Književna prevoditeljica Ana Badurina osvojila prestižnu talijansku nagradu

Posao me navodi da svakodnevno posredujem između dviju kultura

• Za prijevod knjige “Eva spava”, debitantskog romana Francesce Melandri, Ana Badurina je nagrađena jednom od nagrada posvećenih širenju talijanske kulture u inozemstvu.

”Prevođenje je nemoguće i neophodno stvaranje”, prisjetio se nekoliko puta Claudio Magris, pozivajući se na misao dvojice tršćanskih germanista Guida Coscianija i Guida Devescovija.

”Da bismo razumjeli tekst, a još više da bismo ga preveli – rekao je Umberto Eco – moramo postaviti hipotezu o mogućem svijetu koji on predstavlja”.

Nikad nećemo dovoljno pisati o vrijednosti prevođenja i važnosti kompetentne stručnosti u književnom prijevodu. Prevođenje je upoznavanje raznolikosti, što nije od male važnosti, posebno u ovo doba. Definirati ga kao jezični izazov je tužno pojednostavljenje, s obzirom na to da prevoditelj nikada neće moći uspjeti u zadatku bez dobre doze kulture, intuicije i u konačnici, osjećaja odgovornosti prema izvornom djelu.

Kad se dogodi da se ovakav rad službeno cijeni i da priznanje pripadne profesionalki poput Ane Badurine – Lošinjanki koja je diplomirala talijanski jezik i povijest u Zagrebu i koja povrh svega gaji veliku ljubav prema talijanskoj kulturi i jeziku – možda je pravo vrijeme za razgovor o toj temi.

Ana Badurina je predsjednica Društva hrvatskih književnih prevodilaca, predstavila je hrvatskom čitateljstvu pisce kao što su Francesca Melandri, Elena Ferrante, Paolo Cognetti, Antonio Scurati, Paolo Cognetti, Antonio Pennacchi, Susanna Tamaro, Sveva Casati Modignani, Flavio Soriga. Prije nekoliko dana je za prijevod na hrvatski romana “Eva spava” Francesce Melandri (Fraktura, 2017.), dobila jednu od prevoditeljskih nagrada za širenje talijanskog jezika u inozemstvu.

Počnimo s najnovijom vijesti. Osvojila si važnu “Nagradu za prijevod Ministarstva za kulturnu baštinu, kulturne djelatnosti i turizam za širenje talijanskog jezika u inozemstvu”. Kakva je bila tvoja reakcija i što ta nagrada znači za tebe?

-  Vijest o tome je doprla do mene dok sam bila s obitelji u planinama. U Hrvatskoj je bio državni praznik i pobjegli smo iz grada kako bismo uživali u danu. Kad sam pročitala izvještaj Generalnog direktorata za knjižnice i zavode za kulturu, nisam mogla vjerovati, no zapravo sam mogla… jer sam se ipak malo nadala tom ishodu, ali vijest mi se svejedno činila nevjerojatnom. Veliko je to priznanje za posao koji radim petnaestak godina: prevodim, predlažem, predstavljam suvremene talijanske autore ovdje u Hrvatskoj, radim to s puno strasti i predanosti i lijepo je vidjeti da je taj rad prepoznat.”

Vratimo se malo nazad. Kako si se počeli baviti prevođenjem?

- Počela sam odgovorivši na oglas za posao objavljen na internetu: mala izdavačka kuća Ibis grafika tražila je prevoditelje za povijesnu knjigu “Život u kući” Raffaellea Sartija, a budući da sam osim talijanskog jezika i kulture studirala i povijest, odlučila sam ih kontaktirati. Prvo su od mene zatražili da napravim jedan testni prijevod. Bili su vrlo zadovoljni s tekstom koji sam priložila i ponudili mi ugovor. Tako je sve počelo. Nakon toga sam prevela još jednu njihovu knjigu. Ohrabrile su me vrlo pozitivne kritikama o radu koji sam obavila, a nakon pohađanja tečajeva književnog prevođenja, počela sam predlagati talijanske autore i drugim izdavačkim kućama. Postala sam članica Društva hrvatskih književnih prevodilaca 2012. godine, a sada sam sada predsjednica.

Kojeg si talijanskog autora prvog prevela? Je li to bilo na zahtjev izdavačke kuće ili si ga ti predložila?

- Prva knjiga beletristike koju sam prevela je tekst koji sam sama predložila, a radi se o romanu u koji sam se zaljubila tijekom studijskog putovanja u Firenci. Bila je to “Sardinia blues” Flavija Sorigae, knjiga koja je poput rijeke pune riječi, vrlo izravna i frenetičnog ritma. Priča priču o Sardiniji na ovom našem prijelazu stoljeća, ali i o autoru i njegovoj bolesti, talasemiji. To je knjiga na kojoj je bilo vrlo zabavno raditi jer je Soriga, kojeg sam u međuvremenu upoznala, predložio da se brojne talijanske pjesme koje se spominju u “Sardinia bluesu” zamijene uglavnom američkim i engleskim pjesmama kako bi atmosfera bila bliža hrvatskim čitateljima. Bilo je jako zabavno – poput stvaranja novog soundtracka za knjigu.

