Sve to ilustrirano brojnim prikazima pješčanih plaža i stabala palmi. U svojoj smo se istrazi koristili jednostavnom gestom kako bi propitali takvu sliku postavljajući vrlo banalno pitanje: Što ako je offshore bankarstvo interni cjevovod koji cijelom ekonomskom sustavu omogućuje da funkcionira ovako kako funkcionira? Masivna upotreba pogrešnog određivanja cijena transfera, kompanije koje postoje samo na papiru i korištenje shema za poreznu optimizaciju od strane najvećih transnacionalnih kompanija podupiru navedenu hipotezu. I naša je istraga skupila dokaze koji pozitivno odgovaraju na ovo pitanje. U tom procesu smo izradili novu sliku offshore bankarstva – sustava koji je unutar tržišta razvio futurističku i avangardnu nišu za ultra bogate poput zlatnih putovnica, slobodnih luka za umjetnička djela, eksperimentalne „Seasteading” projekte itd. dok u procesu dodatno liberalizira neoliberalni sistem. Nekoliko autora zagovara ideju offshore bankarstva kao strukturnog elementa cijele ekonomije. Među njima su: Reijer Peter Hendrikse i Rodrigo Fernandez, Brian Holmes, Alain Deneault, The Research Center for Proxy Politics (Vera Tollmann i Boaz Levin) ili Nicholas Shaxson.

Tijekom izložbe „Usijano more” poveli ste posjetioce na posebni obilazak grada koristeći svoj Offshore Tour Operator, open-source uređaj razvijen u sklopu projekta „The Great Offshore“ koji pokušava pronaći smisao u kompleksnoj mreži fizičkih i virtualnih offshore prostora u kojima svjetska kapitalistička elita skriva svoje bogatstvo. Posjetioci su imali priliku posjetiti lokalne adrese vlasnika offshore tvrtki sa sjedištem u Rijeci. Zašto smatrate bitnim prevesti virtualne offshore prostore na lokalne krajolike, arhitekture i ambijente?

– Radionica je organizirana kao izvedenica naših svakodnevnih susjedstava. Od posjetitelja smo tražili da uz pomoć GPS prototipa Offshore Tour Operatora slijede bilo kakve tragove offshore bankovne industrije. Prema tome radionica je zapravo igra obraćanja pažnje. Ovdje je, još jednom, ideja dekonstruirati našu vlastitu mentalnu sliku offshore bankarstva i stvoriti neku novu koja više nije odvojena od naše stvarnosti. Sliku koja ima fizičko utjelovljenje u našim svakodnevnim krajolicima. Ako posjetioci prošetaju kroz 800.000 geolokaliziranih adresa iz baze podataka Offshore leaks također ih možemo uputiti na njezine nepotpunost i nedostatak neutralnosti. Posljedično, posjetitelji radionice pozvani su doprinijeti, predložiti nove adrese za implementaciju, elaborirati nove putove koji objedinjuju lokalnu dinamiku i drugačije postaviti radionicu. Smatramo kako je nužno iskusiti financije „konkretno” i unutar našeg neposrednog i dobro poznatog krajolika smjestiti operativne čvorove ove apstraktne mreže nevidljivih aktera. Pogotovo ako se njihovo poslovanje sastoji od mutnih, izvanjskih i anonimnih aktivnosti koje zaobilaze lokalna zakonodavstva.

Mijenjanje državljanstva i slobodno kretanje u suvremenom svijetu nije rezervirano samo za kapital već i (neke) ljude. Dok svjedočimo potpunom kolapsu europskog sustava azila i milijunima izbjeglica koji su zapeli na granicama „Tvrđave Europe” ulaz u istu moguće je kupiti. Možete li mi reći nešto o programu „zlatnih putovnica”?

– Programi „zlatnih putovnica” ili CBI (Citizenship-by-investment) programi su za ultra bogate kojima oni koji si to mogu priuštiti kupuju dodatna državljanstva. Inicijalno su se razvili u nekoliko zloglasnih poreznih oaza poput St Kitts i Nevisa, St Lucie, Antigue i Barbude, a preko Malte i Cipra stigle su do Europe. Danas imaju tendenciju širenja svijetom – može ih se pronaći u Slovačkoj, Turskoj i Austriji. Koristeći te programe, u zamjenu za par milijuna eura, moguće je upravljati čitavim „portfeljem” državljanstava. Birati „porezno prebivalište” koje vam najbolje odgovara, zaobići dvostrane sporazume, vizne režime, ekonomski embargo te sve ostale restrikcije koje su vam nametnute zbog vašeg državljanstva. Istodobno Europa ostaje očajnički zatvorena tražiteljima azila koji su ostavljeni da umiru u Mediteranskom moru ili zadržani u kampovima gdje im je preživljavanje neizvjesno. Povrh puke suprotnosti radi se o dva duboko isprepletena fenomena: glavni promotori programa „zlatnih putovnica” istodobno su ti koji razvijaju anti-imigrantske tehnologije te promoviraju političke kandidate koji šire strah i mržnju prema strancima. Kao primjere možemo navesti Roberta Mercera, financijera SCL grupe ili Petera Thiela koji je uključen u Trumpovu političku kampanju dok istodobno financira Cambridge Analyticu i SCL grupu te je glavnim pokretačem Palantira – kompanije koja razvija Trumpove anti-imigrantske nadzorne sustave.

