KINO: SLUČAJNA RASKOŠ PROZIRNOG VODENOG REBUSA, redatelja Dalibora Barića

U domaćim kinima prikazuje se animirani film „Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa“, redatelja Dalibora Barića, čiji kompliciran i zagonetan naslov nije jasan niti nakon gledanja.

Film je nedavno privukao pozornost kulturne javnosti nakon što je ušao u krug 27 animiranih filmova koji su predloženi za nominaciju za ovogodišnjeg Oscara, iako su mu zbog eksperimentalnosti i hermetičnosti šanse da uđe među pet nominiranih vrlo male. To je priča o dvoje ljudi koji bježe od sustava i pridružuju se komuni na selu, a policija im je za petama. Tako se barem navodi u opisu filma, ali priču je ovdje vrlo teško pratiti ako je uopće ima.

Najdojmljiviji element ovog filma je vizualni stil. Barić kombinira rotoskopiju, kolaže, stvarne snimke, plakatni dizajn i često se služi višestrukim ekspozicijama. Takvu osebujnu vizualnost Barić upotpunjuje sjajno dizajniranim zvukom i odličnom glazbom, stvarajući punokrvne i dojmljive sekvence i nizove sekvenci.

Naročito je zapanjujuća činjenica da je gotovo sve napravio sam (režija, scenarij, animacija, montaža, glazba), jedino su sjajan dizajn zvuka potpisali Dino Brazzoduro i Ivan Zelić. Unatoč tome, cjelina od 80 minuta ipak je velik izazov za gledateljevo strpljenje, čak i ako ima iskustva sa sličnim ostvarenjima i ako je vrlo dobro pripremljen za ovo umjetničko iskustvo.

Povrh toga, s vremenom postaju prilično naporne i metafizičke parole koje često izgovara narator i koje narušavaju vizualni dojam filma. U tom kontekstu Barić barem nudi pohvalnu dozu autoironije i samokritike. Tako njegov narator u jednom trenutku primjećuje da kad ovaj film završi neće više nikoga biti u kinu.

Elvis Lenić