Koji autor je od tebe tražio najveći angažman?

- Najsloženija knjiga za bilo kojeg prevoditelja je uvijek ona koju prevodi u trenutku kad ga se pita. Sada radim na knjizi “M, dijete svoga vremena” Antonija Scuratija, pa je možda Scurati, sa svojim hermetičkim stilom, sa svojim filozofskim tonom, s leksičkom označenošću svog narativnog izraza, najsloženiji autor za prijevod. To s moje strane zahtijeva puno istraživanja, ne samo stilskih, već i enciklopedijskih priprema. Njegovo “Dijete koje je sanjalo o kraju svijeta” bilo je možda prva vrlo složena knjiga koju sam prevela.

S romanom “Eva spava” Francesce Melandri kao i s “Genijalnom prijateljicom” Elene Ferrante morali ste se nositi s prijevodom lokalnog dijalekta i narječja na hrvatski. Dijalekt druge regije često nije lak ni onima koji u Italiji žive…

- Gotovo svaka knjiga koju sam prevela sadržavala je dijelove u lokalnim dijalektima i narječjima. Prevela sam i dva autora iz Sardinije: Flavija Sorigu i Milenu Agus, a kada narječje nije bilo obrazloženo u tekstu, morala sam zatražiti pomoć od svojih poznanika iz Sardinije. S drugim izrazima to često mogu učiniti i sama uz pomoć dobrog dijalektalnog rječnika. Također mi puno pomaže činjenica da sam kao dijete s bakom razgovarala na venecijanskom dijalektu. U svakom slučaju, danas je, uz pomoć svih resursa koje nam nudi internet, sve postalo lakše. Najteže je u književnom prijevodu shvatiti ton teksta, glas autora, njegov stil i prenijeti ih na svoj jezik. Sve one nevidljive stvari zahvaljujući kojima se književni tekst izdvaja od svih ostalih vrsta tekstova i od svih ostalih vrsta prijevoda. To je razlog zbog kojeg je književni prijevod prava umjetnička forma.

Jesi li osobno upoznala neke od autora koje si prevela?

- Od autora koje prevodim, osobno sam upoznala Flavija Sorigu, Antonija Scuratija, Francescu Melandri, Melaniju Mazzucco, Antonija Pennacchija i Paola Cognettija. Zajedno smo sudjelovali u nekoliko programa, neke od njih sam i intervjuirala i predstavila ih hrvatskoj javnosti u sklopu raznih književnih festivala, u novinama ili na televiziji. Svi su cijenili moju predanost i prevoditeljski rad, strpljivo su odgovarali na sva moja pitanja. Svatko od njih ima različite karakteristike, oni su ljudi s kojima je razgovarati uvijek pravo zadovoljstvo.

Posao književnoga prevoditelja nije među najisplativijima, ali je sigurno među najzahtjevnijima. Doista toliko voliš talijanski jezik?

- Da, stvarno volim i talijanski jezik, književnost i kulturu. Naše su zemlje vrlo slične: već smo stoljećima, barem djelomično, bili dio istih carstava i država, stoga je normalno da su naše kulture i naše tradicije snažno isprepletene. Mi smo dvije strastvene, izravne nacije i to se odražava u našim književnostima. Moj me posao navodi da svakodnevno posredujem između dviju kultura kako bih mogla prenositi koncepte istim intenzitetom. Kad uspijem i kad to čitatelji prepoznaju to me čini vrlo zadovoljnom.

Razgovarala Luisa SORBONE

Fotografija Miljenko ZEKIĆ

Leave a Reply


2 + = 9

KULTURISTRA – Web portal za kulturu Istarske županije

Kulturistra.hr je projekt koji su pokrenuli Istarska županija i Udruga Metamedij s ciljem razvoja kulturnog informacijskog servisa u Istarskoj županiji. Projekt teži ponuditi informacije o aktualnim događajima, ali i pružiti mogućnost pristupa različitim bazama podataka koje će sadržavati informacije o svim akterima u kulturi, kulturnim događajima, međunarodnim natječajima i potencijalnim međunarodnim partnerima. Ovim  projektom želimo pridonijeti boljoj komunikaciji na vertikalnoj i horizontalnoj razini, tj. istarskih kulturnih ustanova, između ustanova i umjetnika, te svih njih i šire kulturne javnosti.
Projekt financira Istarska županija.


KONTAKTIRAJTE NAS

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2021 | Impressum