Razgovarali smo o tome kako fragmentacija legislative na globalnoj razini dopušta kapitalistima da odabiru/kombiniraju ona zakonodavstva koja su najpovoljnija za njihove kompanije te kako ultra bogati mogu birati između nekoliko državljanstava. No što ako ne žele odabrati niti jednu od postojećih vlada? Jedan od vaših projekata istražuje grupu libertarijanaca (poput ranije navedenog Petera Thiela) koji pokušavaju izgraditi vlastitu utopiju – grupu visokotehnoloških samoupravnih otoka. Recite mi nešto o tome.

– Eksperimentalni „Seasteading” projekt je utopija izgrađena na neobičnoj mješavini načela tehno-solucionizma, ekstremno desnog libertarijanizma i literature cyberpunka. Osmišljen na temelju eseja Patria Friedmana – bivšeg Googleovog softverskog inženjera te unuka Miltona Friedmana i inžinjera Waynea Gramlicha, projekt „Seasteading” promovira izgradnju samoodrživih zajednica uspostavljenih na otvorenim morima, umjetnim otocima, nedaleko od podvodnih optičkih kablova koji omogućuju širokopojasni internet (neophodan tehnološkim radnicima kojima bi trebale biti naseljene), koje bi same mogle upravljati vlastitim zakonodavstvom te donositi zakone, mijenjati ih i ukidati prema vlastitoj volji. Ova vizija kombinira ultra-libertarijanski (Patri Friedman za sebe tvrdi da je anarho-kapitalist) i ekološki diskurs (kroz tehno-solucionizam) promovirajući jedino individualistički i fragmentiran pristup istom. Unatoč tome što su osigurali značajna sredstva za financiranje „Seasteading” projekta on je još uvijek samo na papiru. Kao što je to slučaj s CBI programima i ovdje možemo vidjeti istu grupu ljudi koja radi u sjeni: slijedeći trag novca ponovno srećemo Petera Thiela i njegove nekropolitičke utopije. Povezivanje tih inicijativa vodi ka stvaranju skice novog klasnog rata vođenog od strane ultra bogatih a protiv svih ostalih – migranata, prekarnih radnika i tako dalje.

Koji su vam planovi? Imate li neke nove projekte na umu?

– Što se tiče „The Great Offshore” projekta planiramo ga zaključiti publikacijom koja će objediniti esencijalne tekstove 15-ak različitih autora o svim navedenim temama koje ilustriraju recentni razvoj kapitalizma. Publikacija bi trebala biti objavljena sljedeće godine. Također planiramo dovršiti online enciklopediju o temama vezanim uz offshore kapitalizam koje smo sakupili u posljednjih nekoliko godina. U malo daljoj budućnosti imamo nekoliko projekata na kojima već radimo. O organizaciji rada u vrijeme pandemije, bihevioralnoj ekonomiji – grani ekonomije koja proučava iskorištavanje naših kognitivnih procesa…

Razgovarala Andrea JELOVČIĆ

Fotografije iz arhive kolektiva RYBN.ORG

Leave a Reply


3 + 8 =

KULTURISTRA – Web portal za kulturu Istarske županije

Kulturistra.hr je projekt koji su pokrenuli Istarska županija i Udruga Metamedij s ciljem razvoja kulturnog informacijskog servisa u Istarskoj županiji. Projekt teži ponuditi informacije o aktualnim događajima, ali i pružiti mogućnost pristupa različitim bazama podataka koje će sadržavati informacije o svim akterima u kulturi, kulturnim događajima, međunarodnim natječajima i potencijalnim međunarodnim partnerima. Ovim  projektom želimo pridonijeti boljoj komunikaciji na vertikalnoj i horizontalnoj razini, tj. istarskih kulturnih ustanova, između ustanova i umjetnika, te svih njih i šire kulturne javnosti.
Projekt financira Istarska županija.


KONTAKTIRAJTE NAS

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2020 | Impressum